Uzburkano
more
stišava se tu, unutra,
a daleko do zore.
Daleko
od sutra
skupljaju se jata lastavičja
kao da će
zima kasno.
Sutra nema lica, ni naličja
kao svitanje
strasno,
nikada se ne zna.
Zato odmah reci,
sutra
je bez sna,
taj trenutak sad si steci.
Dan je pun
trenutaka,
tako uhvati se od života
nit i smisao, i bura
svaka.
Svijet je pun divota
kao ove lastavice
kasne,
one uvijek lete isto
i uvijek su krasne
kao
svitanje čisto.
Lastavičja posla,
čemu briga oko
toga
koja ode, a koja je pošla?
Svaka ima dio jata
svoga,
sve se one gore nađu
jedinstvenom letu
i
u novo ljeto zađu
promjenjivom svijetu.
Već je
sutra doba zime,
ali lastavice znaju
i za svaku lastu isto
ime.
Kao vječnost traju.
Što god bilo, evo
gnijezda,
još je daleko do jutra.
Jedna lasta, jedno jato
ispod zvijezda,
daleko od sutra.
11. listopada
2018. 23:46:50
