Branitelj ljubavi

 

Ivan i Marija pod križem, i pokraj njih Marija Magdalena.

Marija je predstavnik Izabranog naroda Božjega, starih Hebreja za koje bismo mogli reći da su izvorni narod.

Ivan je predstavnik novoga naroda, pogana koji postadoše kršćani.

Njima se Isus obraća s križa dok Marija Magdalena prva dolazi na prazan Isusov grob poslije uskrsnuća jer i ona je ostala uz njega do kraja.

Oni su predstavnici novoga naroda, ljubljenog naroda jer sve ih je Isus posebno ljubio i oni njega. U ljubavi su ga razumjeli i dobro su ga čuli i poslušali. U tim vremenima prve Crkve, nakon poslanja Duha Svetoga, sigurno su znali namisli srca Isusova. U posluhu Božjoj volji, činili su i živjeli svoje živote u kojima su vjerojatno imali mnogo pozitivnih iskustava, kraljevstvo nebesko, pravednost, radost i puno mira, usprkos progonima kršćana koji su bili oštri i dugotrajni.

Dakle, ljubav i djelovanje Duha Svetoga čine tu vezu savršenstva. Žene nisu naviještale kao apostoli već bijahu pronositeljice vijesti i međusobnih apostolskih poruka. Poput nekih svetih poštara. Kao što je Majka Marija bila s apostolima, to jest s Ivanom, i mogla ga je obavijestiti o mnogim detaljima u pitanjima vjere i kao što je Marija iz Magdale prenijela apostolima vijest o Isusovom uskrsnuću.

Žene nose s vijestima i poruke ljubavi, utjehe, nježnosti i mira.

Učenici u progonima hrabro propovijedaju, čine čudesa ozdravljenja, naviještaju Radosnu vijesti i liječe ljude u sili Duha Svetoga.

Duh Sveti ih sve uvodi u istinu i Branitelj je kršćanskih riječi i djela, Branitelj je kršćana, njihove svetosti i njihovih života, ali je Branitelj ljubavi među svima.

To se podudara s osnovnom Isusovom Zapovijedi o ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Te ljubavi u zajedništvu Duha Svetoga bilo je među prvim kršćanima puno više nego što se za poslije ispostavilo. Kršćani su se sjećali Isusa i gledali slavu njegovu, Radosna vijest je bila aktivna, a mučeništva i progonstva načinili su od njih svjetske heroje.

Danas je Radosna vijest u zapećku, pasivna u svijetu.

Ne možemo si dočarati, niti zamisliti ta prva vremena poslije Krista.

Kakva je to bila povezanost i solidarnost u ljubavi i životu!

No, isti taj Duh Sveti nalazi se na svima nama, i na kršćanima i na nekrštenima. Kršćani čak imaju privilegiju blagovati ljubav u Tijelu i Krvi Isusovoj. 27.09.2024. 00:31

„Sve vaše neka bude u ljubavi!”

1 Kor 16,14

Vjera čovjeka u vremenu

1. Objektivnost 

Pokuša li čovjek gledati objektivno na život, ljude, svijet, svemir ili vrijeme, gubi sebe i dobiva tjeskobu zbog svoje nemoći i malenosti. To se događa zato što čovjek ne može biti objektivan pa je nepotrebno truditi se oko sagledavanja stvari koje su veće od čovjeka i ljudskoga duha i uma, od ljudskih sposobnosti. Sve veliko što ljudi otkrivaju oko sebe, nije realno već je projekcija čovjeka koji na taj način ne može dobiti pravu sliku većega od sebe. Najveće što čovjek može sagledavati je svemirsko prostranstvo, odnosno slike dalekih galaksija, mnoštvo zvijezda ili pretpovijesno doba. Ako netko previše često sagledava sve na takav 'objektivan' način, lako postaje umišljen, uzoholi se jer ne vidi ono što je za njega jako važno: subjektivno i osobno stanje sebe i bliže okoline, sadašnji trenutak, čovjek pokraj ili ispred njega.

Ljudi ipak znaju za taj pojam objektivnosti.

Samo Bog, Stvoritelj svega, jest objektivan. Može sve sagledati u jednom pogledu, ali ima i subjektivno iskustvo kao Sin Čovječji.

2. Značaj vjere 

Zašto se onda ljudi tako često trude nadići svoje mogućnosti i sagledavati nešto bez iskustvenog znanja?

To je zato što svaki čovjek ima taj vjerski pogled u sebe i izvan sebe, zna za božanstva, ali i za jednoga, vrhovnog, pravoga Boga, Gospodara nad gospodarima. Čovjek pokušava sagledavati Gospodina objektivno i nije sposoban ništa vidjeti, ni zaključiti. Najveće što može pojmiti, i najznačajnije je to da je taj Bog apsolutan, iznad svega i svih. Veće od najvećega se ne može pojmiti u pokušajima objektivnoga sagledavanja.

To je dokaz u čovjeku, dokaz da Apsolut postoji, u svakom slučaju postoji dok je čovjek relativan i u nekim slučajevima ne postoji u svome vidokrugu, a i nema uzrok i smisao svoga postojanja u sebi dok Bog to jest i to ima. Bog je oduvijek, posvuda i zauvijek, a čovjek je beznačajan.

Dobro je ponekad pomišljati o tome što se ne može zamisliti, ali tu svaka ljudska realnost prestaje. Realno je za čovjeka da se solidarizira s drugim ljudima koji su također solidarni s ostalim ljudima iz bliže i dalje okoline.

U svakom slučaju čovjek je čovjeku važan i značajan, ako ništa drugo, zato da jedan čovjek ne bi bio usamljen.

U dubljim vjerskim stanjima čovjek nužno slavi svoje postojanje u tako predivnom i ogromnom prostranstvu, odnosno ne može, a da ne slavi Stvoritelja svega i to za čitava života. Tako kreće od subjektivnosti do iskustvenog odnosa s Bogom.

Zreo čovjek je vjernik, zreo vjernik koji je ostvario u Milosti ljubav prema Bogu i uvjerio se bezbroj puta u ljubav i solidarnost, i dobrotu Boga. Naravno, to se događa na Božju inicijativu. Bog se objavljuje ljudima onako kako su ga ljudi sposobni poimati, čuti i ljubiti. Tako čovjek ulazi, po Objavi Boga, u božansku objektivnost i učestvuje u božanskom sagledavanju. To mu donosi izuzetno stanje mira jer je čovjek svjestan da 'je u sigurnim rukama' i da može postojati vječno pod određenim uvjetima, mada apsolutno sagledavanje nije sposoban ostvariti nikada.

Ipak je čovjek u molitvi dionik apsolutne naravi, a naročito kad se pričesti Bogu (kao čestica prašine koja se prima za stvari i za zemlju), naročito kada blaguje s Bogom, kada Bog i čovječanstvo zajedno blaguju, odnosno kada čovjek u pričesti 'žvače' Tijelo, Krv, Dušu i božanstvo Isusovo. Tome služi vjera i sakramenti Euharistije i Krštenja te Pomirenja. Sveti Ivan u svom Evanđelju navodi da je za nas Isus isto što i Riječ, misli se na božansku Riječ i Zapovijedi. To čovjek također treba 'prožvakati' i 'progutati', prebirati u svom srcu.

3. Značaj čovjeka 

Često ljudi koji se obrate kažu da su bili slijepi nekada, ali da su u Gospodinu zadobili vid i progledali. Zahvaljujući Božjem milosrđu čovjek napokon može sagledavati sve što je veće od čovjeka, a nalazi se u Božjem srcu.

Važno je znati da objektivno postoji ljudski Grijeh i da se čovjek može često naći u Grijehu realno i subjektivno, to jest da može umrijeti, to jest ostati u posljedicama Grijeha vječno ako ne prihvaća božansku Riječ. Čovjek ima slobodu koja ga stavlja pred izbor za ili protiv Apsoluta, to jest Boga kojega je više puta upoznao kao dobroga i pravednoga i milosrdnoga Boga, prijatelja svih ljudi.

Da bi i čovjek bio prijatelj Boga, mora dopustiti Sinu Čovječjemu da se utjelovi u čovjeku vjerniku. Mora zaboraviti na svoja uvjerenja o vlastitoj objektivnosti i spoznati da kao čovjek sam ne može bez Boga učiniti ništa.

Zapovijed je Kristova da je čovjek velik u određenim okolnostima, kada ljubi ljude, i one koji su mu neprijatelji, da ih blagoslivlja. I tko tako čini, ne mora puno filozofirati o ljudskim postignućima. Moć opraštanja jača čovjeka na putovanju u srce Isusovo. 25.09.2024. 03:27

„Na ogrtač, o boku, napisano mu ime: »Kralj kraljevâ i Gospodar gospodarâ.« (Otk 19,16).”

 

Zračenje Duha

 

Nova stranica ostat će praznina,

neka ispiše je vjetar blagotvorni,

neka pripovijeda da je čitava baština

predala se letu lišća kao suton sumorni

što danas vlada svim životom ovim.

Krize uvijek postoje i pokoji stres,

ali sad oluja, kiše čine život novim,

donose sa sobom dobru vijest.

Jer bez radosti, što bi ostalo tu, Kriste,

i bez ljubavi za istinu koja nikada ne šuti?

Bez toga mi ne bismo ni znali duše čiste,

duše svete što im slijede duhovni puti.

Uzvitlava se lišće, ali kiše bit će jače

i sve teže vode prekrivat će tlo

da istrunu listovi koji Duhom zrače

jer je Uskrs, jer je Bog pobijedio zlo.

Hvalim tebe, Isuse, moja mila Riječi,

slavim tvoju moć i pravednosti plam!

I mene ti svojim govorom izliječi,

Smisao života za sebe govori sam.

24.09.2024. 17:48

Kristov život

Utjeha je nebeskoga poziva

zajedništvo svetih, prisutno u svemu

jer sve nas Otac nebeski doziva,

naši glasi razabiru se svi u njemu.

Velika je pomoć među nama, cvate

vječno kao postanak, sasvim novi;

riječi, osjećaji među nama se ne mlate,

nježno dopiru do duše, kažu 'samo zovi',

isprepliću se u tome prostranstvu Duha

gdje svi stanu, tijelima se izjednačuju

da bi bili dostojni zbog jasna sluha

i, zbog milosrđa, ljubavi se dobro čuju.

Raznolike li panorame u tom dvoru

gdje smo različiti, svak je pomoć svakome,

bilo da je grad na nekom moru,

bilo da se ledenjaci kao bregovi udome,

bilo da je potreba za svjetovanje,

bilo da je nagrada blaženstvo,

sve je Krista Boga sljedovanje,

istinovanje to jeste smjensko,

jedni drugima se prostiremo;

u tome je smisao nam biti jedno.

Rezonancijom se dodirnemo

kao ljubovanje, utješno i vrijedno.

U punini, kada sve se potpuno ostvari,

još ću više ljubiti te, sestro duhovna i brate,

i, ma koliki da bili naši svi nebeski dari,

Krist u nama živi za mene i za te.

24.09.2024. 07:35 

Nadomak vječnosti

 

Ulazak u molitvu, prva jutarnja prisvjesnost u buđenju, svijest da si živ i da ti je dobro na neki poseban način, kao da si nešto predivno sanjao, ali se ne sjećaš sna jer gledaš u svitanje ili u praskozorje. Budiš se zajedno s novim danom. To je običan dan jer je sve kao inače, i to je poseban dan jer si se obogatio za taj mir i nešto nalik blaženosti valjda, sve dok se ne razbudiš, a razbudit ćeš se zahvalnicama Gospodinu za dobru noć i dobro jutro, uobičajenim obraćanjem Bogu kojime mu upućuješ prošnju da te prati i pretekne u riječima, mislima i djelima.

Srce ti je ispunjeno nadahnućem i ustaješ takav za novi dan.

Pripravljaš obaveznu crnu kavu, uzimaš ružarij i i ispreplićeš zrnca prstima obje ruke, potom držiš krunicu čvrsto u šaci jedne ruke da se zrnca zagriju na tvoju tjelesnu temperaturu; naslanjaš hladne kamenčiće na obraz i čelo radi duhovnoga i mentalnoga osvježenja. Nitko ti ne može ukrasti to ranojutarnje buđenje jer još nije započelo radno vrijeme i nije uobičajeno da te netko ometa ili budi tako rano. Samo ste tu ti i Bog, a Gospina krunica s vama.

Isuse, tebi za ljubav, za mir, za mile i drage, za nerođene, za poginule u imenu tvome, za progonjene zbog tebe, za sve ljude... za osobu o kojoj si mislio ili si je sanjao, možda jedna od onih nepoznatih osoba čije likove u mukama ponekad gledaš kad sklopiš oči u molitvi, za ranjenika što ga je izbacila rijeka na obalu, za neplivače u toj istoj rijeci. Da ne duljim, za tvoju volju da se ispuni u svima nama, Oče naš.

Raznolike misli prolaze umom, prolete i nestanu, ponekad se neka misao ili slika vraća neprekidno, poslije svakoga zaziva Gospine krunice koju moliš. Sve se poklapa s otajstvom u kojemu se nalaziš i primjećuješ da si ga izmolio previše puta. Vraćaš se u sljedeće otajstvo i kad izgovoriš „Oče naš, koji si na nebesima” već si opet potpuno prisutan. Ali tada dođu spoznaje u otajstvima koje se tiču vjere tvoje i njezine tematike i otajstva koja moliš, i ona koja ne moliš.

Krećeš s molitve na Časoslov jer ti je takvo nadahnuće, jer imaš konačno slobodnog vremena čitav dan pa možeš i nastaviti s molitvom kad želiš, a to i činiš.

U molitvi se čovjek obogati dok se Milost prosipa kao kiša Duha Svetoga. Provedeš u molitvi jedan sat, ali češće i čitavo prijepodne.

Poslije nastaviš s tim, u tramvaju, dok pospremaš ili kuhaš, kad ideš putem, kad liježeš i kad ustaješ...pripravljaš sve što je potrebno i moliš, na primjer, Krunicu božanskoga milosrđa, za promjenu, za zdravu promjenu. Molitva te uči, molitva te nahrani i napoji, osvaja te radošću i mirom, utješi te kvalitetno u svakoj nevolji i daje ti razboritost, usavršava tvoju ljudsku ljubav prema božanskome da postaneš ono što moliš. 23.09.2024. 07:07

„Uvijek se radujte! Bez prestanka se molite! U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.
Duha ne trnite, proroštava ne prezirite! Sve provjeravajte: dobro zadržite, svake se sjene zla klonite! (1 Sol 5,16-22)”.

Hvalospjev Davidov - Jedinome Bogu čast i slava

Blagoslovljen da si, Gospodine,
    Bože našeg oca Izraela, *
    od vijeka do vijeka!
Tvoja je, Gospodine, veličina, †
    sila, slava, sjaj i veličanstvo, *
    jer je tvoje sve što je na nebu i na zemlji;
tvoje je, Gospodine, kraljevstvo, †
    i ti si uzvišen povrh svega, *
    Poglavar svega!

Od tebe je bogatstvo i slava, *
    ti vladaš nad svim,
u tvojoj je ruci sila i moć, *
    u tvojoj je vlasti
    da učiniš velikim i jakim sve.
I slavimo te, Bože naš, *
    i hvalimo tvoje dično ime.

       (1 Ljet 29,8-13)

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 15

 

Tko je pred Bogom dostojan?

Pristupiste gori Sionu i gradu Boga živoga (Heb 12, 22).

PSALAM 15

Gost Jahvin

Zborovođi.
Davidov. Jahve, tko smije prebivati u šatoru tvome,
tko li stanovati na svetoj gori tvojoj?

2 Onaj samo tko živi čestito,
koji čini pravicu,
i istinu iz srca zbori,
3 i ne kleveće jezikom;
koji bližnjem zla ne nanosi
i ne sramoti susjeda svoga;
4 koji zlikovca prezire,
a poštuje one što se Jahve boje;

5 koji se zaklinje prijatelju, a ne krši prisege,
i ne daje novca na lihvu,
i ne prima mita protiv nedužna.
Tko tako čini,pokolebat’ se neće dovijeka.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.