Ravan plamen

Kad se sjetim suza krene

Zamirišu uspomene

Svake stope rodnog kraja I narodnih običaja

Prepoznah ljepotu tvoju

Što probudi ljubav moju

Kad sam s tobom srce moje

Kuca jače, veliko je

O Zagoro, lijepa li si

Slavonijo, zlatna ti si

Herceg-Bosno, srce ponosno

Dalmacijo, more moje

Jedna duša a nas dvoje

Pozdrav Liko,

Velebita diko

Kad Neretva moru krene

Ti se tada sjeti mene

Mojoj pjesmi budi tema

Za sve one kojih nema

Ajde, Istro i Zagorje

Podignimo sve tri boje

Zagrlimo se pred svima

Neka vide da nas ima

Lijepa li si

Ravan plamen

Svijeća tvoja ravno plamti

kao vječni, stalni znak

svakoga tko tebe pamti,

ovaj domovinski zrak.

To je sve što posjedujem,

jedino što treba

da ti Krista nasljedujem

odavde do neba.

Zavidni su bili mnogi,

a danas ih ima više.

Kažu ljudi i da su na drogi,

da ih nose blatne kiše.

Ne daj sebe, Domovino moja,

nikada se nisi dala.

Ti si dar bez rednog broja,

oduvijek si za to znala.

Nisam dostojna, ni prava

pjevati ti ode silne.

Nisi samo more, šuma, trava,

ni slavuja pjesme umilne.

Imaš i visine, i strmine,

ponore što lede krv u veni

kao nevidljive mine,

kao neprijatelji u sjeni.

Vječna si i zauvijek si živa,

imaš mjesta i kod Boga

koji za te tjesnacima pliva

radi postojanja tvoga.

Imaš slavne vitezove

i najljepše bitke

radi sve ljepote ove

i pameti britke.

Imaš mnoge sjajne žene,

čeljad koja za te diše.

Nosiš lance produžene

koji padaju sve tiše.

Razvila si svoja krila

da pohrliš, da poletiš

bolje nego vila,

da se sva posvetiš.

07.06.2023. 01:35

 

Molitva sna

 

Umorne su ruke malaksale,

teški kapci već trepere,

ali molitve su olakšale

život ovaj, život vjere.

Duša se u molitvi odmara

poput potoka u zemlji sna

gdje se novo vrijeme stvara,

nova zemlja i nebesa, ura jedina.

Onemoćala je sumnjiva ta vila

koja je od dobra svijeta što mi crpi

tijelo, dušu koja postala je čila

jer za nju mi Bog na Križu trpi.

Zato duša po toj molitvi u tami

sva se preporodi i postaje zdrava.

Ljudi nikad nisu sasvim sami

jer ih ljubi Bog moj koji uskrsava.

I kad prije sna još pred Tobom se kajem,

prekriva me nježnost Tvojega očinstva.

U Tvoje ruke sada duh svoj predajem

i zahvaljujem Ti za sva dobročinstva.

06.06.2023. 00:11

Dan života

 

Daj mi piti tvoju bol,

govoriš mi Ti s visoka,

daj mi grijehe svoje;

sići ću u tvoju dol

gdje mi lije iz ta boka

voda za sve stado moje.

Uzimaš od mene tugu,

ovisnosti i sve mane,

a na Tebi mane nema.

Skidaš bolesti i kugu,

smrti odbrojavaš dane,

otkupljenje sad se sprema.

Daj mi piti Tvoju briž,

Tvoju ljubav, Tvoju snagu

što Te nosi k meni;

kada stanem poda Križ,

donesi mi suzu blagu

i Tvoj pogled zaneseni.

Daj mi piti ovu čašu,

s Tobom okušati vina

što ga sipaš svatovima;

daj, učvrsti vezu našu,

nek me nađe ova trina

koja svetu srču ima.

Žedno čekam onaj čas

kada slavit ćemo mi,

zajedno se radovati

Tebi, Kralju sviju nas;

Tvoji ćemo biti svi,

vječno ćemo svatovati.

14.04.2019. 06:40

gordanatomljanovic: Raskinuti okovi života

gordanatomljanovic: Raskinuti okovi života: Zabranjeno je ponekada, i teško pjevati o smrti ljudskih bića; što je ona, ne smije se reći. Zar je dopušteno reći biću: „Gr...

gordanatomljanovic: Krunica za svećenike

gordanatomljanovic: Krunica za svećenike:   Melkisedek - Krist Kralj Svećenik Melkisedek U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen. Isuse, kako ti ikada možemo dovoljno zahvaliti...

gordanatomljanovic: Otajstvo Pastira

gordanatomljanovic: Otajstvo Pastira: Ljubav je uvijek prisutna u životu, ona se uvijek nalazi tu negdje, u blizini. Ona je sveprisutna poput zraka i vode, poput žitni...

Ništa na tom svijetu

 

Gledam narod svoj,

teške kušnje prate njih

i teškoća velik broj

usred stoljeća i noći svih

kada nitko ne zna i ne mari

osim Boga Krista jedinog.

Zar je više potrebno da žari

ovom zemljom slavni Bog,

da nas jače i od vatre grije

obećanjem križeva i snage?

Ništa na tom svijetu ravno nije

duhu Domovine ove drage.

Srce moje rodilo se naglo

na tom istom križnom putu

gdje se tijelo Isusovo saglo

bijesu strašnu, srditomu, ljutu.

Crkvo moja, moja slatka Damo,

uzmi naše molitve na svoje ruke.

Ne znamo za bolje, naša trajna dramo,

ne znamo za ljepše od te naše muke

koja s Isusom se spojila

jače nego s Trsom loze,

koja nikad, nikad nije dvojila

da li hoće, da li može.

Priljubljeni kao mahovina na svom tlu,

naši ljudi žive dok se stijene ruše.

Samo pusti, Kriste, samo budi tu

i učvrsti, i ne ostavljaj nas, Sveti Duše.

03.06.2023. 18:52