Friday, April 12, 2024

Plavetna ruža


 

Ovu pjesmu za te pišem,

dušo ponizna i srce čisto;

svaku drugu pjesmu brišem,

Zaručnice koja goriš isto,



neprekidno vjekovima

da bi uvijek prva bila

na braniku i oltarima

gdje si svu duhovnost svila.



Blagovati tebe, tvoje riječi

i tvog stila neodoljiv plamen,

jednako je gorskoj mliječi

kao što je podatan ti kamen.



Kao što se budnica pokrene

ili rosna zemlja od sva pota,

tako i ti ljuljaš mene

sred ljepota, sred divota.



Slatka Domovino, majko nježna,

puna strasnih zagrljaja,

sudbina ti neizbježna;

ti si zvono rodna kraja.



O, kako te ljubim drsko,

kako ovo tijelo za te tuče!

Živjeti mi nikad nije mrsko

dok me tvoje nebo k sebi vuče.



Eh, da mi je barem reći svima

kako slatka ti je kosa neuredna,

kako topla, prozirna je tvoja plima

i kako si svijetu vrijedna.



Kako trnje i oluje tebe grade

poput srebra što se teško kuša,

kako plavetna je ruža tvoje nade

koju nema niti jedna druga duša.

11.06.2023. 14:24




Doček Vatrenih MIŠO KOVAČ - Poljubi zemlju

Monday, April 8, 2024

Kalež cijela svijeta



Sve si svijetu ti,

sve si moje, Isuse i Kriste;

što god bih poželjeti,

već si pripravio, želje iste.


Ali što kad želja nema,

kad je mrtvljenje doseglo vrh

i kad srce od umora drijema?

I u tome svemu nalazim ti srh.


Nema toga što već nije bilo,

samo ti si uvijek za me novi,

vrijedan svega što se slilo

u tu moju dušu što je zovu snovi.


Život s tobom muka je i mir, i sreća,

svatko tebi može bilo kada prići

jer se nisi zatvorio za najmanja i najveća,

nit za ona koji ne može ti nikad stići.


Zato daješ nam suprotnosti,

netko mrzi ono što bi drugi htio.

Zajednički život na tom otoku su odnosi

za koje si kalež cijela svijeta pio.

08.04.2024. 21:04



 

Thursday, April 4, 2024

Bez muke nema nauke

 



Ne možeš naučiti me nadanjima

kad je ova nada naziv za životne izvore,

za početke u svim skladanjima

i za svaki novi dan i jutro što se stvore.


To su elementi koje svi oduvijek znamo,

i da smo u Bogu u sigurnim rukama,

ma kako se ponašali za se ili tamo

gdje pogiba Krist u svojim mukama.


Neću oponašati te, prestani me zvati

u tim svojim traganjima za čim svetim,

na ta tvoja putovanja prema rosi što se zlati

jer ja samo čujem ptice, ne da letim


već da razgovaram i da se povjerim

Bogu svome kako dobila bih uslišanje.

To je jedini mi način da Krista ne mjerim,

da ga ne tražim u grijehu utišanje,


da ga spoznam svojim u dubokoj tami

kao i na sunčanome svjetlu il' u borbi.

Zar ne vidiš da u zajedništvu svi smo sami,

jedinke i osobe, pozvane u svetoj tvorbi?


Što ti vrijedi sav tvoj trud

ako pravi poziv ti ne slijediš,

ako bilo koji poziv za tebe je lud,

a samo ti tuđe zvanje vrijedi?


Speri prašinu sa svoga lica,

svaki vjeran odaziv je svet

ako siguran si, ako nisi neznalica,

ako ti je jasan sveg života sjet.


Niz je odluka u životu svakom

koje upisane su u vječnosti

i na dlanu tvome, i u srcu jakom,

koje nisu vrijedne oprečnosti.


Izbor od početka uvijek isti stoji,

isto zvanje, uvijek ista svetinja.

Duša si u Bogu svoju sudbu kroji

koja u dubini njena srca tinja.

04.04.2024. 20:25



Križni put u vječnost



Često moram puno toga znati,

a to težak teret je na mojoj kobi

što lucidnost nikad joj ne svrati.

Nema te ideje koja ovaj svijet ne zdrobi,


koja od njega svu propast ne načini.

Da nam nije Krista, Uskrsnuća,

ne bi svijeta bilo, to ne brini,

ne bi postojala istina i ljubav vruća.


Znam da teško pronalaziš takve stvari

i da ne vjeruješ vrednotama trajnim,

al' životi uvijek tu su kao Božji dari;

Isus daruje se tebi prosvjetljenjem sjajnim


i u tvome srcu caruje i živi.

Nisi svjestan njegove sve moći,

misliš da te vodi na put krivi

kamo ne bi htio, al' ćeš ipak doći.


Stoga radije me drži tako nesretnom,

tako jadnom, izgubljenom u mom uvjerenju

koje mrziš svojom dušom nespretnom;

tebe vidim, svijete, u tvom božanskome usmjerenju.

04.04.2024. 05:53


 

Najdraže svitanje

 



Jutrima još dok je tama,

prije praskozorja sveta dana,

u toj tmini sasvim sama,

čekam da mi svane pjesma znana.


Lijepo li je dočekati

takav mir i spokoj srca

i bistra se uma dočepati

za kojime duša grca.


Odgovorna za to malo svijeta,

za taj mali dio duše i života,

kao da sam kaplja rose cvijeta,

tako laka, prepuna vrednota.


Nema silnih pritisaka,

nema ljudi koji uzaludno traže

i stisaka praznih šaka;

takvo svitanje mi je najdraže.


Što se htjelo, to se je ostvarilo,

što se mora, to se rado čini.

Ne mari se više ono što se marilo,

nije moje sve što čovječanstvo hini.


Nisu moje prevare i i himba,

nisu moji nemiri i čežnje.

Kao da sam dijete usred limba,

slobodna od nezdrave i tuđe težnje.


U tebi sam, Majko, Kriste, Bože,

kao tvrđa čvrsto zaštićena.

Samo ono što se sačuvati može,

to je vječnost ova zasićena.

17.03.2024. 04:26

Popular posts