Postovi

 

Bogu hvala za sve što nam dade!

Psalam 40 Zahvala i molba

 

Zahvala i molba

Zborovođi.
Davidov.
2 Uzdah se u Jahvu uzdanjem silnim,
i on se k meni prignu i usliša vapaj moj.

3 Izvuče me iz jame propasti,
iz blata kalnoga;
noge mi stavi na hridinu,
korake moje ukrijepi.

4 U usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u Jahvu.

5 Blago čovjeku koji se u Jahvu uzda,
koji ne ide za štovateljima lažnih bogova,
za onima koji se predaju prijevari.

6 Čudesa mnoga tvoriš, o Jahve, Bože moj,
i namisli čudesne – ravna ti nema!
Kazivat’ ih i objavljivati želim,
al’ odveć ih je da bi se nabrojit’ mogli.

7 Nisu ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice ni okajnice ne tražiš.

8 Tada rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
9 Milje mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.«

10 Tvoju ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih zatvoriti neću,
o Jahve, sve ti je znano.

11 Tvoju pravdu neću kriti u srcu,
kazivat ću vjernost tvoju i tvoj spas.
Tajit neću dobrote tvoje,
ni tvoje vjernosti velikoj skupštini.

12 A ti, o Jahve, milosrđa mi svog ne krati,
dobrota tvoja i vjernost neka me svagda čuvaju.

13 Jer me okružiše nesreće nebrojene,
krivice me moje sustigoše da gledat’ ne mogu:
više ih je no vlasi na glavi,
i srce mi je stoga klonulo.

14 Bilo ti milo, o Jahve, da me izbaviš;
Gospodine, u pomoć mi pohitaj!
15 Neka se postide i smetu
svi koji mi o glavi rade.

Nek’ uzmaknu i neka se posrame
koji se nesreći mojoj raduju!
16 Neka se skamene u sramoti svojoj
koji zlurado na me grohoću!

17 Neka kliču i nek’ se vesele u tebi
svi koji te traže!
Neka govore svagda: »Velik je Jahve!«
svi koji spasenje tvoje ljube.

18 Bijedan sam ja i nevoljan,
al’ Jahve se brine za me.
Ti si pomoć moja i moj spasitelj;
o Bože moj, ne kasni!

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Izaijin hvalospjev - Jeruzalem, grad mira

 

Dogodit će se na kraju danâ: *
    Gora Doma Gospodnjega
bit će postavljena vrh svih gorâ, *
    uzvišena iznad svih bregova.

K njoj će se stjecati svi narodi, *
    nagrnut će mnoga plemena i reći:
»Hajde, uziđimo na Goru Gospodnju, *
    pođimo u Dom Boga Jakovljeva!
On će nas naučiti svojim putovima, *
    hodit ćemo stazama njegovim.
Jer će iz Siona Zakon doći, *
    iz Jeruzalema riječ Gospodnja.«

On će biti sudac narodima, *
    mnogim će sudit plemenima,
koji će mačeve prekovati u plugove, *
    a koplja u srpove.
Neće više narod dizat mača protiv naroda *
    nit se više učit ratovanju.

Hajde, dome Jakovljev, *
    u Gospodnjoj hodimo svjetlosti! - Iz 2,2-5

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Povodljivost protiv božanske ljubavi

 

Ljubav je apsolutna jer Bog je Ljubav (1 Iv). Kada kažemo da netko više voli tamu nego svjetlo, mislimo na povodljivost ljudske naravi.

Kažu ako si lud, ne možeš voljeti blisku osobu.

Istina je da, ako ne ljubiš Boga i ljude, postaješ umno nesposoban, gubiš od zdravog razuma.

Um spoznaje, srce prepoznaje i razaznaje. Razboritost može nešto razumjeti, ali ljubav razlikuje stvari, bića i pojave.

Um je sposoban usvojiti obilje gradiva, stjecati znanje, ali ljubav i povjerenje pamti ono što je relevantno.

Um se prisiljava naučiti, ali vjera i ljubav ne usvajaju besmislice.

Tko je slušao Isusa, znao je da je njegov govor tvrd i neprihvatljiv, ali tko je ljubio i tko ljubi Isusa, zna da je za svako iskustvo i spoznaju nauke potrebno vrijeme i strpljenje, da su potrebna djela i požrtvovnost.

Tko je zaljubljen u Boga, sve prebire u srcu od njegovih riječi i djela, kao majka Marija.

Ljubav, koja uvijek ima povjerenja i puna je vjere i nade, pokušava shvatiti ljudsko srce i blisku osobu, njene namjere i način razmišljanja pa ako je to površno ili grešno razmišljanje, ljubav će upozoravati na to i moliti za blisku osobu Boga, kao majka Monika, majka svetog Augustina koja je izmolila puno milosti za svoga sina.

Istinskoj, trajnoj i prokušanoj ljubavi nije teško vjerovati u uskrsnuće tijela za koje čuje od apostola Božjih, čak joj to dobro sjedne u ovome svijetu koji je pun besmislica pa je nešto tako logično kao što je ljubav Sina Božjega pravo olakšanje za čuti i povjerovati.

Ljudi se jako trude da nešto nauče što su izmislili drugi ljudi.

Često se muče čitav život oko memoriranja i prakticiranja raznih znanstvenih podataka i moraju posvetiti puno vremena tome svom zanimanju, ali ako ne uče humanističke znanosti i otkrića božanskih iz prirodnih znanosti, teško će doći do uspjeha dok je učenje o Bogu i učenje Božje Riječi, Sina Čovječega, Isusa Krista zapravo odmor i olakšanje od zamršenih ljudskih spekulacija.

Jer smo grešni, nama je sve kompliciranje.

Jer smo grešni, mi ne spoznajemo dobro i na rubu smo zdrave pameti.

Udaljavanje iz Božje blizine zove se grijeh.

Grijeh ubija, grijesi otupljuju čovjeka, od grijeha duša gubi dah, suši se i čovjek trune već za života. A što je trulo, to se u peć baca da gori.

Razna ezoterična učenja i praznovjerice čeznu izmišljati bajke o nekom posebnom osjetilu koje zovemo 'šesto čulo', ali pravo osjetilo za istinu i nauka o sreći i životu jest ljubav puna vjere i nade.

Isus ozdravlja ljude jer im oprašta grijehe pa ga vjerujući mogu slijediti gdje god išao jer dobivaju sposobnosti koje prije nisu imali i sakramentalne darove, to je tajanstvena moć ljubavi Božje, moć predanja i djelovanja.

U Gospodinu na nebesima postoji božanski um, nepojmljiva čistoća i svetost. To je ono što je različito kod Božje i ljudske volje. No, to ne znači da čovjek može postati Bog, može biti dionik božanske naravi i ostati vječan, ali početak ljudskoga života nema u sebi uzrok svoga postojanja već mu smisao daje Božja volja koja ga stvori po Riječi svojoj, vjerojatno sa svrhom da čovjeka, sve ljude, pridruži sebi u vječnost.

Ova su razmatranja potrebna samo radi boljega upoznavanja ljudske naravi, odnosno radi bolje detekcije ljudskih grijeha.

Tako čovjek nema niti jednog jedinog stvarnog i opravdanog razloga da se uzoholi, da postane umišljen i da misli da mu pripada neka slava i čast jer sluga je Boga, sluga beskoristan dok nema ljubavi, a kad ima ljubavi, samo slavi Boga za sve što mu je Gospodin učinio i dao.

Nema logike u oholosti, za to nije potrebno nikakvo šesto čulo jer oholost i razne požude očiju i srca, pohlepe i zavisti u sebi su besmisleni i čovjek koji ljubi i vjeruje, zna da mu sve to nije potrebno za sreću.

Grešan čovjek nije jako sposoban razlikovati zloduha od dobrih misli, riječi i djela, povodljiv je za svime što je zlo, to jest za onime što mu donosi smrt vječnu. Jer kad jednom istruneš, više nema povratka i obraćenja, ni povratka Bogu Stvoritelju.

Nauka o Grijehu (koji je đavao, propali anđeo) jedina je važna nauka i veoma je hitna za svako ljudsko biće: neprijatelja treba prepoznati na vrijeme.

Zato postoje stari i novi spisi, Biblija kao najmudrija knjiga na svijetu sa božanskim zapisima nadahnutih ljudi, koji svi tumače ljudima što je Bog u povijesti spasenja čovječanstva sve rekao, savjetovao i učinio da svaki čovjek nađe vječni život i da ne ispašta u svojoj nesavršenosti, grijehu i povodljivosti, da ne pogine ako vjeruje u jedinoga Boga.

Prvo što je činio Isus bilo je istjerivanje zloduha iz ljudskih srdaca.

Samo su zlodusi narodu svjedočili javno, glasno i jasno da je Isus Sin Božji jer su se njega uvijek jedinoga bojali.

A kad čovjek povjeruje, lako kao malo dijete, ono što govore apostoli Isusovi, tada vidi u čemu su ljudski problemi, to jest vidi što je grijeh, a što nije grijeh.

Vjera ljudska je ono preko čega se dopisuju Duh Sveti i bilo koji čovjek i razgovaraju Isus i vjernik. Tako vjernik koji se krsti ima već neku jamčevinu da neće propasti u životu te mu je dovoljno da zamoli Gospodina da ga vrati na prave staze prema raju. 26.01.2025. 23:10

„Isus sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: »Ako tko želi biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima poslužitelj!« (Mk 9,35)”

Hvalospjev Božjoj riječi

 

Božja riječ se lomi i blaguje pažljivo, pozorno i polako, koliko god je moguće sustavno, ona se mora sricati, osluškivati duhom, dušom i tijelom, znanjem, osjećajem i intuicijom jer ju govori Onaj koga poznajemo i očekuje da ga slušamo i shvatimo, prihvatimo i provedemo u dobra i milosrdna djela, uvedemo riječi u svoje molitve.

Zazvao si me da me uzmeš k sebi, Gospodine, a nisam bila svjesna da još nisam potpuno prepuštena tebi, ne čitavo vrijeme svoga svakodnevnog života. Odlučio si me pozvati i nađoh se u tvojoj blizini i sigurnosti. Ali što ću ja, sluškinja beskorisna? Moje su molitve posvećene onima na koje nailazim, siromasima u duhu, moliteljima, bolesnicima. Ako je netko sretan, samo sretan i zadovoljan, i takav može primiti blagoslov. I, kao i ja, moliti i blagoslivljati ljude, slaviti i hvaliti Boga. Jer ja sam ti ispružila ruke u potrebi, a ti si me izbavio iz vrtloga ovoga svijeta gdje se miješaju lica i stope, i ruke, govore se psovke ili, još gore, govore se zahtjevi i traže se prava. Ljudi poriču i negiranju sami sebe, svoju bit i identitet, a, bez tebe, niti ne znaju tko su i što su.

Velika je propast ovoga svijeta i svega naraštaja što se ljudi izruguju vjernicima, to je propast za njih koji ismijavaju zapravo sebe i sve svoje.

Daleko bilo od njih svako razumijevanje, a blizu je teški materijalizam koji traži senzacije i dokaze. I dijalektika u razgovoru, od nje se ne može ni disati, ni doći do riječi. Kamo da idem, Gospodine, kad nemaju sluha za riječi tvoje?

Tvoja riječ zaista oživljava mrtve stanice ljudskog organizma. Ona budi

lijene moždane i duhovnost u njoj pokreće se i umnožava, i uvećava. Tvoje su riječi obične, ali božanski posložene i poredane, a probijaju ljudsku opnu kao mač i pristižu do samoga srca i korijena ljudskoga postojanja, razmišljanja i djelovanja.

Tebe može slušati i staro, i mlado. Tebe čuju i lude i neznalice, a također i veliki umovi. Tvoja riječ je jedino što mogu razumjeti i mala djeca, naročito mala djeca, tebe može prihvatiti svaka ljudska osoba na svijetu, a tada od tebe može sve naučiti što je potrebno za dobar život i spasenje.

Tvoja riječ, Gospodine, uči nas da smo ispunjeni suvišnostima, da nikada nismo dovoljno jednostavni, niti dovoljno iskreni. Nije nam potrebno puno toga oko čega brinemo i trošimo snagu.

A potrebno je samo pozorno i poučljivo, ponizno saslušati. To nije problem, to nije teško nego to je ugodno i slatko, makar bilo i suprotno od svega na što smo navikli kao na dobro i ugodno.

Što više se oslanjamo na tebe, to je plodnija tvoja riječ.

I kada se ne oslanjam samo na tebe nego i na svoje snage, dogodi se da pogriješim u proračunu, a ti tada još više daješ i pomažeš i kao da govoriš: zar si sumnjala?

Tvojoj riječi nikada nema kraja, ona nikada neće uminuti, a ja u tvojim riječima uživam vječnost i neprolaznu ljubav. 26.01.2025. 20:54

Svjetlo Kristovo

 

Reče Isus:

»Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života.« ... Iv 8,12

Svjetlo je nada onima koji ne vide;

svjetlo je toplina siromasima;

svjetlo su oči i srca vjere u Isusa;

svjetlo je otkriće Istine;

svjetlo je ljubav požrtvovna;

svjetlo otkriva izobilje dobra;

svjetlo je znak pokraj puta;

svjetlo majka daje kad rodi;

svjetlo daje Bog kada umiremo;

svjetla jesu znakovi raspoznavanja među ljudima;

svjetlo se spaja u sebi i širi se u zrakama milosrđa;

svjetlo je sigurnost, mir i red;

svjetlo nam izbacuje otpad iz duša;

svjetlo s kraja tunela dopire brže nego vlak;

svjetlo je molitva svetaca i grešnika;

od svjetla brže i veće je samo Božje uslišanje.

26.01.2025. 14:46

Vjerujte u Isusa dok se još može naći da budete sinovi svjetlosti

jer ste određeni biti sol zemlje i svjetlo svijeta (usp. Mt 5,14-16)

Svjetlo je došlo na svijet!

Ali ljudi više vole tamu da se sakriju jer su im djela zla (usp. Ivanov Proslov Evanđelja).

„Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna.
K svojima dođe
i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše
podade moć
da postanu djeca Božja:
onima koji vjeruju u njegovo ime,
koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
– slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca – pun milosti i istine.” (Iv 1,9-14)

Emanuel, s nama Bog

 

Svijećnica je blagdan, kršćanski i katolički, kojim slavimo Svjetlo i prosvjetljenje što nam je došlo na svijet s Isusovim rođenjem. Jer Isus je naše Svjetlo, dođe na svijet i bijaše na svijetu, a svijet ga ne upozna, osim nekih koji postadoše djeca Božja. To je proslava dana Prikazanja Isusa u Hramu kad se navršilo vrijeme od četrdeset dana čišćenja po rođenju Isusovom. Za taj blagdan, toga dana blagoslivljamo svijeće za buduću godinu, svjetlo svijeća koje ćemo zapaliti i kojima ćemo obilježavati sve ostale blagdane, naročito Uskrs.

Prema hebrejskom Zakonu roditelji su prikazivali svako prvo muško novorođenče Gospodinu u znak sjećanja na Izlazak naroda iz egipatskog ropstva u kojemu su Egipćani ubijali Židovima mušku djecu. Hebrejski je narod izlazio po Mojsijevom nalogu iz Egipta (to je bila Pasha, a danas je u kršćana Uskrs). U spomen na dane kada su postali slobodni, Židovi su po Zakonu što ga dade Gospodin prikazali svako prvo muško dijete jer je za vrijeme izlaska naroda iz Egipta Zatornik po volji Boga pokosio sve prvorođence egipatske.

Toga dana slavi se i cijela sveta obitelj, i Šimunovo proročanstvo. I svako prvorođeno muško dijete, posvećeno Bogu.

Prvorođenci

Jahve reče Mojsiju: 2 »Meni posvetite svakoga prvorođenca! Prvenci materina krila kod Izraelaca, i od ljudi i od životinja, meni pripadaju!« (Izl 13,1-2)”.f

»A kada te Jahve dovede u zemlju Kanaanaca – kako vam se zakle, tebi i tvojim ocima – i kada ti je preda, 12 ustupajte Jahvi prvorođence materinjega krila, a tako i sve prvine što ih tvoja stoka dade – svako muško pripada Jahvi! 13 Svaku prvinu magaradi otkupi janjetom ili jaretom. Ako je ne otkupiš, slomi joj vrat. A svakoga prvorođenca između svoje djece otkupi. 14 Kad te sin tvoj sutra zapita: ‘Što znači to?’ – odgovori mu: ‘Rukom jakom izvede nas Jahve iz Egipta, iz kuće ropstva. 15 Kako je faraon postao tvrdokoran pa nas nije htio pustiti, Jahve je poubijao sve prvorođence u zemlji egipatskoj: prvorođence ljudi i prvine stoke. Eto zato Jahvi žrtvujem svaku mušku prvinu materinjega krila, a svakoga prvorođenca od svojih sinova otkupljujem. 16 Neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao znamenje posred čela da nas je rukom jakom Jahve izbavio iz Egipta.’« (Izl 13,11-16)”.

Krist Isus je prvina onih koji su usnuli pa uskrsnuli, Prvorođenac prije svih i prije svega stvorenja.

I Svjetlo svijetli u tami, i tama ga ne obuze.

Starac Šimun na blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu prorokuje:

„Živio tada u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. Taj čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu. 26 Objavio mu Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega. 27 Ponukan od Duha, dođe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon, 28 primi ga on u naručje, blagoslovi Boga i reče:

29 »Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru,
po riječi svojoj, u miru!
30 Ta vidješe oči moje
spasenje tvoje,
31 koje si pripravio
pred licem svih naroda:
32 svjetlost na prosvjetljenje naroda,
slavu puka svoga izraelskoga.«

33 Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori. 34 Šimun ih blagoslovi i reče Mariji, majci njegovoj: »Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuće mnogima u Izraelu i za znak osporavan – 35 a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!« (Lk 2,25-35)”.

Kao što je Djevica Marija prikazala Sina Tvoga, Gospodine, prikazujemo Ti se i mi čiste duše, po Kristu, Sinu Tvojemu koji s Tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen! 26.01.2025. 04:53

Evo, Djevica će začeti i roditi sina
i nadjenut će mu se ime Emanuel
– što znači: S nama Bog! Mt 1,23