Rajske sile

 

Kao što se mjesečina zlati

usred vruća augusta,

obasjana suncem vječitoga sjaja

da se zemlji dolje jednom vrati

koja ove noći nije pusta,

tako ti me vodiš u predvorja raja.

Majko silna, neznatna, najveća,

sve zbog svoje poslušnosti Sinu

koji nosi tebe u najjačem svjetlu,

sjajna noćas kao zlatna svijeća

nasred neba kao sveti Kruh u vinu,

otporna si svakom vjetru.

Kraljice vremena, mjeseca i sunca,

ženo čedna svih nebeskih tijela,

najsjajnija zvijezdo svemirskoga mraka

u kojemu zloduh tužno bunca;

zaručnice blještava i bijela,

zagovaraj duše slabe sve do božanskoga braka

da im oproštaj izmoliš svima

svakog dana i godine duge

kako stigle bi sve duše na sam vrh

gdje si prva među svima odanima

jer ti uvijek moliš za sve druge.

Od tebe mi igra duša i prolazi strašan srh,

o, ti najveća od svih stvorenja:

skromnosti i snazi tvojoj nema ravna,

odvjetnice svijeta propaloga,

ti ćeš donijeti mu izgorenja

da se svak obrati u vremena davna

gdje su rajske sile našeg Boga.

15.08.2019. 04:18

gordanatomljanovic: Božićna čestitka

gordanatomljanovic: Božićna čestitka: Svjetlima Svjetlo dolazi rano, postepeno, korakom menueta; sve je čisto, do krajnosti isprano, sjaji se dvor poput hrama sveta. Kra...

Ispred tebe

Neću te još niti zagrliti,

ti ćeš već učiniti mi čudo.

Ruke moje k tebi će pohrliti

kao treperenje jako, ludo

svih leptirića iz utrobe, iz grudi.

Da izgubit ću se, to već znam

jer već dugo duša uvis žudi.

Često juri ove jedrilice pram,

tako silno da i prebrzo poskoči

kao da će sva se prevrnuti.

Duh joj tada proročanstvo sroči,

al' ga srce ne može ni čuti.

Jedrilica ova kao jasle tvoje,

ne znam tko je veće dijete:

ti što brineš za nas obadvoje

ili ja što imam noći spete.

I ne tražim tada, i ne molim

da mi otvaraš emocije i zid;

znaš da sve te više volim,

znam da otvaraš mi srca vid.

Ispred tebe duša mi je slaba

jer tvoj silazak je bolna kota,

prvi susret već je tvrda graba

kao uvijek izgubljena prava nota.

Prizor za nas, ljude je ljepota,

i za mene to je ono isto pitanje;

patio si već početkom svojega života,

ali donio si cijelom svijetu svitanje.

22.12.2023. 17:18

 

Vječna pjesma

 

One crne noći na tom svijetu

kada pozove me k sebi bljesak,

poput zrake proljetnoga sunca sjaj

i kap rose na nebeskom cvijetu,

stope koje prodiru kroz meki pijesak,

mom životu će otvoriti se Kristov raj.

Dođi, ti od ljubavi mi izvore i daha,

ova duša čekala te ozebla i sretna,

kao zaručnice lepršavi bijeli skuti;

dosta njoj je bilo ludila i straha,

a od iščekivanja i nade posta sjetna

kad se pozvanom odavno već oćuti.

Ti je stvori i iz blatna ponora je rodi

da postane sasvim tvoja, više svjesna,

obećanjem ju osvoji kao dušu samu;

zarobljenu trnjem ti je oslobodi

da joj bude još i veća kušnja stresna,

pokaže joj svjetlo što razgoni tamu.

Iz te crne zemlje duhovni su plodi

izrasli u krošnje kakve poželjeti može

maslina i grožđe, med i mlijeko.

Sretan pastir što i pravednost porodi,

nadu, vjeru, ljubav samo tvoju, Bože

čije srce milosrdno pjeva pravorijekom.

Čekam na te, Isuse, i na bijeli dan

kada mogranj bogati procvate,

kad mi kažeš: ustani i dođi, kreni

u visine neviđene gdje se bere lan

jer već pripravljeno sve je za te;

ustani i dođi, dušo, vječno pjevaj meni.

22.12.2023. 00:03

Zapovijed ljubavi

 

Nema snage ova gruda

da se uzbrdo kotrlja,

da pričeka riječi Suda

umjesto da srcem srlja,

i da mrtvljenjem se naoruža.

Razlika je prevelika, čudo njeno

još od kad je izrasla ta ruža

što bez ljulja zimi cvate sneno.

Prošlo doba voštanih figura,

živjeti se mora i hoće se radovati

jer je davno prošla mračna ura,

trideset će ljeta Bogu darovati.

I da nije bilo crnih noći,

i da sve je prolazilo kao med,

ne bi mogla jošte k sebi doći,

ne bi upoznala zlatan slijed.

Bog je prvi, Bog je uvijek prvi,

a tek tada dođe pokajanje

koje liječi svu prljavštinu u krvi,

blaženo je takvo postavljanje.

Mnogi moji grijesi pokojni odavno,

a da do tebe pristignem, to moguće nije

jer sam ukopala što je bilo slavno,

što se, eto, u toj zapovijedi krije.

Zato radujem se času tomu

kad me anđeli od nježnosti rastope

da bih pristigla ka svome domu;

tada bit ću cijela, svijetlit će mi stope.

21.12.2023. 14:26

Dubina duše

 

Sile neke bizarne i slabe

teže naći izgubljeni ključ,

iz srca mi greške vabe

kao da je ono malen struč

mlada proljetnoga cvijeća.

Ali za te, prijatelju dragi,

uvijek tinja, plamti svijeća,

to je trajni spomen blagi

što ga nikad ne zaboravlja

moje tijelo, sve što mene čini,

jer te dušom ne zapostavlja,

niti, kao uvijek, ljubav hini.

Jer zbog tebe volim ljude,

ljubim Boga bolje, blisko,

mada često sanjam sprude

na kojima tlo je sklisko.

Znaš me, ne moram ti reći,

neku vrst slobode sanjam

kojom želim brzo prijeći

k srži Boga da se klanjam.

Često ometači dižu brade,

jer sam smetnja svojim likom

pa izmišljaju i dodatne parade

kada ne može se reći krikom,

mada zvučnost im ne fali.

Odlazim u druge sfere

jer sam gluhi nijemak mali,

skrećem s teme u afere.

Kažu kriva moja plemenitost,

kriva duševna mi tempera

koja preskače vremenitost,

stari nervi kojih nema zera.

Znaj za radost i mir s Kristom

jer to jače je od svake noći;

za nas plamtim snagom istom,

bilo gdje da moram poći.

21.12.2023. 02:36

Putovanje u tišinu

Slušaš li me, Ti, daljino mojih niti,

gdje mi prekida se obzorja trag,

gdje se više nikad neću skriti,

gdje počiva povjetarac blag

jer izgubila sam vezu kao lađa

kad je puste da bonaci pluta,

da se ljulja i da tihe vale rađa

dok ja tražim mrvice svog puta.

Slušaš li te neizvjesne note

i ta stalna previranja u dubini

u kojoj se vrlo često nađu kote

zajedništva s Duhom u nutrini;

da li čuješ ondje nešto više,

nešto ljepše još od obećanja

što se ispunjava tiho, tiše

i od najtišega šaputanja

kojim se dozivaju i anđeli,

i nebeske ptice što se gnijezde

tamo gdje dolete samo smjeli

svi letači koji kao vranci jezde

poljanama sve do beskraja?

Spustila bih sidra svoja

sve do vrta krasna i dalje od raja

da me primi nježna duša Tvoja.

12.06.2019. 19:00