Knjiga milosrđa

 

Grijeh je grozan, ali veće milosrđe tvoje,

Kriste, Kralju naš iznad svih stvorenja;

jer Sotona već ne priznaje sve grijehe moje,

nudi svoje carstvo zemaljskoga priviđenja

gdje ne postoji ni razlog vjerovanja Bogu Ocu.

I kao da ti nisi, Sine Božji, zaista u srcima ovim,

proslavljen u sjećanju kad si predao se noću

da te sluge grijeha razapnu sa Savezom Novim,

knjigom milosrđa tvoga koje grešnicima sve oprašta:

i taj ludi pokret protiv stvarne ljubavi u srcu,

i tu bludnost što je stvara grešna ljudska mašta.

Isuse, vjernošću ti dižeš ljude koji svi žive u grču

jer su sluge oholosti, ne znaju za život bolji

i na prazne dlanove im pada samo smeće.

Ti nas, Bože, učiš moliti po svojoj volji

da bi naše molbe uslišao za vrhunac sreće.

Ne vjeruju tebi, Riječi, ne vjeruju Svetom Duhu

nego samo dijalektiku i materijalizam gaje

da bi bili značajni i važni, jadni siromasi vlastitome kruhu,

žedni vode žive i ljubavi gladni koja vječno traje.

Moje ime bilo je upisano u prahu,

a sada ga tvoriš kao ime živo, tajno

kao dušu, tijelo koje izbjeglo je mraku

da bi jednog bijelog Dana postalo mi sjajno

kad se nađem u svoj slavi tvoga Uskrsnuća.

Milosrđe tvoje učim, a grijehe ispaštam,

i Sotonu šaljem daleko u suha bespuća.

Tebe ljubim, Kriste, ljudima opraštam.

08.04.2025. 06:50

Divan čovjek

Nisam pronašla te iza ugla,

niti tražila te preko raznih veza

čiji konci jesu oličenje rugla,

nego na tvom putu boje sljeza.

Ljetni dani s paučinom svuda

za mene su bili dio krasne priče,

i moj stih već sad vrluda

od ljepote što iz tebe kliče.

Pravocrtno gibanje ti ukras

čitava života rana još i mlada.

Ti si najveći nebeski Kras

koji vodi zemlju gdje je nada.

Divan čovjek, iznad svega Bog

u kojem se nalazi mi biće,

ti si znao da ću voljeti tvoj slog

od kojega vječnost meni sviće.

Nisam sve to tražila, ni snila,

a ti si me tako tiho zvao

da bi moja vjera stvarna bila

i sve što si meni govorio, dao.

06.04.2025. 17:20

Slavljenička oprava

 

Stisnulo se nebo mračno

podno okna ovih, pod taj krov,

gusto, mada malo oblačno,

kao da je čulo duše zov.

Još ona ne sanja, još ne spi,

otvorena srca Krista očekuje,

čela glatka, čiste savjesti

kojom Anđelova molitva odjekuje.

U tišini, skrivenosti, buja njena hvala,

i ne osvrće se, naprijed gleda

da bi sve što potrebno je znala,

radi pravednosti, radi reda.

Krist će donijeti joj sav svoj mir

da ga pronađe na svetom dlanu

jer ni jedna pomisao nije samo hir,

jer je zamislio nju u svome planu.

Tada sanjat će duboke i široke sne,

a pred jutro će čuti za se jednu riječ

i probuditi se kako vršila bi ono sve

što će izatkati ruho za blagdansku sveč.

05.04.2025. 21:50

Kao nekad

 

Kao žena koja vjerno čeka

kao i nebo što me Hostijom hrani,

i kamen kao postelja meka;

i vrijeme, moji zbrojeni dani.

Njena je žrtva duboka, strašna

kao te jame od pijeska i trave.

Suza joj tiha, potajna, izdašna,

nebesa sred duše, beskrajno plave.

Pregažene kosti bezbroj puta,

kameni spomenik stoji teško i tvrdo,

ruka glavara čvrsta i kruta

i zakoni postaju mrtvo brdo.

Samo se ori pjesma za nju;

gdje god da dođem, ratnici kruže,

pjevaju stalno, za svaku pobjedu

i u porazu na nju bacaju ruže.

Od svega ostaje tračak dima,

sjećanje jarko k'o da bilo je sada.

Navali na me kao velika plima:

neki je siluju kao i tada.

A ona će ipak rame ogoliti

samo za moje poljupce vruće

i djeca će naša Boga moliti

da preda nam sjajno uskrsnuće.

05.04.2025. 13:33

Glas našega opstanka

Glas nerođenih – glas našega opstanka

Središnji Hod za život je 10.05.2025. s početkom u 10:30 sati.

Počinje od Trga republike Hrvatske (HNK) i nastavlja se do Zrinjevca.

Molimo i postimo i prikazujemo:

1. na osobnoj razini: da ženama koje misle da žele napraviti pobačaj, naše molitve promijene srce i da ginekolozi samo potiču život, a ne da ga oduzimaju;

2. na javnoj razini: da se pobačaj u Hrvatskoj zakonski zabrani, da političari hrabro potiču život i da zagovornici ubojstva budu spriječeni u svojim namjerama;

3. za nas koji se borimo: da nam Bog da mnoštvo milosti da se odupremo sotonskim napadima i da mudro i hrabro budemo glas onih koji ne mogu govoriti u svoje ime 

Povijesni tijesak

Teško bilo nam je stići

na taj zdenac gdje se sreća pije.

Anđeli morali su sići

da se nagledaju kako zemlja zrije.

Nitko kao da i nema pojma, k'o da ne zna

što to znači sanjati je vjekovima,

zemlju, more, brda, barjak do nebesa,

slobodicu kao sestru milu koja baklju ima.

Svaka ova duša u pjesmi je borbe,

slaveći je, rađala se, umirala.

Stoljećima nastajale mirotvorne tvorbe,

težnja što je Domovinu umivala,

stoljećima, milenijima, biti mora.

Podizali se iz grobova pravednici

kada god je puklo iznad dvora

da se bore i da mole ovi ratnici

što su duhove nam predaka dozivali

da obnove san o Domovini: naša lijepa.

Niti jednoj zemlji nisu ljudi snivali,

samo njoj su sjale zvijezde, neprekidna okrijepa.

Tako pjevali se divni stihovi i ode,

formirali pravi san za nju na pravom terenu.

Pravi ljudi, pravo vrijeme, bile zgode

kad su djeve horvatovske pratile od Križa Jelenu,

i Tomislava, Zvonimira, Zagorku, i Katarinu,

svećenike, mučenice dara franjevačkih.

Moreplovca i težaka što je obirao maslinu,

ribare i djecu oko Gospe, suza djevojačkih.

Iz ta povijesnoga tijeska vjekovječitoga

izašla je ona kao teška ranjenica,

ali udahnula vonj slobode, srca riječitoga,

s kajdankom ljepote kao sanjalica

pa je spoznala da uvijek slobodna je bila,

kao ropkinja i ratnica iz borilačka sna.

Jer ta narav njena božanska je oda čila,

uvijek pjevnija i jača, Kristu vjerna sva.

31.03.2025. 21:00

Zov nebeskih stvorenja

 

Svi stvorovi svijeta

ranim će jutrima buditi

mnoge ljude na slavu.

Duše nebeska leta

nikada ne znaju kuditi

već nude uvijek milostinju pravu.

One su izvori svetih želja,

nose u praskozorje svilene niti

kojima slava Boga putuje.

Od njih nema boljega učitelja

koji će ljubav tumačiti

svakome tko ih čuje

jutrima ranim, srca čista,

spoznajom nemirnih putanja,

dobroga sluha, naravi vedre

što teče iz Srca Krista

da usmjere sve staze lutanja

i ljudima Boga iznjedre.

Budi me, dušo s neba

da napustim svoje snove,

da živim ljubav i sreću

jer to mi jedino treba,

jer ljubav me životu zove

što ga propustiti neću.

To moj je život u Bogu,

to moje je nebesko stanje

gdje volja Njegova vlada.

U Kristovom Srcu sve mogu

jer uvijek mi daje poslanje

na stazama nebeska Grada.

19.06.2020. 05:10