Paprena sol

VINCENT

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je poput papra i soli

od kojih svaki okus vrije

i koji ublaže stare boli.

Ne boj se, srebro živo,

ova je zemlja puna neznanaca

kojima kao da ništa nije krivo;

tu više nema kategorije stranaca.

Ova unija nije za nas

nego za one što ulaze i dolaze,

koji od žarke kugle traže spas

i, poput povijesti, ovuda prolaze.

Kršćanski temelji ove su gradnje.

Ta, mi drugo ne bismo znali,

mi poznamo snagu noći Badnje,

a toliko smo puta sami ostali.

I reče Bog dat će nam znake,

olujni oblaci, dim bez plama.

Tamjan je oružje duše nam svake

koje mi čuvamo poput nebeska Hrama.

Ne boj se jer bit ćemo jedno

kao i uvijek u svakoj presiji.

Gospa nam daje i mlijeko medno

što ga je spremala Janjetu, Mesiji.

Ne boj se gorke nostalgije,

ona je začin života spasa,

ona nam svima u krvi vrije,

ma gdje bili svakoga časa.

24.07.2024. 19:09

Tajanstvene činjenice

 

Postoje nepoznanice vjerskoga života za nas, vjernike, i bolje je da je tako jer smo grešnici. Sveti i grešni. Za onaj dio naše svetosti koja nije uvijek u grešnosti, za te dijelove i momente Milosti sasvim je dovoljno iščitavati i promatrati Sveto pismo, moliti i blagovati Gospodina.

U svetosti pojedinci mogu izrazito napredovati, ali ostaju manjim dijelom grešnici, po Adamu i Evi, jer su ljudi. Mogu živjeti u Isusu Kristu koji je pravi Bog i pravi čovjek, jedini koji nema grijeha, uz majku svoju Blaženu Djevicu Mariju koja je čovjek, Božje stvorenje kao i svi mi, ali bezgrešno.

Tako za Mariju ne postoje one tajne koje ne znaju grešni vjernici.

U vjerskom, katoličkom životu uvijek je tako, za razliku od poganskog života što ga žive oni koji nisu kršteni. Čim se krstiš, na primjer u odrasloj dobi, postaješ obilježen kao Isusov grešnik, spreman za spasenje. Grijesi dotadašnjega života, posebno Istočni grijeh, brišu se krštenjem. A čovjek nije ni znao da je grešnik. To je zaista drastična duhovna promjena, ali nije tajna.

Vjernik katolik je istovremeno u milosti Boga dok je i u grijehu, to jest, i u grijesima, onim koje zovemo lakšim grijesima, katolik može činiti sveta djela, dobra djela za zajednicu. Katolik se neprekidno posvećuje, kršćanski poziv je univerzalan za svakoga.

Ipak, postoje neke nedokučive tajne za koje je dobro da ostanu nepoznanice u svijetu i u vjerskoj zajednici.

Djevičanstvo Marijino izvire iz duhovne i moralne nevinosti, postoji u tijelu i ogleda se u svetim djelima. S jakim razlogom ona se zove Bezgrešno Začeće, i to je jedna od onih tajni za sve nas. Djevica je u potpunom smislu, duhom začinje Isusa po snazi i sili Duha Svetoga, a iz te kombinacije začinje se Sin Boga i sin Marijin, Bogočovjek Isus. Tu nema ništa nedorečeno i nejasno, ali ostaje stvarna nepoznanica za sve ljude na zemlji. Za te tajne smo slijepi. Čak i kad znamo da smo slijepi i da imamo Boga za liječnika i svjetlost, ostajemo slijepi. Kako bijaše na početku, tako i sada, i vazda, i u vijeke vjekova.

Druga je, gotovo identična, tajna samo rođenje Isusa od Djevice koja osta vazda djevičanska. Ne zna se točno gdje i kada, i kako se događalo. Isus je u Marijinoj utrobi još bio u začeću, u dozrijevanju za svoje utjelovljenje i rođenje. Ostao je vjerojatno i nakon rođenja u prisnoj povezanosti s Ocem te je bio prionuo za svoju zemaljsku majku, za ljudsko stvorenje što je jaki argument za Isusovo istinsko čovještvo jer kad bismo Isusa gledali kao privremenog ili na bilo koji način ne-pravog čovjeka, ne bismo imali otkupljenja, Isusova muka ne bi imala smisla zbog kojega slavimo Boga i klanjamo se. Ljudi bi govorili Isusu: „Lako je tebi pričati o svetosti jer ti si Bog, ali mi smo samo ljudi”. Tako bi svi imali povoda da nastave živjeti u grijesima, u svojim iskonstruiranim ideologijama, sa svojim lažnim bogovima. Tako dolazimo do sljedeće tajne.

Isus je vjerojatno postepeno sve bolje oblikovao svoje molitve i razgovore s Ocem, ali izgleda kao da mu je bilo potrebno više muke i napora kad je morao ustanoviti kako je to živjeti u vjerskoj zajednici ljudi koji su grešnici i kako je njima, jer Isus nije imao grijeha. Moguće je da je to jedna od najvećih dobrobiti Isusova čovještva – neposredno spoznavanje teškoća grešnoga života i nesposobnosti za savršeniji život i solidariziranje s nesretnim ljudima, grešnicima. Tako je mogao i razgovarati s Ocem o svojim zemaljskim i ljudskim iskustvima pa se smilovati kao, između ostaloga, i Djevica Marija, učiteljica koja je bila navikla na patnje grešnika u svom narodu i u svojoj dobi. Naum našega Oca nebeskoga je tako ispunjen i izvršen u Kristu, a počeo je i od prije Abrahama.

Mnogo se ljudi rodilo na svijetu i doživjelo solidne godine. Još i više bi nas moglo biti koji ćemo se tek roditi i živjeti na zemlji, to je početak najveće tajne: koliko je Božje izobilje?

I svi smo grešnici i potrebno nam je otkupljenje od Grijeha koji donosi smrt. Grijesi naši pojedinačni i zajednički jesu neizbrojivi i neizmjerivi, a sve ih je uzeo od nas Gospodin i natovario na sebe. I to kao pravi čovjek, ali onaj koji ima utjehu i pomoć u svome božanstvu, to jest u Ocu nebeskome. Sama muka u tim grijesima koju je podnašao Isus kao čovjek nevin i bez grijeha, mora biti smrtonosna. Ne mogu ljudi to niti u viđenjima znati i ostati na životu. Ne može se vidjeti muka Isusova, gledati u detaljima, a ne i proživljavati, odnosno umrijeti.

No, istinska nepoznanica je vrijeme i način uskrsnuća Isusa Krista, tajna zauvijek. I prorok Danijel ga je vidio u svojim viđenjima, i sveti Pavao ga je vidio proslavljenoga, i apostoli su već izgubili pojam o zemaljskom životu kad su ga vidjeli u preobraženju, i mnogi drugi vjernici su imali viđenja, kontakte s anđelima (Marija, prorok Izaija i ostali proroci), ali nikome nije bjelodano kako je Isus uskrsnuo, mada se drugačiji pokazao svojima i još mnogima i mada je govorio o svome uskrsnuću od mrtvih, o svome ustajanju od mrtvih.

Neke činjenice je bolje ne poznavati, ali zato vjernici znaju da će imati spoznaju u vječnosti, u kraljevstvu nebeskome. 23.07.2024. 22:47

„A ja prođoh kraj tebe i vidjeh gdje se koprcaš u krvi. I rekoh ti dok si još u krvi bila: ‘Živi!’ U krvi ti tvojoj rekoh: ‘Živi!” Ez 16,6

Sijači osrednjosti

 

 »Iziđe sijač sijati sjeme. Dok je sijao, jedno pade uz put, bî pogaženo i ptice ga nebeske pozobaše. 6 Drugo pade na kamen i, tek što je izniklo, osuši se jer ne imaše vlage. 7 Drugo opet pade među trnje i trnje ga preraste i uguši. 8 Drugo napokon pade u dobru zemlju, nikne i urodi stostrukim plodom.« Rekavši to, povika: »Tko ima uši da čuje, neka čuje!« Lk 8,5-8

Osrednji katolik je vjerojatno netko tko je ipak malo više od nekog mlakog vjernika. Možda se ne može usredotočiti, možda ne razumije dovoljno, možda ga čitav život prate one riječi koje je upamtio iz djetinjstva kao neki kratki zakon za život pa mu to pamćenje ne dopušta naučiti nove dodatke univerzalnoj istini što bi pomoglo jačoj vjeri.

Što mu je najnužnije kao kruh svagdašnji?

Razgovijetna riječ, akustična umjereno, izravna i konkretna,oštra u originalu i blaga u komentaru, glasna dovoljno, interaktivna i donekle osjećajna, zainteresirana osobno, kratko službeno tumačenje, opisi iz Svetog pisma koje tumači samo sebe, komentar svakodnevan i univerzalan i gotovo. Sve to ne vrijedi ako netko ometa slušanje riječi koje je sastavni dio homilije ili ako se čuje unutarnja škripa ili vanjska buka ili ako ne štima akustika pa kad netko čita i pogne glavu, ne može izravno govoriti u mikrofon odmjerenom glasnoćom i jasnoćom. Blagovanje riječi propada. Kruh se lomi, ali riječ teško. Duh uzdiše. Užasan je to nesporazum, ali veća je tragedija kad je propovjednik preopširan, kao da pripovijeda djetetu prije spavanja, a ne naglasi glavnu temu ili teme propovijedi i ne označi jedinstvenu i zajedničku poruku. Ili kad počne na glavnoj misi kontemplirati u svoje ime, a ne u ime Boga. Zna Gospodin sve naše kontemplacije, to je u razgovoru osobnom i u molitvi pred Presvetim.

Ako je vjernik neki kao mlak i osrednje zainteresiran, to ne znači da nije na misi spoznao Božju volju za sebe osobno.

Ako je neki osrednji katolik u posljednjem redu ili uglavnom u zagasitoj sredini te se tako preplavljuje zajedništvom, to jest nestaje u mnoštvu, taj vjerojatno sve zna, ali nikome ne govori. Solidaran je s ostalim osrednjim vjernicima, ali ne može izaći iz toga kruga, odnosno iz takvoga mentaliteta što ga mnogi nazivaju tihom većinom.

Jednom je netko rekao da idemo na misu iz navike. To je definitivno točno, ali nije najvažnije, mada ta navika postaje s godinama čista ovisnost o Bogu, ali ju je potrebno posvijestiti, progovoriti ateistima ili im barem odgovoriti na pitanja.

Inače smo plodno tlo za idole i kumire, za bogatstvo i pohlepu, za lažne bogove. Ne možeš ljubiti Boga, a služiti bogatstvu i bogaćenju. A bogatstvo se ne treba mrziti, samo grijeh i život u grijesima.

Redovitost ne jamči za postojanost u vjeri, a ne jamči nam niti živost vjere koja se nadograđuje neprekidno ako je prava, to jest oboružana čitanjem i slušanjem Božje riječi, ali i vršenjem vjere.

Često se čuje da mnogi nemaju vremena za Boga niti pola sata dnevno, niti pet minuta za molitvu. To uspavljuje, takve tvrdnje nam govore da bismo bili savršeni kada bismo svaki dan otišli u osamu na deset minuta i kada bismo se pomolili prije svakog jela, ali to ne pomaže vjerniku. Katolik je u svijetu deset minuta dnevno, a sve ostalo je u Gospodinu koji nije od svijeta. 23.07 2024. 05:43

14 

Crkvi u Laodiceji: posvjetovnjačenje i mlakost

I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja: 15 Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! 16 Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta. 17 Govoriš: ‘Bogat sam, obogatih se, ništa mi ne treba!’ A ne znaš da si nevolja i bijeda, i ubog, i slijep, i gol. 18 Savjetujem ti: kúpi od mene zlata u vatri žežena da se obogatiš i bijele haljine da se odjeneš da se ne vidi tvoja sramotna golotinja; i pomasti da oči pomažeš i vidiš. 19 Ja korim i odgajam one koje ljubim. Revan budi i obrati se! 20 Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.« Otk 3,14-20

Kava pod lunom

 

Tuga je tako slatka,

siromaštvo medno,

ledena tišina,

mišljenje uredno.

Ropkinja rime,

vlastita svome Kristu,

patnica klime,

sluga življenju čistu.

Grešnica svijeta,

poniznica česta,

sanjalica poeta,

šljunkovita cesta.

Muklo zvono

ljubavi rijetke,

i to mi je ono

što mami retke.

Učenica istine,

stvarnosti grube,

promatračica tmine

što je izgube

mnogi prolaznici.

O, žeđi spoznaje,

to su praznici

kad duša se kaje!

Ovisnica teška,

slabo nemirna.

I nije greška

sloboda silna.

22.07.2024. 01:21

Djevica mjesečine

 

Djevo okrunjena

za dan uskrsnuća,

mjesečino rumena,

poemo pjevajuća;

divni cvijete neba,

noćas tako svijetla,

topla koro hljeba

svetoga podrijetla,

molitvu mi krasiš,

srcu odgovaraš

da me budnu spasiš,

da mi oganj stvaraš

od ta brata sunčanoga

što ni provirio nije,

što se budi dana nedjeljnoga

da nam slavlje svije

i da me razbudi još za noći,

prije nego jave mi se ptice

što su uvijek prve vjesnice

Krista Boga, tvoje moći,

zašto si me prozvala u stihu

dok mi srce Boga moli

i da nitko ne zna ljubav tihu

koja i tebe sva isto voli?

Pobjeda će biti odgovora, uslišanja

za dan onaj koji doći mora.

Donijela si duši utišanja

i sad evo, već je zora.

21.07.2024. 04:51

Ezekijina pjesan

 

 

Pjesan Ezekije, kralja judejskoga, kada se razbolio pa ozdravio od svoje bolesti:

10 »Govorio sam: U podne dana svojih
ja moram otići.
Na vratima podzemlja mjesto mi je dano
za ostatak mojih ljeta.

11 Govorio sam: Vidjet više neću Jahve
na zemlji živih,
vidjet više neću nikoga
od stanovnika ovog svijeta.
12 Stan je moj razvrgnut,
bačen daleko,
kao šator pastirski;
poput tkalca moj si život namotao
da bi me otkinuo od osnove.
Od jutra do noći skončat ćeš me,
13 vičem sve do jutra;
kao što lav mrska kosti moje,
od jutra do noći skončat ćeš me.

14 Poput laste ja pijučem,
zapomažem kao golubica,
uzgor mi se okreću oči,
zauzmi se, jamči za me.

15 Kako ću mu govoriti
i što ću mu reći?
Ta on je koji djeluje.
Slavit ću te sva ljeta svoja,
premda s gorčinom u duši.

16 Gospodine, za tebe živjet će srce moje
i živjet će moj duh.
Ti ćeš me izliječiti i vratiti mi život,
17 bolest će mi se pretvorit’ u zdravlje.
Ti si spasio dušu moju
od jame uništenja,
za leđa si bacio
sve moje grijehe.

18 Jer podzemlje ne slavi te,
ne hvali te smrt;
oni koji padnu u rupu
u tvoju se vjernost više ne uzdaju.

19 Živi, živi, jedino on te slavi
kao ja danas.
Otac naučava sinovima
tvoju vjernost.

20 U pomoć mi, Jahve priteci,
i mi ćemo pjevati uz harfe
sve dane svojega života
pred hramom Jahvinim.«

Iz 38,10-20

Kočija od snova

 

Bilo je to davnih dana

kad sam stigla kočijom od snova

kao mlada duša strana

da ispunim kuću sve do krova

stihovima, pjesmom, radošću i radom.

Još se uvijek radujem u svemu,

svakom pomaku mi što odiše nadom

na tom improviziranom trijemu.

Streha iznad mene oblake sakriva,

štiti me od kišnih naleta;

golubica uvijek duha mi cjeliva

dok je vrabaca tu čitava paleta.

To su znakovi mi dnevnih sati,

to su slike viđenja mi noćnih.

Molitva mi s Kristom neće stati

radi slavnih uslišanja moćnih.

Ovo mjesto zbog toga je svetište,

posvećeno molitvama, blagoslovom

da me brige nikada ne tište;

tu se nađem s riječju Isusovom.

18/19.07.2024 05:50