Sva djela Gospodnja slave Boga Stvoritelja.
Ima ljudi koji su šutljivi, a ima ih koji prostituiraju svoj dar govora pa blebeću i nabrajaju, raspituju se i ogovaraju, jezik im radi punom parom.
Također, postoje ljudi bolesni i nemaju uopće dar govora ili dar sluha.
Isus je liječio sve njih dok je hodao zemljom čineći dobro.Koliko li je samo puta polagao ruke na bolesnike i naredio očima ili ušima, ustima ili jeziku: „Otvori se!” I ljudi bi ozdravljali, čuli bi, vidjeli, govorili i slavili Boga.
Ali za one koji ne slave jedinoga Boga, Oca i Sina i Duha Svetoga, postoji opasnost da će im vjera zalutati, da će se pokloniti nekome ili nečemu tko ili što nije apsolutno jedini pravi Bog. Ti lažni bogovi su kumiri ili idoli. Idoli su načinjeni ljudskim rukama pa stoga nije prilično da se ljudi svojim djelima klanjaju ili jedan drugome. I da govore da obožavaju ovoga čovjeka ili onoga, ovaj predmet ili onaj.
Također i priroda, prirodne pojave, biljke i životinje ne mogu biti bogovi, oni svojim divotama kao da slave Stvoritelja svoga i svega, neba i zemlje. Da, Bog je i nebo stvorio i rajski vrt u kojemu prebiva kako bi dočekao ljude koji dolaze tamo. Nedostatak divota božanskih se zove grijeh ili, ako je riječ o oznakama za mjesto, to 'mjesto' ili 'stanje' zove se pakao. Naš jedini pravi Bog nije stvorio grijeh i smrt, nije stvorio muke paklene – to su sve samo posljedice ljudskih minusa i nedostataka koje nazivamo neposluhom, pobunom protiv reda, protiv Boga Stvoritelja, odnosno zovemo taj manjak grijehom.
Iako je rođen kao čovjek na zemlji, Isus nije imao grijeha, ali je ipak umro jer se našim grijesima natovario kako bi preuzeo posljedice ljudskih grijeha na sebe, kako bi postao grijehom da bi ljude od grijeha otkupio, to jest pripremio ljude za vječan život i spasio ih od vječne muke paklene.
Mnogi se klanjaju energiji kao da energija nešto može sama od sebe.
Najbolje mjerilo je idola i kumira ono što govori Gospodin na usta nadahnutih proroka:
„Usta
imaju, a ne govore,
oči imaju, a ne vide.
Uši
imaju, a ne čuju,
nosnice, a ne mirišu.
Ruke
imaju, a ne hvataju,
noge imaju, a ne hodaju;
glas im iz
grla ne izlazi.
Takvi
su i oni koji ih napraviše
i svi koji se u njih uzdaju.” Ps
115,5-8
Izabrani Božji narod često je bio zabrazdio u grijeh, primjerice dok su ljudi čekali da Mojsije siđe s planine gdje je odlazio čuti deset zapovijedi od Boga pa su bili nestrpljivi i sami su si boga načinili od zlatnog nakita kojega su rastalili. Lakše je obožavati zlato nego poslušati ili pročitati Deset riječi o pravilima ponašanja među ljudima i između samoga Boga i čovjeka. I tako je počelo obožavanje zlatnog teleta u Božjem narodu, u narodu čiji Bog je bio Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev – Bog živih, a ne mrtvih, kako će reći Isus koji nam objavi Gospodina riječima: „Tko je vidio mene, vidio je i Oca”. Bog je živ, Bog je Život, a idoli nisu, makar bili papagaji koji imitiraju ljudski govor i ostale zvukove u prirodi.
Problem je za nas ljude živjeti u zajedništvu i dogovoru, i to bez prepirki, a to je stoga što štujemo sve što je mrtvo i ne učimo kako se poštuje sugovornika, kako se ne vrijeđa ljude i Boga, kako se razumije i upoznaje tuđe mišljenje, to jest, kako se vrlo lako može analizirati različita mišljenja u dijalogu. Dijalog predstavlja međusobno uvažavanje na temelju klanjanja jedinome pravome Bogu. Tko se klanja stvarima i pojavama, taj ne zna niti s ljudima razgovarati suvislo i bez svađe. Tko ne razgovara s Bogom u obožavanju i štovanju, u molitvi jer molitva je razgovor s Bogom, u poniznosti kakva je, na primjer, Isusova poniznost, taj ne može ništa naučiti i ne razlikuje dijalog od razmjene i redanja pukih monologa. Svi su živi, svi govore, a nitko se ne razumije jer svatko govori sebi samome, ne poznaje sugovornika i ne zna slušati jer nikada ne osluškuje što mu govori Gospodin ili nikada nema strpljenja proučiti Sveto pismo i Deset riječi (zapovijedi). Dijalog čini slušanje i razumijevanje sugovornika, a ne dva monologa. Od nekoliko monologa se sastoji parlamentarna sjednica u politici, a od dijaloga između Boga i naroda sastoji se ljubav u svetištima.
Kada ljudi kažu da politika nema veze s teologijom i vjerom te da trgovina i ekonomija također nemaju veze s kršćanskom vjerom, to znači da ti ljudi nisu naučili razgovarati i dogovarati se, razmatrati se međusobno kao čovjek čovjeka, komunicirati.
Štovanje Zlatnog teleta predstavlja praznovjerje, krivovjerje, prazninu međuljudskih odnosa gdje ljudi žive jedni pokraj drugih, ali ne jedni s drugima.
Kad
su Isusu neki ljudi rekli da opomene svoje apostole zato što
naviještaju sve ono što ti neki ljudi nisu naučili, niti
razumjeli, Isus je odgovorio:
„Ako oni zašute, kamenje će
vikati i progovoriti!”
Ako Bog želi, a uvijek ima jako dobre razloge, može oživjeti stvari, uskrsnuo je i može uskrisiti ljude od smrti jer naš kršćanski Bog je Put ljubavi i vjere, Vrata kroz koja se ulazi u nebo, on je Istina i mjerilo svega, a također je Ljubav i Život. Isus je idealno i jedino rješenje za sve probleme čovječanstva. Živi Bog živih ljudi. 08.07.2024. 22:29
Kroz Gospodina Isusa ulazi se u kraljevstvo nebesko, a ne preko njega te ga se ne može zaobići nikakvim privatnim religioznostima, monolozima i prepirkama što bi značilo da je kao prvo za domaću zadaću potrebno naučiti i proučiti Deset zapovijedi Mojsijevih, Dvije Isusove zapovijedi ljubavi, sricati Sveto pismo i moliti Oca našega na nebesima, ali ne blebetati nego onako kako nas je naučio sam Gospodin te blagovati Tijelo Isusovo i konzumirati sakramente Katoličke Crkve.
