Danju ova svijeća mi treperi,
čak i kada misle da sva blijedi,
da ne sliči mojoj katoličkoj vjeri
i da ničemu i nikome ne vrijedi.
Stoji svijeća jer je uokolo sivilo i mrak;
meni je poslužila već bezbroj puta.
Kao što i krošnje dira sunčani trak,
tako me dovede do božanskih skuta.
Ti si moje prosvjetljenje žarko,
ti si, Kriste, moje vatre plam
koji pali sve i grije kao sunce jarko
pa tako zapali od ružarija mi kam.
Slavu svoju mi očitavaš u jadu
i da toga nemam, ne bi bilo moći,
mada Duh bi mene čuvao u stadu
gdje nam svima omogući u to svjetlo doći.
Gori svijeća ova, nikome ne smeta,
ali bliješti često tvojom, Kriste, slavom
koja sve rasprši u podzemlje svijeta
da se bolje vidi put u nebo plavo.
13.11.2023. 15:23