Pitanje
je sada moramo li, kada se konzultiramo o tome možemo li slijediti
poziv Boga koji doživimo izravno preko sluhu Božjih, to jest
svećenika, odazvati se svećeniku ili Gospodinu. Idealno je kad se
odazovete na poziv sluge Božjega, a istovremeno se to poklapa s
Božjim glasom u našoj savjesti.
No,
mi smo navikli donositi odluke čitavoga života i navikli smo
samostalno konzultirati Gospodina u molitvi, u savjesti, u
trodnevnici ili devetnici neposredno prije svoje odluke. Navikli smo.
Takve su okolnosti.
Osim
toga, gdje će se konzultacija lakše i kvalitetnije odvijati nego na
slavlju večere Gospodnje? Imate, primjerice, dva ili tri svećenika
i ogroman broj ljudi: kako da se svatko pojedinačno konzultira sa
svećenikom? Na misnom slavlju je to izvedivo, Gospodin je sve lijepo
uredio.
I
što s nama, laicima, od kojih se očekuje da pozovemo na gozbu
našega Gospodara ljude na koje nailazimo?
Možemo
li mi odrediti koga ćemo pozvati? Ne, nitko nema od nas pravo
presuditi nekome da je neprikladan za kraljevstvo nebesko. Ali u
razgovoru se to lakše rješava. Svećenici zato moraju odraditi
svoje službe, a laici na svoj širi način komunicirati s
obraćenicima ili slabim i nevjernim ljudima.
Pitanje
je može li laik govoriti kao što govori svećenik? Ne, laik može
samo svjedočiti onako kako mu Gospodar daje, ali i može se ponekad
konzultirati sa svećenicima. Često dolaze ljudi bez svadbenog ruha
na konzultacije sa svećenicima koji moraju odbiti takve i reći im
da nemaju vremena.
Ali
mi, laici, ne možemo baš svakoga odbiti jer bi to bilo jako loše i
licemjerno i bio bi grijeh. Prema tome, laik bolje vidi s kakvim
okruženjem ima posla i kako će razgovarati s prisutnima o svadbenoj
gozbi.
Drugo
pitanje je slobode izbora koja se naglašava radi slobodnoga
opredjeljenja za ili protiv Isusa.
Kad
se čovjek jednom opredijelio za Isusa, Gospodin mu daje neprekidnu i
opetovanu slobodu izbora: vjernik u svakom trenutku svoga djelovanja
odabire Isusa iz početka; možda ne uvijek uspješno.
No,
Isus nas uči: valja se bojati grijeha i opomene valja poslušati ako
se slažu u savjesti. Ali još više od grijeha valja se bojati
Gospodina koji je Istina, valja se bojati prijetvornosti, glume,
zavaravanja, laži, samozavaravanja. Istina se ne govori uvijeno nego
jasno, glasno i razumljivo, naravno, u ljubavi.
U
prispodobi o Gospodaru kome nisu došli na gozbu oni koje je pozvao,
mnogi pozvani su dobrostojeći ljudi, bogati ljudi koji često mogu u
svom domu nešto lijepo proslaviti. Sigurno su imali ruho za svaku
priliku posebno. Sigurno su imali i za Gospodara jedno ili više
svadbenih ruha za njegovu gozbu.
No,
previše su se zanijeli, trudeći se obogatiti još više, zaraditi i
osvojiti još više, učiniti i raditi dobra i još bolja djela i
poslove pa nisu stigli odgovoriti slugama koje je Gospodar poslao i
nisu stigli doći na gozbu.
Uzalud
im bilo ruho kad nisu našli dobar razlog da odu na gozbu svoga
Gospodara, prekinuti svoje poslove zgrtanja blaga i dobrih djela te
raznih zasluga. Uzoholili su se i pomislili da će se spasiti svojim
vlastitim snagama, ali Gospodaru dobra djela i zasluge ništa neće
značiti kao što bi ga razveselilo da su došli na gozbu jer
Gospodar daje svega u izobilju i ne gleda na vanjštinu, na ruho već
na srce. Srca im bijahu ohola.
Poslije
Gospodar pozove barem siromahe, nesposobne za rad i bogaćenje i
slične jer ljubi sve ljude, a izabire i one koji su posebno ponizni,
čistoga srca, vjerni i u svome posluhu i ljubavi prema Gospodaru
odazivaju se na njegovu riječ. Odmah i bez oklijevanja.
Pitanje
jest hoće li se netko tko ljubi Gospodara i dođe mu odmah na gozbu
s vjernim srcem i poniznošću, konzultirati se sa slugama dok je
Gospodar pred njim ili će gledati samo u Gospodara i slušati samo
njega? To je gozba Gospodara koji daje na znanje u kojem trenutku se
pruža ruka i pozdrav mira među uzvanicima.
U
svakom slučaju Gospodar je na prvome mjestu svakom vjerniku.
I
svaki sluga je dobrodošao.
I
svaki uzvanik je dobrodošao.
Ali
Gospodar vidi uzvanike i nalazi jednoga koji nema poniznosti,
milosrđa, ni čisto srce, nema svadbeno ruho.
Promakao
je slugama koje su vjerno pozvale svakoga na koga su naišle.
Gospodar
je taj koji će odlučiti tko je dostojan. Postoji tako jedan uzvanik
kojega je potrebno otjerati, uz pitanje: Kako si ušao na gozbu bez
svadbenog ruha? Zaista, zašto je došao kad želi Gospodaru zlo?
Jer
samo Gospodin jasno vidi srca i bubrege, a mi ljudi ne vidimo tako.
Mi
možemo također pažljivo gledati i dobro vidjeti, ali u vjerskom
životu glas Božji u našoj savjesti je vjerojatno prilično jasan,
i zakone znamo pa zbog toga je najsigurnije konzultirati Gospodara
kada idemo na konzultacije sa slugama, kada idemo na gozbu, kada smo
sami i napušteni.
Božji
put je jedini siguran. 07.11.2023. 20:18
„Tvoja
riječ nozi je mojoj svjetiljka
i svjetlo mojoj stazi (Ps
119,105).”