Čuvari svijeta

Noć polako silazi na hram

dok se neki ratnik svijeta muči;
moje svijeće tinja tihi plam

da ga anđeo nebesima izruči.

Ratovi su kao nevidljivi, crni,

a i mnoga duša sad u sebi bije boj

kao divna ruža kojoj niču trni;

u toj tmini nestaje mi nespokoj.

Kriste, Bože, viši si od svaka zdanja,

premda malen poput praha,

vodiš me u krasna vjerska stanja,

tijelo moje ostavljaš bez daha.

Tragove od voska, zemaljske divote,

neovisne svakom uništenju,

Ti od suza stvaraš za živote

koji dolaze Ti k uzvišenju.

Tako mnogo lica, osobe i ljudi,

Tvoja djeca, polaznici mira,

tek sad uče priviti na grudi

križ od svoga odabira.

U daljini neka druga gori svijeća,

život jedan, jedna duša čista

koja Tvojih ruku oduvijek se sjeća

i za moje dane moli Tebe, Krista.

Sastajem se s Tvojim sinom

u tom oceanu ljepote i rata;

samo jedan oganj gori tminom

svake sestre Tvoje, Tvoga brata.

17.09.2023. 20:32

 

Otac duše

 

Bregovima, dolinama staza ide,

kao lopta putevima skače

da se sunce, mjesec ne postide

što nad zemljom svjetlo zrače.

U tom okružju će svatko naći

vrijeme molitve i pogled jasan

da bi mogao sve greške smaći,

da bi gledao taj obzor krasan.

Nikad nije kasno Bogu reći

da je predivan u svome zvanju,

slaviti Ga, s anđelima prijeći

prema vlastitome tajnom znanju

sve te obronke i paralele.

Spoznaja će sjesti

i na srce, i na ruke bijele

pa će duša trajnu ljubav sresti.

Lijepo sanjati je planove života,

odgovarati na poziv Krista

i na muci, i sred nebeskih divota,

otkriti da Istina je žrtva čista,

da je stvarnost i da vječno traje.

Trajna vrijednost izlazi iz toga

koja puno traži i još više daje,

neće ostaviti sina samoga bez Boga,

nikad neće duši ništa oduzeti

da ne bude Božje obećanje kalno.

Otac duše sam će poduzeti

što je neophodno, što je stalno.

15.09.2023. 05:35

Blagoslovi putuju tišinom

 

Mirno spavaj, molitva je tvoja kuća,
neka snovi tvoji caruju ti umom;
nek' te ne ometa moja pažnja vruća
niti jednim trzajem, ni šumom.

Nemoj sanjati o srcima što traže;
nek' te pjesme mladosti pokrivaju,
nek' ti san posjeti sve najdraže,
neka anđeli se ponad tebe svijaju.

Blagoslovi ptica, djece neka prate
tvoje uzdahe i tvoja okretanja,
a svi koji sanjaju te neka plate
dah tišine, šutnju, šapat obećanja.

Neka Majčinski ti lahor spusti krila,
tiha uspavanka, nečujna na koži;
nek' ti  snovi žive bojama akrila
da se Božji blagoslov umnoži.

Ako Duh te zazivom probudi Sveti,
neka kontemplacija ti bude čila;
muke zaboravi, vječnosti se sjeti
koja je u tebi, uvijek s tobom bila.
‎31. ‎kolovoza ‎2018. 08:28:35

Za let si stvorena

 

Šaljem te odavde prema zasjedama,

poslala sam pratnju, mnoštvo ptica

i spremila ti poputbinu.

Već odavno sam te natrpala besjedama,

još pokazala ti život sa stotinu lica

i opisala ti svu puninu,

 

znam da znaš to još od malih nogu.

Iako su zvali mnogi, i blagostanje

pa sve lude zemlje velikoga mira,

nisi htjela čuti, okrenula se Bogu.

Sad već možeš skupljati imanje

koje nitko jasno ne vidi, ne dira.

 

U tim zasjedama najteža je borba

kada duša ne zna i kada oklijeva.

Veliki je ispit tući se sa sobom.

Samo jedan zaziv, samo jedna molba

i na nebu pravda se prolijeva,

anđeoska zaštita je tada s tobom

 

jer Bog dobro čuva ono što je stekao,

svaku zeru srca, svaki poklon mali

i te sretne duše prati legijama.

Sve to drži Gospod što je jednom rekao,

a sve ono što su ljudi tebi dali,

Njegovo je po svim regijama.

 

Sad te puštam, dušo, stvorena za let,

neka bude tvoje vrijeme meni nepoznato,

ali bit će radost otkrivati toga,

zajedno sa svakim tko se nađe svet.

Ljubi bližnje koji znaju da je nebo zlato

i sve ljude ljubi kao svoga Boga.

11.07.2016. 22:51

Franjevac

 

Relikviju ljubim usred mnoga cvijeća;

sveta franjevca naslućujem u koralu

kojemu se vječna upalila njegova svijeća.

Vidim, poginje se u kanonskom moralu,

a tijelo mu svijetli od bjeline habita.

Tiho poručuje da je blizu nas.

Prilazim do bijela uzvišena groba skrita,

a iz drugog kuta dopire do mene glas:

„Ja sam onaj koji prvi ljubi Raspetoga

u ranama koje nosim blagoslovljeno“.

Gledam Franju pokraj Boga moga;

sada već osam stoljeća proslavljeno

 

drago pučje, sljedbeništvo siromaha,

tko bi sve prebrojati ih mogao i da htjedne.

Jednoglasnu molitvu slušam im bez daha.

O, da nisam nacrtana od finoće bijedne

i da nisam potekla iz onih škola,

nikada se obratila ne bih u ovo društvo

koje spašava od bludnih idola

i u kojem obitava samo nadareno muštvo.

Sad se sjećam tvojih prekriženih ruku

kada stajao si uz relikviju svetu,

koju danas istu ljubih ja u malom lugu,

dok ja tada učila sam o bijednome svijetu.

 

Tada meni rekao si tko si,

da ti franjevački grb je tvoja kuća.

Sada više tobom se ponosim

i još više raste moja želja vruća.

Pod hrvatskim grbom relikvija ti stoji,

a na grbu još je ruka Franjina.

Ona se preklapa, kao da sve križeve broji;

s rukom Isusovom ukršta se ruka njina.

Sada znam i zašto stajao si tamo.

Nema franjevca koji bez dara bi bio;

niti mene nisi ovdje ostavio samo,

drugom rukom ti si moju ruku dohvatio.

31.02.2012. 22:40

Jedrilica

Zvijezde gledam, snijeg i more,
mirnoj luci mojoj kao straža bdim; 
spuštena su jedra, neke luči gore, 
čekaju da stigneš brodovima tim

što doplove mi do gaza, plutajući,
kako bi prenoćili im moreplovci,
u toj mirnoj uvali od snova ustrajući;
umotani noćas jarboli su, kolci.

Snijegovi će zametnuti, led i kiše,
nebo bijelit će se kao velika pahulja;
jedra neće zaploviti nikad više
ovim morem što je poput ulja.

Jedan most od svjetla vodi sve do grada
gdje tek strši kao polomljena strijela,
nedovršen je, mjesec mu po rubu pada,
nikada ga neće stići zora bijela.

Zato Bog moj što je iznad svega
daje premostiti nevolju mi svaku
na toj obali od svijeta i od snijega;
od mene je načinio jedrilicu laku.

Čudit će se svi mornari, ribari i ribe
kada jednom ipak stignem ja na cilj
i kad otvore se polomljene šibe,
kad s nebesa polegne po gradu milj

i kad, i bez mosta, bez jedara,
odnesu me vjetrovi daljina
što ih šalje Bog moj iz njedara
daleko put nebeskih visina.
‎17. ‎studenog ‎2018. 01:43:16

Zlatni dani

Evo kiše, evo one klime,

dolazi uz povjetarac laki.

Prije slavlja, prije zlatne zime

naći će me kao metar svaki

kako stižem predvorjima slave.

Prije kraja dana

dostići ću mjere prave

kao krošnja razlistana.

Nisam znala da ću stići,

nisam nadala se tome

da mi Otac želi prići

kao sinu svome.

Neočekivano i nezasluženo

sad u zlatno doba trajem

uzvišeno, poniženo

da se slatko kajem.

Samo znam da to je

ono što mi srce čeka,

da mi ruke u visini stoje

da u njih doteče rijeka.

Zaista su noći zlatne

i godine teške,

poput iskopine blatne

bez ijedne greške.

I na dlanu sve se sjaji,

probrano je zrnje

što mi ljubav taji,

istinu i trnje.

13.09.2023. 18:32