Ostajem u carstvu svih divota
i ne mislim nikada na povratak.
Svaki ovaj sat je pun života,
a svaki je dan u svijetu kratak.
Istina je da ne stignem
do Tvog, Kriste, trona
jer kad časkom se pridignem,
opet vuče Gospa, zove ona
na sve puteve prostranstva
pogledati jad i bijedu
i na žrtve sveg izgnanstva,
i na svu osobnost blijedu.
A kada Ti dođem na to naše slavlje,
drhtim kao nevjenčana sreća
koja čeka duševno si zdravlje
gdje je duša tako postojeća
kao da sam već odavno nebesnica.
Poput putnika u nadahnuća
zaigram se milosrđem nesvjestica
što odvedu misli mi u bespuća.
To je ipak k Tebi jedini mi put i staza,
iznenada naći ćeš me Ti zauvijek,
reći mi da bila sam Ti ruža, puna mraza,
da sam, Isuse, Ti vjerna cijeli vijek.
I ne žurim, znam da može biti bolje,
mada putokazi vode svi na rubove.
Ako treba, primi izobilje moje dobre volje;
ako treba, primit će Te odmah ruke ove.
03.06.2023. 14:34