Ovaj svijet iluzija nije,
mada mnogi iluzije gaje.
Svatko svoju čašu pije,
svakom neki život traje.
Svatko ima pamet svoju,
svoju volju, svoje odluke;
nitko neće zemlju bilo koju,
svatko ima raskrižja i luke.
Svakom kiša padne ili sniježi,
svakom sunce jarko sije,
svakome se riječ bilježi,
svak zaplače il' se smije.
Dvojica nikad nisu sasvim ista,
nit su iste duše dvije,
mada zjenicama isto Svjetlo blista,
mada svaku dušu Ljubav grije.
Svakoga dovodi njegov grob
sve do one više, božanske Instance.
Nepredvidiva je ljudska kob,
čuda moguća su neprestance.
Čudo najveće je kad se čovjek rodi,
zato mnogi zovu sebe bogovima
jer se dobro zna i svatko to pogodi:
tad je Bog na djelu svojim okovima.
Zašto ubijaš se, vrli svijete?
Zar Ti patnja Boga nije bistra?
Zar si blažen kada umre dijete?
Zar ti smeta tvoja zemlja čista
koju s nebom dobio si kao dar?
Koliko ti život vrijedi i tko ti je kriv?
I koliko si platio za života žar?
Gdje I kada si odlučio roditi se živ?
05.05.2023. 23:44