gordanatomljanovic: Zdravo, Kraljice Mira

gordanatomljanovic: Zdravo, Kraljice Mira: U čisto krilo Rodilje nebeska milost sišla je. Utroba Djevice otajstva skriva skrovita. Kraljice nebeskih kiša i mrazeva, sliko Boga ...

gordanatomljanovic: Zdravo, Kraljice Mira

gordanatomljanovic: Zdravo, Kraljice Mira: U čisto krilo Rodilje nebeska milost sišla je. Utroba Djevice otajstva skriva skrovita. Kraljice nebeskih kiša i mrazeva, sliko Boga ...

gordanatomljanovic: Dob ljubavi

gordanatomljanovic: Dob ljubavi: Blagoslovljen si, Isuse, u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Blagoslovljeno je Tijelo Tvoje što ga blagujem; blagoslovljen je čin pričesti...

gordanatomljanovic: Jaganjčev hvalospjev - Otk 15,3-4

gordanatomljanovic: Jaganjčev hvalospjev - Otk 15,3-4:   Velika su i čudesna djela tvoja, *     Gospodine, Bože, Svevladaru! Pravedni su i istiniti putovi tvoji, *     kralju naroda! Tko da...

Duša mira

 

Postoji na svijetu kao jedan dragi kamen

koji će na svjetlo neke duše dati ono najbolje.

Dragocjen je, rijedak, krhak, ali stamen,

u svom snažnom posjedu je dobre volje

za sve ono što si duša duboko u sebi nosi,

ali ne znam kako bih do njega stići.

Kao dah u kosi srce ljubavlju orosi

gdje su duše promrzle na kiši kao ptići.

Govore mi da je uvijek na svom mjestu,

tamo gdje su potrebe i nužda jaki;

gdje su vjenčanice bačene na cestu,

gdje na dušu kradljivac nasrne svaki.

Nije nikakva čarolija, mada bajci sliči,

da u svakom gradu postoji mu neki dom.

To je galerija što se draguljem ne diči,

putujuća družba kakva često nađe slom,

mada ima nešto kao stalak na izložbi vrednota

ako li ga neka duša, kažu, možda i pronađe,

pa je važno znati tajni nacrt s mnogo kota.

Zahvali se Bogu dragom kad kraj tebe zađe.

Ne smije se uzeti, niti ovjesiti oko vrata;

nemoj gledati u sunce, niti smijati se stati.

I provjeri svoje kvalitete nakon toga svata.

I ne zadržavaj duše već se svome domu vrati.

Žao mi je samo što ja ništa ne znam reći,

niti jedan putokaz do ove draguljarnice,

samo uvijek potrebno je u nebesa prijeći

kao neka duša mira koja zna za golubice.

07.01.2024. 13:24

Vrsta koja izumire

Prošla su vremena davna

kada mislilo se svi smo pjesnici.

Sva su naša djela slavna

dokaz da smo bili romantici,

da je nebo ovdje samo za nas,

nježne duše napojene dobra vina,

da u uzdizanju svima leži spas.

Danas držimo se više slobodnima.

Danas najbolje je biti izvjestitelj

jer koga je još briga za recitacije

kada ugrožen je većma svaki žitelj

zbog slobode prevelike svake nacije.

Nebo više ne vidi se od zaslona,

mjesto zvijezda svijetle nam rakete,

a od ratovanja nema zaklona.

Stakleni su zidovi postali palete

na kojima se zaista životi zamute:

grozničavo miješanje je slikarskih boja,

boje koja svijetli s bojom krvi prosute,

a pjesnici ginu usred bojnog stroja.

Sve to donio je tehnički napredak,

ljudska volja za vladanjem i moći.

Više nam ne vrijedi duševni poredak

jer nam više nema niti sutona, ni noći;

nema onog unutarnjeg udubljivanja

u krajnji smisao zajedničke odiseje;

nema više niti stvarna zaljubljivanja...

nema više mira, nema pjesničke ideje.

24.08.2015.  01:36

 

gordanatomljanovic: Na izvoru vjere

gordanatomljanovic: Na izvoru vjere:   Poslanje Duha Svetoga na mnoštvo ljudi, koje se zbilo u Prvoj Crkvi, jednako se događa i prilikom krštenja u toj istoj Kristovoj, Katoli...