Wednesday, June 21, 2023

Zavjet vječni

 


Puče moj koji voliš često

prebivati u predrasudi,

podno tebe munje blješću.

Reci gdje je tvoje mjesto

da te porodim iz grudi

daleko od ruku koje plješću.



Nevina si kao nitko nikada,

ali velika za tebe sad je jagma,

prilagođavaju tebe svijetu.

Domovino gorka, kućo slada;

svakoga sad zahvaća ti magma,

ali misle slaba si u letu.



Svak u tebi sasvim svoj,

to su čuda neviđena,

i erupcije ti neprekidne.

Drugo ne znaš nego boj

kao da si nerođena,

dok oluje su ti nepredvidne.



Gubiš svoja silna blaga,

sreću tražiš kao da si skitnica,

neću ugledati tvoje vrijeme,

snažna Duha, trnovita praga.

Sama sebi još si upitnica,

ali dobro čuvaj svoje sjeme.



Tako mlada, tako drevna

ne poznaš ni svoje snove

kojima se drugi bave.

Plamti tiho i ostani revna

za sve tvoje dane nove,

da poništiš nametnute zaborave.



U tvom srcu leži spas

i u tome ti si Boga plam

koji straža je vulkanima

što na ruke sviju nas

baca dare, grije kam

u svim budućim ti danima.



Prisjeti se svog rođenja,

kako prihvatila ti si objeručke

Krista, Kraljevinu, sveto tlo.

Kako predala si zavjet obraćenja

kad su napadali na te mučke,

kako Bog je tebi pobijedio zlo.



Prisjeti se historijskih fakta,

uvijek nosiš osobinu istu,

čitav globus tebe nosi,

ali nitko nema toga akta

gdje se biljeg daje Kristu

koji zlo pokosi, tebe Duhom rosi



kojim stoluješ u nebeskom gradu

da se sva okreneš k svome srcu,

da se vjeri svojoj uvijek vratiš.

Njeguj ljubav, iskrenost i nadu

kao što u svome svakom grču

uskrsavaš kada god prepatiš.

21.06.2023. 23:21





Popular posts