Isus dolazi

 

Slabost je doma, u zapećku

ostala sa mnom u koljenima,

oko srca, gore gdje rame drži plećku,

tamo gdje duša još zraka prima.

Tako prestade hod, al' snaga je veća

svakim danom za stihove nove.

Ne boli starost već svaka riječ treća

što komentira ljude i brodove.

I mržnja boli, i zavist bez razloga,

i od toga duša ostane tužna.

Tu je potrebno izobilje Boga,

svaka je molitva utjeha nužna.

I uvijek Isus donese radosnu vijest,

njemu se klanjati sve dok je svijeta

jer poslije se moramo opet srest,

kad dođe doba ljubavi i poeta.

Još će biti svakojakih dana,

al' duša se sklanja od nevolja.

I doći će proljeće sa svih strana

od kojega ustaje duša sve bolja.

13.11.2024. 04:22

Otvoreni prozor

Tih je dana bolest zauzela tijelo

što je već na duši bilo oduzeto.

I jedno i drugo Božje je djelo,

nije dobro Duhom ne bit zauzeto.

I otvara prozor tamo gdje su zatvorena vrata,

taj naš Bog na kojega se možeš osloniti.

Bolje se oslanjati na njega neg' na brata,

kažu stari, prokušani što bi se pokloniti.

Još je uvijek loše svo to stanje s puno naziva,

ali mlado sunce dolazi mi u pomoć

da izliječi takve kao što sam ja u bezbroj zaziva,

ono spašava me čak i kad je ponoć.

12.11.2024. 11:22 

Ljudi odlaze

Ovo je pjesma za kraj,

za spasenje.

Ovo je pjesma bez suda

za rastenje.

Ovo je bačena gruda

za pravednsot

i nova trasa od spruda

za stamenost.

Ovo je pjesma za kraj

što daleko odlazi

na jarbolu sreće za raj

gdje mnogi su odrazi.

Tvojih zjenica iskre

što plivaju bistre,

što sanjaju mene

i srebrne sjene, e, eeeej.

Ovo je pjesma za kraj!

07.11.2024. 13:35

Jer ljudi odu od nas

i rijetki se nađu.

Oni nađu svoj spas

jer poznaju lađu.

Gavranov nokturno

Kao pravi car

sa crnih krila par

sam u lovu grakće

kao da je velik jar

ili premalen dar.

Molitvu tiho šapće.

Zaigrano pero pade

ravno pod vrapca stope

da bi ga prestrašilo.

I mada skroz bez nade,

sa tla se ždrebac prope

da krdo ga ne bi napustilo.

Crni gavrane, čuvaj svoj dom

jer noć ga ne zna kao ti

što pluta na putu svom.

Ne brini za maglu. Za bučni grom.

Sve će to jednom prestati.

Ali tvoj dom će slavan ostati.

08.11.2024. 11:00

Smrznuta ruža

 

Ostavila sam smrznutu ružu

koja je nekome putem ispala,

sigurno iz buketa što nije imao uzu,

i tako sam mladost njezinu izdala.

Neke su djevojke prolazile

i po tome su gazile cvijetu

koji odolijevaše trnu vile

kao da odolijevaše svijetu.

Napokon proljeće ružu odnese

u svoj mladi, topli kraj.

Ostatke leda sa nje otrese

i bi ona krasna, znaj.

11.11.2024. 00.12

RT 40

 

Ovo se piše sa sjećanjem,

s uspomenom davnih dana.

Suza krene s jakim osjećajem,

poput kapi koja dođe kao rosa rana.

Nije isto, ništa nije isto kao prije.

I mi, ljudi, ubiremo zaborav.

Samo budućnost sigurna nije,

ali zna se kad put joj je prav.

Molim izobilje Božjeg blagoslova,

i za sve nas što bijasmo tvoji

kad još vladala je ljubav ova

koju Isus za nas uvijek skroji.

09.11.2024. 04.40

Čekaj

 

Čekaj me, nikamo ne idi.

Ostani u kolotečini svoj.

Kora na brezi lako bridi

i šalje ti molbu, pozdrav moj.

Ne brini za sve brige svijeta.

Poslat ću vrapce na put.

U ljepoti njihova vesela leta

vidjet ćeš onaj poseban kut.

Znam te, u molitvi te znam,

ali ipak te molim: čekaj.

Jer treba mi svjetlo, gorući plam,

da bolje prođem što nosi rijeka.

09.11.2024. 16:57