„Ja
znadem dobro: moj Izbavitelj živi
i posljednji će on nad
zemljom ustati.
A kad se probudim, k sebi će me dići:
iz
svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Njega ja ću kao svojega
gledati,
i očima mojim neće biti stranac:
za njime srce
mi čezne u grudima.
Kad kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?
Koji
ćemo razlog protiv njega naći?’,
mača tad se bojte: grijehu
mač je kazna.
Saznat ćete tada da imade suda! (Job
19,25-29).”
Bog
nas naziva bogovima, svojom djecom, svojom slikom.
Ali
želja je Njegova da budemo ljudi, da svaki pojedinac bude istinski
čovjek, da bude zaista čovječan, to je izraz koji označava
razboritost i mudrost, senzibilitet prema ugroženima i ostalim
ljudima.
Puno
je ljepše kad se čovjeku dogodi da mnoge ljude ljubi nego da ga
zadesi križ Isusa Krista jer niti jedan čovjek sam ne može
ponijeti na sebi čitavo čovječanstvo. Čovjek zapravo nikada ne
želi biti bog kada shvati da u Bogu i Njegovom srcu postoje velike i
nepodnošljive muke.
No,
mnogi žele biti onakvi kakva je slika koju imaju o Bogu, žele moć,
slavu i sjaj. Misle valjda da je Bogu lako gledati nevjeru i patnje
grešnika, da Mu je lako suditi i presuditi ljudima. A Bog uopće ne
donosi presude već ljudi koji su pokvarljivi, koji se odlučuju biti
nečovječni, koji brinu samo o sebi pa iskorištavaju ostale,
svakoga časa iznevjere ukazano im povjerenje Boga i ljudi. Na svoju
štetu.
Ljudska
duša sama sebi sudi.
Biti
čovječan znači vidjeti duše oko sebe, vidjeti ih u svjetlu
ljubavi Božje i snagom svoje vjere.
Mnogi
već dobro vide druge duše, ali ih vjetrovi raznih ljudskih i
društvenih utjecaja odnose u zablude. Zbog takvih ljudi Krist nam je
navijestio svoju krvavu Radosnu vijest, da se svi spasimo.
Ali
prema govoru u prispodobi o kukolju Isus vrlo jasno tumači da ima
ljudi koji ostanu zli, štoviše, što je Bog više milosrdan prema
njima, to su oni sve gori jer su u stvari sjeme koje je posijao sam
Sotona. Ne, ne zna se tko je tko i tko je kakav, ne možemo svi
vidjeti dobro srca i bubrege drugih ljudi kao što to može Gospodin
Bog.
Zato
zlo još postoji na svijetu, ali ono je kušnja iz koje čovjek
izlazi opravdan, uskrsava na vječnu sreću. Tek na Posljednjem sudu
odijelit će se loši plodovi zloga sjemenja kako bi oni dobri
zasvijetlili svojim pravedničkim životom. 21.07.2023. 19:41
„Tada
Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći:
»Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.«
On
odgovori: »Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.
Njiva
je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga.
Neprijatelj
koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci
anđeli.
Kao
što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku
svijeta.
Sin
će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva
sve zavodnike i bezakonike
i
bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi.
Tada
će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«»Tko
ima uši, neka čuje!« (Mt 13, 36-43).”