Gospodine,
ti nam bijaše okrilje, *
od koljena do
koljena.
Prije nego se rodiše bregovi †
prije
nego postade kopno i krug zemaljski, *
od
vijeka do vijeka, Bože, ti jesi!
Smrtnike
u prah vraćaš *
i
veliš: »Vratite se, sinovi ljudski!«
Jer
je tisuću godina u očima tvojim, †
ko
jučerašnji dan koji je minuo, *
i
kao straža noćna.
Razgoniš
ih ko jutarnji san, *
kao
trava su što se zeleni:
jutrom
cvate i sva se zeleni, *
a
uvečer, već se suši i vene.
Zaista,
izjeda nas tvoja srdžba, *
i
zbunjuje ljutina tvoja.
Naše
si grijehe stavio pred svoje oči, *
naše
potajne grijehe na svjetlost lica svojega.
Jer
svi naši dani prođoše u gnjevu tvojemu, *
kao
uzdah dovršismo godine svoje.
Zbroj
naše dobi sedamdeset je godina, *
ako
smo snažni, i osamdeset;
a
većina od njih muka je i ništavnost: *
jer
prolaze brzo, i mi letimo odavle.
Tko
će znati žestinu gnjeva tvojega, *
tko
li, u pobožnom strahu, srdžbu tvoju?
Nauči
nas dane naše brojiti, *
da
steknemo mudro srce.
Vrati
se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš? *
Milostiv
budi slugama svojim!
Jutrom
nas nasiti smilovanjem svojim, *
da
kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj
nas za dane kad si nas šibao, *
za
ljeta kad smo stradali!
Neka
se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje *
i
tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga
našega, *
nek bude nad nama!
Daj
da nam uspije djelo naših ruku, *
djelo
ruku naših nek uspije.
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
