gordanatomljanovic: Život moj

gordanatomljanovic: Život moj: Bezbolan trenutak, popraćen smetnjama i nadahnuća vrutak u sporim šetnjama. Anđeoski vrtovi i visovi strmi kao tanki vrhovi gdje...

Klanjateljica

 

Klanjat ću se, klečati dok mogu,

u sve dane podizat ću ruke

da se svidim sve to više svome Bogu,

uskrslome poslije strašne Muke.

Nazivaju me pogrdnim imenima, da ne bi,

i bez tolerancije su kao invalidi duha;

kao Zloduh strašno viču, bune se u sebi,

prodali bi dušu jer sam za to kao gluha.

Kažu da sam primitivna, zaostala,

ne znaju ni što je civilizacija,

jer na koljena sam kao klasje pala,

jer ne drži mene birokracija

već ta kršćanska kultura živa.

Zloduh sav podivlja, ne zna

da ja nisam za sve njima kriva,

zaboravili su što je ljubav nježna.

Ako ja sam samo klečavica,

tada gdje se ta opasnost krije?

Sva poludi stoga kmečavica

koja nikad žena bila nije.

Razvratna je strašno vila ova,

predebela, ranjiva i slaba.

Mrzi zvona i svu buku svatova,

a čeka je provalije graba.

Otišla je predaleko već odavno,

sotonskim se djelima prepustila

dok ja ljubim Krista, Ime slavno

pa sam glavu svoju pred Njim spustila.

Za njih sam fanatik katoličke vjere,

neka znaju za to kobne vile

što se razgolitile bez ukusa i mjere

dok mi duša nosi odoru od svile

jer je Bog naš tako sve uredio

da su mirni, da su sretni ljudi,

svatko tko je Isusa naslijedio

jer je Riječ ta koja srce budi.

08.06.2023. 05:32

Ravan plamen

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

O Zagoro, lijepa li si

Slavonijo, zlatna ti si

Herceg-Bosno, srce ponosno

Dalmacijo, more moje

Jedna duša a nas dvoje

Pozdrav Liko,

Velebita diko

Kad Neretva moru krene

Ti se tada sjeti mene

Mojoj pjesmi budi tema

Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje

Podignimo sve tri boje

Zagrlimo se pred svima

Neka vide da nas ima

Lijepa li si

Ravan plamen

Svijeća tvoja ravno plamti

kao vječni, stalni znak

svakoga tko tebe pamti,

ovaj domovinski zrak.

To je sve što posjedujem,

jedino što treba

da ti Krista nasljedujem

odavde do neba.

Zavidni su bili mnogi,

a danas ih ima više.

Kažu ljudi i da su na drogi,

da ih nose blatne kiše.

Ne daj sebe, Domovino moja,

nikada se nisi dala.

Ti si dar bez rednog broja,

oduvijek si za to znala.

Nisam dostojna, ni prava

pjevati ti ode silne.

Nisi samo more, šuma, trava,

ni slavuja pjesme umilne.

Imaš i visine, i strmine,

ponore što lede krv u veni

kao nevidljive mine,

kao neprijatelji u sjeni.

Vječna si i zauvijek si živa,

imaš mjesta i kod Boga

koji za te tjesnacima pliva

radi postojanja tvoga.

Imaš slavne vitezove

i najljepše bitke

radi sve ljepote ove

i pameti britke.

Imaš mnoge sjajne žene,

čeljad koja za te diše.

Nosiš lance produžene

koji padaju sve tiše.

Razvila si svoja krila

da pohrliš, da poletiš

bolje nego vila,

da se sva posvetiš.

07.06.2023. 01:35

 

Molitva sna

 

Umorne su ruke malaksale,

teški kapci već trepere,

ali molitve su olakšale

život ovaj, život vjere.

Duša se u molitvi odmara

poput potoka u zemlji sna

gdje se novo vrijeme stvara,

nova zemlja i nebesa, ura jedina.

Onemoćala je sumnjiva ta vila

koja je od dobra svijeta što mi crpi

tijelo, dušu koja postala je čila

jer za nju mi Bog na Križu trpi.

Zato duša po toj molitvi u tami

sva se preporodi i postaje zdrava.

Ljudi nikad nisu sasvim sami

jer ih ljubi Bog moj koji uskrsava.

I kad prije sna još pred Tobom se kajem,

prekriva me nježnost Tvojega očinstva.

U Tvoje ruke sada duh svoj predajem

i zahvaljujem Ti za sva dobročinstva.

06.06.2023. 00:11

Dan života

 

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda Križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

gordanatomljanovic: Raskinuti okovi života

gordanatomljanovic: Raskinuti okovi života: Zabranjeno je ponekada, i teško pjevati o smrti ljudskih bića; što je ona, ne smije se reći. Zar je dopušteno reći biću: „Gr...

gordanatomljanovic: Krunica za svećenike

gordanatomljanovic: Krunica za svećenike:   Melkisedek - Krist Kralj Svećenik Melkisedek U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Isuse, kako ti ikada možemo dovoljno zahvaliti...