gordanatomljanovic: Prison song

gordanatomljanovic: Prison song:   ICH MOCHTE NICHT SAGE DIR. WIR BRAUCHEN DICH AN UNS ZU DENKEN, ZU MACHEN EIN SPAZIER ZU TEILEN UNS GLUCKLICH, KREUZ ZU SCHENKEN...

Iz dnevnika Vjenčanje čudaka

Wreathing of the Weirdos

I forever want, forever search for my darling buds of the late age.
In the shelter is my heart, never be found except is found from you.
We, forever friends of the sunny loving, with our sweet engage.
We shall be together forever in the holly relationship. I will say I do.

Sparrows will forever sing, blackbirds have to follow the crows.
Ravens are those that will watch over the escort with the birds.
Jays will be the first that will pronounce rising of all new dawns.
Magpies need to be here to teach us wreathing of the weirdos.

Pigeons will delve in the flight from the roof over my panes.
Doves will get the olive branches to put them all on the balcony.
Every citizen of this valley will come into my shelter of the cane.
I will sing my everlasting song of life, my freedom, my dear falcony.
2013-06-24 Monday 18:25 PM

Vatre Milosti

 

Posljednja noć stvara mi trnce

jer drugo je sutra za ovu godinu.

Još komadić mira, samo zrnce

obećanje je moje u Gospodinu.

Uvod u molitvu koja me zove;

Isus me strpljivo gurka i zbori

da ovdje još plode riječi nove

jer krotko srce još ljepše gori.

Milosti predana, tihe patnje,

prepuštaš Majci svoju stvar

da spomen bude na duše zlatne

tako skroman, a veliki dar.

Jer što je u noći jedan sat,

pravo na bdjenje s malo riječi

da ima ih svaki vjeran svat

i da nas rana Tvoja izliječi.

Zima dolazi milosrđa Tvoga,

hvala Ti, Bože, za ovo vrijeme,

za česticu posvećenja svoga,

za slatko nama breme i sjeme.

Stari je dnevnik na mojim rukama

zato da vidim ogledalo Križa,

cvijeće što cvate u našim mukama,

plodove duša od slatka Ti briža.

Bijah slijepa, a gledam snažno,

što me tek čeka dok vatre plamte?

Ništa još ne znam, a sve je važno,

mnoge Ti duše sad milost pamte.

28.10.2023. 05:19

Obzori vječnosti

Svjetlost bistra, neobična, jaka

u sebi me njiše i na vjetru nosi

i leluja, puno lakša je od zraka,

kao izvor mira čelo mi orosi.

U Tebi sam, Kriste, ponizna i slavna,

kao dojenče sam, kao Majci važna

na tim nježnim plećima, intimna i javna,

kao Duh nad svakim duhom snažna.

Duhovna mi bića pjevaju i šapuću

blizu moga srca, otkrivaju obzore

pod kojima Tvoje straže bdiju, guguću,

ponad kojih osvanut će kasne zore.

I dubina noći već me sprema

kao da sam na kraj puta stigla,

a tek počinje mi ona znana trema

dok mi klijetka ravnomjerno igra.

Pjevajte mi, anđeli s nebesa,

nikada mi neće biti dosta toga

razgovora, igre, pjesme, plesa

u svjetlosti postojana Krista moga.

26.10.2023. 23:49

 

Zemaljski grad

Pjevam što mi srcu godi

kao med i mlijeko tečno

jer me Ljubav kao plod porodi

za to kraljevstvo u meni vječno.

Čestito je duši da je živa

kao ruža vjetrova što plovi

gdje se Kristov Križ uživa,

gdje nebesko krilo zemlju lovi.

Mostovi su divni i raznoliki,

najljepše starine svaka grada;

čamci mali, ljudi preveliki

pa tu brzo neko srce strada.

Stari dvorci odlaze u zaborave;

Kristova kultura vjernih sljedbenika

plače neutješno jer ih tako gnjave

oružane pljačke cvjetnih vrtova, sjenika.

Tornjevi se nižu i balkoni, i rozete,

uskoro će se pretvoriti u sveti prah;

putovat će okna polomljena, mali cvijete

što mi miomirisima oduzimaš dah.

Velike će gljive, ognjene i strašne,

spaliti svo kopno kao pročišćenje,

zakopati podzemne tunele prašne

gdje sva gamad i svo blato stenje.

Kralj će se pojaviti u svjetlu,

Konjanik na tlu od oblaka.

Zapovijedit će nebu i tim ružama na vjetru

nek im bude ova plodna zemlja laka.

25.10.2023. 22:20

 

Slobodni u pravednosti

Dogovor u kojemu se dvije strane obavezuju da će učiniti suprotnoj strani neki ustupak radi mira u međuljudskim odnosima uvijek je poželjan, naročito među zaraćenim stranama. Bolje ustupak i odricanje od nečega nego uporno zahtijevanje svojega prava i tvrdoglavost.

No, kod Isusa toga nema. U katoličkoj i univerzalnoj vjeri nema s Bogom kompromisa. Što više Mu predaš, to više i obilnije ti se vraća. Ako si odlučio slijediti Krista, odmah ponesi sve svoje nevolje i sve svoje uspjehe jer oboje je tvoj križ i takav kreni za Isusom bez pitanja i u potpunoj poniznosti i odricanju. To je nalik dogovoru i to je savez u kojemu vjernik predaje Gospodinu sve svoje kao da čini apsolutni ustupak.

Bog sa svoje strane predaje vjerniku čitavoga sebe. Bez ustupaka, bez suzdržavanja. Predaje mu svoj život božanski i svoj Križ. Breme je Isusovo lakše od križa vjernika. Isus daje svoju dušu i božanstvo, hrani vjernika svojim Tijelom i Krvlju.

To je dar Božji vjerniku, život vječni u Isusu Kristu. Život slobode u pravednosti da se čini Božja volja. Jer ako činiš ono što ti misliš da je pravedno i uzimaš sebe za mjerilo svih stvari, tvoj križ je težak, kao i tvoja smrtna agonija. Zato je pravednost vršenje volje Onoga koji je Stvoritelj svega i Otkupitelj od grijeha za sve ljude, Sin Boga.

Ljudi su skloni živjeti slobodni od pravednosti za koju imaju osjećaj u srcu i u savjesti. Zakoni zemaljski nisu uvijek pravedni, a nije pravedan ni način na koji se provode. Ljudi vole iskorištavati rupe u zakonima na svoju korist pa varaju i kradu na taj način. To je jako težak grijeh kao i onaj grijeh kad poslodavac ne daje na vrijeme plaću radniku. Plaća je tih grijeha smrt. Nikakva korist. Nikakva pravednost. Nikakva sloboda. Nikakav život.

Čovjek ne može živjeti slobodan od pravednosti, kao da je na spavanju, kao da je toliko duhovno lijen da ne raspoznaje dan i noć. Takav život zavodi čovjeka u nevolje i nesreću.

Zato nema kompromisa kod Isusa: ili ćeš krenuti za Njim i biti dostojan i Njega i božanskoga života, ili ćeš se kolebati, biti mlak, biti licemjeran, što je najgore, život će ti biti osrednji i bez kvalitete u svakom svome trenutku. To je ono kada su ti svi dani isti i kada od obijesti ili čak iz dosade postaješ više grešnik nego što to tvoja savjest može podnijeti.

Isus ti odmah daje utjehu, mir, radost i slobodu u pravednosti da vršiš ono što želiš, a to je volja Boga. Bog te ljubi, želi te posvetiti i spasiti od svega zla i od smrti vječne.

Vjerski život uči te moralnom životu, ugodnom životu i kvaliteti života. Sretan je čovjek koji je pravednik u Gospodinu, ali mora uvijek stražariti nad svojom pravednošću, rješavati se grijeha, živjeti u lomljenju Kruha, blagovanju Tijela i Krvi Kristove, u molitvama i čistoći srca, duše, tijela.

Takav život predstavlja duhovnost u kojoj je duh čovjeka uvijek budan, i kada čovjek spava. Može se u bilo kojemu trenutku probuditi u Gospodinu.

Isus nikada neće načiniti ustupak, ali će oprostiti i zaboraviti grijehe kada se vjernik kaje nakon što je spoznao da je bio nepravedan i da je pogriješio. Duša se vjernikova tada sva očisti, život kreće bolji nego prije sakramenta Pomirenja.

Jedina pomoć vjerniku u savezu s Gospodinom je Isusovo neograničeno strpljenje. Jer Bog Otac želi te spasiti i strpljivo te čeka da dođeš k sebi i obratiš se Bogu. 25.10.2023. 20:27

„Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodinu našem (Rim 6,23).”

 

Gledanje u Krista

 

Emotivno kršćanstvo

Čovjek bez emocija ne bi bio čovjek jer bezosjećajan uopće ne bi mogao preživjeti.

Čovjek bez Boga također ne bi postojao. Znaju to bezbožnici i oni koji kažu da ne vjeruju u Boga, najčešće zato što gledaju opačine i zlo u svijetu.

Ateisti znaju reći da je vjera sugestija ili umišljaj, da služi kao opijum za narod te da se tako može manipulirati ljudima ako netko na vlasti to želi.

Kršćansko pretjerano emotivno gledanje često više šteti Bogu nego što bi koristilo našoj zajedničkoj stvari, a to bi bilo naviještanje Radosne vijesti, Isusa Krista. Možda će netko reći da je Bog sama Ljubav i da se u ljubavi prema Gospodinu nikada ne može pretjerati, ali u emotivnosti, u količini, često se pretjeruje, a ateistima to zaista izgleda prilično nerealno i ružičasto.

Budući da je kršćanstvo, kako god gledamo, zapravo težak križ, mada i vrlo plodan, nađu se ljudi koji govore da ih boli duša zbog raznih nesreća, ali i vlastitih iskustava. Tu nije poželjna pretjerana emotivnost, štoviše, uopće nije poželjno biti osjećajan. Jer tada boli više i boli i druge ljude i vjernike koji osjećaju sućut. Naravno da je tada najbolja utjeha naručje Isusovo, neizrecivo najbolja i jedina utjeha.

U svojoj osjećajnosti zaboravimo da oni koji preminu odlaze u vječnost i da nas ne mogu pratiti i vidjeti onako kako se gledamo u zemaljskom životu. Tome, između ostaloga i služi vjera kao duhovno gledanje. To nije vremeniti monitoring nego naša je veza Krist u kojega gledamo svi, i živi, i preminuli. I ako Krist hoće objaviti, tada vjernici vide i gledaju u vjerskom duhovnom smislu, što nije nerealno, pa im sama odvojenost između zemaljskoga života i smrti nije prepreka.

No, najčešće se vidi kako dolazi do nesporazuma kada vjernik kaže da ga gleda preminula osoba, a bezbožnik to sluša kao praznovjerje jer nema duhovnoga zemaljskoga iskustva i zato jer su kršćani najčešće pretjerano emotivni, a premalo razboriti u tumačenju svojih stanja i osjećaja. Bez Boga to zaista nema nikakvog smisla, ali u Kristu je moguće.

Tragične su posljedice, kad je vjernik površan i pretjerano emotivan, one okolnosti u kojima ljudi žele više podataka o preminulim osobama, potpuno bezbožnički, pa, da ne duljim, dozivaju duhove. Ateistima je zaista dosta toga, mada i oni dozivaju duhove, zaista je to puko praznovjerje, deklarirao se on kao katolik ili kršćanin, ili ne.

Mač razdora

Mnogi misle i govore da je smrt najgore što se može dogoditi čovjeku.

Isus kaže da se ne bojimo onih koji ubijaju tijelo nego onoga tko može dušu pogubiti u paklu, a taj je Bog jedini.

„Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu (Mt 10,28).”

Čovjek često gleda sa strahom na smrt, čak i na mirnu i blagu smrt.

Za takvoga nije neobičan Isusov savjet da se zagleda radije u kraljevstvo nebesko i da za to moli Gospodina jer će mu se sve što mu je neophodno na to nadodati.

»Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač. Ta došao sam rastaviti čovjeka od oca njegova i kćer od majke njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji će čovjeku biti ukućani njegovi.«
»Tko ljubi oca ili majku više nego mene, nije mene dostojan. Tko ljubi sina ili kćer više nego mene, nije mene dostojan. Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Tko nađe život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, naći će ga (Mt 10,34-39).«

»Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj učenik! I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj učenik (Lk 14,26-27)!«

Voljeti obitelj i ljubiti neprijatelja može se samo u Kristu i to ako je Krist na prvom mjestu. Dakle, ako slijedimo Isusa, zadobit ćemo vječni život, a smrt nam neće biti ono najgore nego će nam prije smetati ravnodušnost i mržnja, zavist i neprijateljstvo uže i šire okoline.

Prema tome, ako želimo ljubiti naše preminule, možemo to jedino u Gospodinu, moleći Boga za njih. Otac naš nebeski će objaviti i nama, i njima sve što moramo znati, to jest sve što nam Isus želi objaviti.

To je kršćansko i vjersko gledanje, gledanje u vjeri, a ne u zemaljsko ili raspadljivo i propadljivo.

Mir Kristov

Zna se da su svi sveti i mučenici u Gospodinu, da su u raju, ali se zna i za čistilište, i za pakao, ali nitko ne zna za većinu preminulih gdje su točno. I kada.

Besmisleno je željeti vječni mir preminulima, a istovremeno očekivati da će samo nas gledati, ovakve grešne i nemirne na zemlji u svakom našem trenutku. A to je upravo ono što mnogi površni vjernici misle i podrazumijevaju, a još i mnogi ateisti govore da ih najmiliji gledaju odozgor. Pokoj vječni imaju i ovi koji su na zemlji, ali nisu savršeni, a mi želimo pokoj i mir preminulima. Prema tome, vjerojatno imaju druge i važnije interese nego pratiti naše grijehe. Dovoljno je da znamo da mole za nas. Da su u Gospodinu. Da mi molimo za njih.

Pretjerana emotivnost može biti znak nevjere. Ako smo u Kristu, u Njemu se i rastajemo na određeno vrijeme. Vrlo je licemjerno u Gospodinu pretjerano patiti zbog tog i tih rastanaka.

Vjernici žele naviještati Krista koji je Ljubav koja ne može, a da se ne naviješta svima, a naročito ateistima kojima nitko ne govori o Kristu lijepu riječ i koji mnoge važne stvari o Bogu, životu i smrti još uvijek nisu čuli. I to je grijeh vjerničkoga licemjerja, odnosno površne vjere, ali najviše premalo razbora, a previše emotivnog pristupa.

Ljubiti Boga koji nas ljubi nije šala i nije nam to uvijek lako i jednostavno.

No, ako to ne uspijevamo, kako ćemo onda ljubiti druge ljude, čak i ljubiti sebe ispravnom ljubavlju? 25.10.2023. 09:58

 „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!” Fil 1,21