Bog i čovjek, sastavnice vječnosti

ŠTO JE ŽIVOT? Je li to kretanje, je li to disanje, pulsiranje?

Je li to energija, sila koja pokreće sve, a koja nije vidljiva?

Je li to učinak biološke prirode, slučajno nastale u kaosu ili od kaosa?

Život je po svemu tome poseban od svega drugoga, ali i život ima kraj, on prestaje ili se potroši, ili se umori, ili prestane biti, slučajno kao što se i pojavi. Konačno, živimo u vremenima slučajnosti, oko nas uvijek mnogo ljudi, a svatko s mnogo različitih ideja, riječi i pitanja i prijedloga.

To nam zaista izgleda kaotično, kao nered i nemir.

Ali život je mir, život je red u duši, život je duša koja je stvorena pa rođena od Oca. Život nikada ne prestaje jer je od vječnoga Boga. Bog je Stvoritelj svih stvari, svijeta i stvorenja, života i ljubavi koja nas povezuje.

Bog uvijek stvori vječne stvari, bića, pojave i tvorevine, a ono što propada pred našim očima i pokusima jest sve što je privremeno, vremenito, zemaljsko, prah neživi. Ono što gledamo kako propada je zlo i smrt, to Bog nije stvorio, to se dogodi među ljudima, a po ljudima i u okolini, u prirodi, stvarima, pojavama, društvu, na zemlji, u svemiru. Čovjek je uzrok propadanja, ali samo kao suradnik Lašca i Oca laži, Djelitelja i Razbijača jedinstvenosti, čovjek u toj nezdravoj zajednici stvori zlo, grijeh i smrt.

No, Bog to uvijek može poništiti, oprostiti, popraviti.

Postoje određeni uvjeti koji moraju nastati između Boga i ljudi kao preduvjeti za popravak nevolja, kao preduvjeti za vječni život, protiv smrti i dekadencije, protiv ubijanja i truleži koja egzistira kao parazit na kaotičnim tvorevinama među ljudima.

Tko bira po svome, taj propada. Jer znamo s početka, čovjek nastane i nestane, kao slučajno, kao u kaosu.

Tko vjeruje Bogu i Sinu po njihovome Duhu i u svojoj duhovnosti, taj čini djela života jer od Boga prima njegov život vječni, trajno dobro i vrijednost.

Bog je velik, Prvi i Posljednji.

Bog cijeni ljudsku krv, dušu i život.

Tko prima Boga, cijeni život kao najvrijedniji dokaz postojanja i vječnosti.

Uzmimo da Bog, koji oprašta što ga čovjek zamoli, na kraju oprosti sva zlodjela i kao istinski Stvoritelj sve popravi što je propalo te iznova daje, kao i sada, ali ovoga puta svim, baš svim ljudima i svijetu od svoje vječnosti i božanstvenosti život, mir i red.

Daje pravednost jer ako je netko pravedan, tada je to naš Otac i Sin I Duh Sveti.

U svojoj pravednosti Bog je više milostiv onome tko ga bolje ljubi i tko bolje ljubi sve ljude. I sebe.

To se očituje na nebesima, u raju gdje više nema povratka na zemlju i popravnih ispita. Na Posljednjem sudu.

Što te snađe, snaći će te.

Nakon Posljednjeg suda više nema povratka, nema sakupljanja dobrih djela, djela ljubavi, nema pro life i pro choice izbora.

Izbor je sada.

Biraj Život vječni, biraj Boga i cijeni ljudsku krv i ljubi svaku dušu kao što ljubiš sebe, a Boga, koji ti sve oprašta ako želiš, ljubi više od bilo čega i bilo koga.

Jer bez Boga nemaš ništa, a s Bogom imaš Istinu i Pravednost, Mir i Red, Život, Ljubav i Vječnost. 09.05.2025. 09:30

 

Noć molitve i rada

 

Dušo, miruj, lako i bez snova

kojima bi zaustavila sada sve,

sve što teče za te iz crnila ova

što na nebu čuva zvijezde ti i sne.

Sjene spuštaju se kao vata,

padaju na sjećanja i spoznaje

što su sad pojavile se iza vrata,

čije djelovanje često prestaje.

Tko je gotov predati se poput Krista,

drukčiji je u svim osobinama,

novi čovjek punih ruku, srca čista

koje hrani se visinama.

Hitno je u svijetu dati svakom nadu

koja je konkretna i povratak je vjere

koja nalazi se i u molitvama, i u radu,

koja, kao Isusova, nema mjere.

Danas ima mnogo duša i puno ih bludi

poput izgubljenih lanadi bez doma.

I sad, kad je više ratova i ljudi,

jača je i Milost Boga koja nema sloma.

Neka te plavetnilo u svitanje probudi,

novi dani, nove duše, život sasvim novi

kojemu još ne znaš imena, ni ćudi;

neka tvoja lađa pravilno zaplovi.

09.05.2025. 05:52

Lijepa Dama

 

Stado malo, vidljivo u rijetkom trenu,

pripravno za ljubavno i strogo općenje,

sastavlja si svetu jedinstvenu sjenu

pod kojom bi načiniti priopćenje.

„Odlučismo Duh Sveti i mi svi”

o tom što su mnogi mislit' stali:

neka pričekaju i nastave moliti

dok u ratovima već su mnogi pali.

Lijepa Dama nije navikla sveđ biti važna,

u sebi je uvijek djelovala isto,

malo povučena, makar jako snažna

jer u dosluhu je uvijek s Kristom.

Potrebno je znati da je Isus Glava

ova tijela koje udovolji svakom,

Božja volja jedina je ona prava

i ne čini ovu govornicu lakom.

Ona oduvijek je tu, zauvijek

poput Bezgrešne nam Majke drage

što nas prati kroz životni tijek

da prinese Bogu Ocu duše blage.

07.05.2025. 20:00

Zaborav svijeta

Utješno je za taj svijet ne mariti,

meko je pri duši i srce mi smiruje.

Kada hoćeš, Kriste, tugu mi podariti,

tad i mir, i red, i sreća blaga piruje.

Plodovi od Hostije, prihvaćene prije,

djeluju u mojim vremenitim krizama,

aktiviraju se kao melem koji vrije,

kao draga glazba koja dušom se prolama.

Blago noćno svjetlo naglašava mi samoću,

odmor od svih osmijeha i napetosti.

Uspomene, to je jedino što mislit' hoću

jer je davno, oslobađajuće mi od sapetosti

kojom ovaj svijet me tako proganja i veže.

Olakšanje si za srce, čelo mi i dušu, Kriste,

jer zbog tebe grijeh se ovdje sam odreže,

mir silazi, red je kao kiša od Milosti čiste.

07.05.2025. 00:09

 

Potok bez povratka

 

Žubore potoka kamenčići i kapi,

a padina mu nije nekakva ravnina,

nebu se uzvisuje, i, sva strma, hlapi,

voda skače gore, od potoka popudbina.

Tko još nije vidio da se mijenja sve,

tko još ne zna da je Grijeh po svuda.

Vratiti se nemoguće, polomiti sne,

nego naći srce jako koje zna za čuda.

Valja nositi na ruci križić bijeli

koji sjetit će te svih početaka, sredine

da ne lomiš zaziv koji bio ti je cijeli,

da prihvatiš nove rosne livade i ledine.

Bog naš, on je taj što uvijek kaže:
„Gledaj, sve činim iznova i novo”,

i vraća se na Golgotu jer križ ne laže,

već nam tiho pripovijeda svoje slovo.

Kralju nebeski, čovječe zemaljski, Gospode,

Bože zlatni naš, Dušo naša, Tijelo i Krvi -

Euharistijskom se tvojom slavom vode

tvoji vjernici i odani, oni posljednji i oni prvi.

Sve će isto biti, poput početka,

ali ti ćeš stvarati nove ljude i novi svijet.

Tko se kraju bliži, proglašenju svetka,

taj će ponijeti na svojim lovorima cvijet

što na dlanu preobražava se u svetu mrvu Česti.

Slavit ćemo vječno sjajne dane, ispisane

u toj knjizi života što se pišu kao dobri gesti,

kao riječi ljubavne i slavne, tebi izricane.

04.05.2025. 23:00

Obećanje raja

Tražila sam laticu od ruže

da je spremim gdje se živi,

gdje i ptice nekada protuže,

gdje se sunce Kristu divi.

Željela sam nešto malo i neznatno

što bi stalo u skrivene pore

i što ne bi bilo teško ili zlatno

da me te težine u srcu ne more.

Nisam tražila niti pažnju, niti sjaj,

nego samo da me nitko nikada ne dira,

da u svome kutu sanjam istiniti raj,

da u svome vijeku nosim malo mira.

Lako bilo ti je, Kriste, k meni zaći,

ja sam dočekala svojih težnji svu puninu.

I još uvijek ne želim ja novosti pronaći,

u tebi sam, Isuse, otkrila dubinu

duše koja Bog je koji mene hoće,

koji mene tješi, koji mene snaži,

obećava raj bez nezgodne samoće

u kojemu bit ćeš meni od svih draži.

03.05.2025. 16:30

 

Putovanje Istine

 

Prisjećam se ponekad i budućega,

silnih trzavica duše na izmaku moći

koje održavaju je iznad svega

što je nepotrebno duši kad bi poći

na to putovanje na koje se sprema

već odavno, ali ne za sada još.

Ništa loše u tom svemu nema,

to je mirisavo cvijeće koje ispunjava koš.

Samo, sjetim se, kao što bi svatko drugi,

bez tjeskobe velike i s punim povjerenjem

prema Kristu kao prema sunčanoj prugi

koja neprimjetno utopi se nebu silnim uvjerenjem.

Tko bi stigao o svome kraju na zemaljskom tlu;

ne stiže se zbog svih djela i molitve časne.

Još pomislim da je moje stanje uvijek tu,

uvijek sada dok po putu sipam kamenčiće krasne.

Putovanje to dinamično je u pasivnom stanju

što izvana izgleda ti poput drveća i zgrada

dok se duša sklanja prikupljenom znanju

koje pomaže joj da se snažno i sustavno nada.

Utješno je pomisliti o življenju svome,

neke lijepe trenutke obnoviti si uspomenom.

Najgore što ima u gradivu tome,

to se ispovijeda, greška smatra se tad oproštenom.

Nikad nije kako čovjek zamišlja i pripravlja,

za buduće znade samo Otac što objavi Sinu.

I kad duša sred života plodna puno zaboravlja,

njoj preostaje da čvrsto drži se za Istinu.

02.05.2025. 16:49