Šimun Cirenac

Prolaznik obični na mjestu tom,

u vremenu takvom što ga ne sluti,

postade svetac na svijetu svom.

Krvavi postadoše njegovi skuti

na rascjepu između dvije kote,

neznanac u svemiru Boga i mora,

svjetlo za koga nebesa se pote

sve do pakla iz velikih gora.

Izabrana duša križ uzima,

natjeraše ljudi čovjeka na to.
Nije ni znao da Boga prima;

predodređen, bio je suho zlato.

Čitavo čovječanstvo ime mu zna,

a je li mogao reći da neće

kad pozvan je bio vidjeti zla,

kad pokraj Boga se teško kreće.

Hvala ti vječno, Božji Sine

što kaznu moju pretvori u raj.

Kad jednom i ova zmija umine,

nosit ću na sebi križa ti sjaj.

05.02.2024. 16:03

 

Petar

 

Nespremno biće za kušnje jake

bio je prvak što najviše strepi,

što ima slaboće za grijehe svake

i svaku dušu snagom okrijepi.

Dušo, ne boli; srce, ne lupaj;

Kristov će pogled sve ti reći.

U Milosti sada sav se okupaj,

sutradan moraš rijeku prijeći.

Tri zatajenja i zločina trista

ti ćeš voditi na ispaštanje.

U sili Svetoga Duha Krista

kalit ćeš mnoge za opraštanje.

Bit će to bolno kao i tada

kada te pitao ljubiš li Boga.

Ostaješ sam na vrhu Grada,

s tobom je Krist vodstva tvoga.

Prvo prepati da spoznaš srca

vjernika, ljudi po sebi samom.

Ako ti tijelo u boli sad grca,

to je za stado što bori se s tamom.

04.02.2024. 23:56

Tranzitus - obred preminuća sv. Franje

Pjesma Stvorova

Pečat u duši

Uzela sam ovu noć za svoje,

za sebe i tebe, i za beskrajnost

promišljanja divne ljubavi tvoje;

za otkrivanje i veću trajnost.

Pomislih da snivam to otkriće.

Koliko si samo strpljiv sa mnom bio,

moje blago, moje svezemaljsko piće.

Moju čašu odavno si ispio.

Vodit će me kamo neću htjeti,

a izgubiti te nikada ne mogu.

Predat ću se. Žariti i vrijeti,

čuti svaku pojedinost u mom Bogu.

Tome prethodit će isijavanje

sve božanske muke, slave, snage

koja trpi, ljubi ismijavanje,

obrušava se kao golubice blage

na dlanove izranjene, meke;

na moždane okrunjene

kao vodom kršteničke Rijeke;

kao pečat duše, popunjene

izobiljem, suvišnošću,

mirom kakva ova zemlja nema.

Tu ćeš leći suvislošću

kao jedina i glavna tema.

Uzima me sada ova noć za svoje

bespućima i majčinskom njegom.

Ona poznaje već sve molitve moje

i potopit će me svojom nježnom stegom.

02.10.2024. 21:51

 

Psalam 91 - Pod Božjim okriljem

 

Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega,
što počivaš u sjeni Svemogućega,
2 reci Jahvi: »Zaklone moj! Utvrdo moja!
Bože moj u koga se uzdam!«

3 Jer on će te osloboditi od zamke ptičarske,
od kuge pogubne.
4 Svojim će te krilima zaštititi
i pod njegova ćeš se krila skloniti:
Vjernost je njegova štit i obrana!

5 Nećeš se bojati strašila noćnoga
ni strelice što leti danju,
6 ni kuge što se šulja kroz tmine,
ni pošasti što hara o podne.

7 Pa nek’ padaju tisuće kraj tebe,
deseci tisuća s desne tvoje,
tebi se neće primaći!

8 Tek što okom pogledaš,
već ćeš vidjeti plaću grešnika.
9 Jer Jahve je zaklon tvoj,
Višnjega odabra sebi za okrilje.

10 Neće te snaći nesreća,
nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu.
11 Jer anđelima svojim zapovjedi
da te čuvaju na svim putima tvojim.

12 Na rukama će te nositi
da se ne spotakneš o kamen.
13 Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu,
zgazit ćeš lavića i zmiju.

14 »Izbavit ću ga jer me ljubi,
zakrilit’ ga jer poznaje ime moje.
15 Zazvat će me, a ja ću ga uslišiti,
s njim ću biti u nevolji,
spasit ću ga i proslaviti.
16 Nasitit ću ga danima mnogim,
pokazat’ mu spasenje svoje.«

Slava Ocu i Sinu * i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Muka vječna

 

Kršćanska odnosno katolička vjera je opća, univerzalna.

Riječ 'katolik' ili 'katolički' to i znači: sveopći, generalan, univerzalan, otvorena uma, svegrleći, sve-u-jednom i tako dalje. Na svijetu ima mnogo katolika, ima ih koji nisu 'službeno' katolici, to jest nisu kršteni u Katoličkoj Crkvi, ali su po svemu, po svojoj vjeri i po svome raspoloženju katolici.

Mnogi govore da nisu redovni u Katoličkoj Crkvi na misnim slavljima dok neki drugi redovno pohađaju nedjelje i ostale svetkovine.

Mnogi vjeruju u svoga umišljenoga Boga, a mnogi žarko traže što bi bilo istinski pravovjerno dok u tome Katolička Crkva uvelike pomaže.

Većina tih ljudi slični su po svojim osnovnim i posebnim uvjerenjima, po svojim interesima i zauzetosti u razgovorima. Mnogi vjeruju u Boga, ali slabo prate učenja Katoličke Crkve, Katekizam, na primjer, koji može biti od velike pomoći.

Sve su to ljudi koji su uvijek ili često raspoloženi za Boga koji je i Ljubav, i Istina, i Put, i Život, i Kruh, i Piće, i Milost, i Otac, i Dijete, i Sin.

Mnogi ljube pravdu i pravednost, ima ih koji su zaljubljenici u istinu i iskrenost, ima ih koji za svoju obitelj i za njihovo zajedničko dobro čine nevjerojatna, lijepa i dobra djela. Mnogi su često raspoloženi kad treba učiniti neku manju ili veću uslugu, mnogi su liječnici, mnogi su znanstvenici i umjetnici, a svi od reda griješe u vjeri i također su i grešnici. Štoviše, često ti ljudi imaju neki teret na sebi kojega bi se rado riješili pa bi činili još veća dobra djela i korisna za okolinu. Mnogi ne vole da se po njima vide njihovi tereti. Gotovo svi dobro su zamaskirali svoje najveće i najtajnije životne nevolje. Ponajviše ima onih koji potajno žarko vjeruju Kristu i nadaju se.

Većina katolika zna da se žrtva Isusova na križu nikada ne može zaslužiti i, po toj logici gdje je Isus dao život svoj za sve ljude, većina katolika ne može shvatiti da je pakao, u čije postojanje čvrsto vjeruju, vječan; pakao vidimo svuda oko nas, a možemo i pokušati zamisliti još gori pakao, od toga i strahujemo. Ali da pakleno stanje može vječno postojati, mnogi misle, niti jedan čovjek nije zaslužio.

Isus govori o vratima paklenim, o mjestu gdje je plač i škrgut zubi i to nam se ne čini tako strašno kao pakao koji gledamo u svijetu, ubojstva, ratovi, pojedinačne strašne sudbine i kao pakao kojega mi u sebi pokušavamo zamisliti. Vjerojatno je tamo sasvim drugačije nego što mislimo jer i Božja ljubav i milosrđe je nešto što ne možemo čuti, vidjeti, ni zamisliti u njegovoj veličini.

Za usporedbu, katolici nisu oni ljudi koji nemaju razumijevanja i nisu raspoloženi za druge, to jest za Boga.

Koliko znamo, mnogi se obrate u milosti Božjoj, neki sporo shvaćaju i polako se vraćaju Gospodinu, neki pak se obrate u jednom hipu. Neki su zagrijanoga srca, a drugi su hladni kao led.

Zar postoje ljudi koji se ne bi nikada htjeli vratiti iz pakla u raj ili čistilište?

Ako je takav pakao kako ga mi zamišljamo, vječno stanje, kakav je smisao, koji smisao je vječnosti pakla?

Katolici uglavnom svakodnevno mole Boga za duše u Čistilištu i mole Isusa da dovede u raj sve duše, osobito one kojima je najpotrebnije Božje milosrđe. Nisu li oni najgori među nama najpotrebitiji smilovanja i milosrđa Božjega? Ovi drugi su barem u nešto malo većoj milosti i mogu se u molitvi još posvetiti svakodnevno, malim koracima. Ali oni okorjeli...prije ili kasnije se sudare sa smrtnom opasnošću i dođu k sebi. Dogode im se muke i patnje, gubitak nekoga i bol, dogodi im se nešto jako teško te nemaju snage više za zlo već traže samo Božju ljubav i milost, mada to čak i ne mogu pokazati. To je kao neki nužni povratak Bogu, da se ljudi opamete, da ne dođu u najgore stanje pakla.

Ovi što zarađuju na prodaji živih ljudskih organa, na patnji osoba koje nagovore da abortiraju jer je to 'za veće dobro', naravno da će dospjeti iza vrata paklenih, ali za čitavu vječnost...?! Kad bi netko rekao: neka pate dok ne shvate i još malo dulje, dok se ne slome.

Uzgred, mnogi su ljudi osuđivani nevini i propatili su mnogo zbog tuđih zločina, a mnogi sveci su se predali patnjama dragovoljno radi oprosta Božjega puno većim grešnicima od njih.

Eto, ne želimo u pakao, ne u onaj vječni i zbog toga svaka žrtva i svaka nevolja je prilika da učinimo pravu stvar, to jest da 'doprinesemo Isusovim patnjama ono što im nedostaje” – spasenje duša iz paklenih opasnosti.01.10.2024. 17:00

„Pavlovo nastojanje oko pogana

Radujem se sada dok trpim za vas i u svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim za Tijelo njegovo, za Crkvu (Kol 1,24).”