Davidov. Blagoslivljaj
Gospoda,
dušo moja,
i sve što je u meni, sveto ime
njegovo!
2 Blagoslivljaj Gospoda,
dušo moja,
i ne zaboravi dobročinstva njegova:
3 on
ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti
tvoje;
4 on ti od propasti čuva život,
kruni te
dobrotom i ljubavlju;
5 život ti ispunja dobrima,
k’o
orlu ti se mladost obnavlja.
6 Gospodin
čini pravedna djela
i potlačenima vraća pravicu,
7 Mojsiju
objavi putove svoje,
sinovima Izraelovim djela
svoja.
8 Milosrdan i milostiv je Gospodin,
spor
na srdžbu i vrlo dobrostiv.
9 Jarostan nije za vječna
vremena
niti dovijeka plamti srdžba njegova.
10 Ne
postupa s nama po grijesima našim
niti nam plaća po našim
krivnjama.
11 Jer
kako je nebo visoko nad zemljom,
dobrota je njegova s onima koji
ga se boje.
12 Kako je istok daleko od zapada,
tako
udaljuje od nas bezakonja naša.
13 Kako se otac
smiluje dječici,
tako se Gospodin
smiluje onima što ga se boje.
14 Jer dobro zna kako smo
sazdani,
spominje se da smo prašina.
15 Dani su
čovjekovi kao sijeno,
cvate k’o cvijetak na njivi;
16 jedva
ga dotakne vjetar, i već ga nema,
ne pamti ga više ni mjesto
njegovo.
17 Al’ ljubav Gospodnja
vječna je nad onima što ga se boje
i njegova pravda nad
sinovima sinova,
18 nad onima što njegov Savez čuvaju
i
pamte mu zapovijedi da ih izvrše.
19 Gospodin
u nebu postavi prijestolje svoje,
i kraljevska vlast svemir mu
obuhvaća.
20 Blagoslivljajte Gospodina,
svi anđeli njegovi,
vi jaki u sili, što izvršujete naredbe
njegove,
poslušni riječi njegovoj!
21 Blagoslivljajte
Gospodina,
sve vojske njegove,
sluge njegove koje činite volju
njegovu!
22 Blagoslivljajte Gospodina,
sva djela njegova,
na svakome mjestu vlasti
njegove:
blagoslivljaj Gospoda,
dušo moja!
Nikola
je bio biskup Mire u Liciji (današnja Turska). Umro je oko sredine
IV. stoljeća. Štuje se u svoj Crkvi, osobito od X. stoljeća. Na
poseban način štuje se kao zaštitnik mornara, putnika i djece.
Crkva u Hrvata danas obilježava Mornarski dan. Zaštitnik je
Varaždina i Čakovca.
Navještaj
bogojavljenja
(Iz
40, 9-11)
Na
visoku se uspni goru,glasniče radosne vijesti, Sione!Podigni snažno
svoj glas,glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme!Podigni ga, ne boj
se,reci judejskim gradovima:»Evo Boga vašega!«
Gle,
Gospod Bog dolazi u moći,mišicom svojom vlada!Evo s njim naplata
njegova,a ispred njega njegova nagrada.
Kao
pastir pase stado svoje,u ruke uzima jaganjce,nosi ih u svome
naručju,i brižljivo njeguje dojilice.
Psalam
40, 4-10
U
usta mi stavi pjesmu novu,
slavopoj Bogu našemu.
Vidjet će
mnogi i strah će ih obuzeti:
uzdanje će svoje staviti u
Gospodina.
Nisu
ti mile ni žrtve ni prinosi,
nego si mi uši otvorio:
paljenice
ni okajnice ne tražiš.
Tada
rekoh: »Evo dolazim!
U svitku knjige piše za mene:
Milje
mi je, Bože moj, vršit’ volju tvoju,
Zakon tvoj duboko u
srcu ja nosim.«
Tvoju
ću pravdu naviještat’ u velikom zboru,
i usta svojih
zatvoriti neću,
o Gospodine, sve ti je znano.
Molbenica
OTPJEV
Nad
tobom, Jeruzaleme, * zablistat će Gospodin.
Nad tobom, Jeruzaleme, zablistat će Gospodin.
O. I
obasjat će te slava njegova. * Zablistat će Gospodin.
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, † tako
i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Bog,
Otac svemogući, nanovo će svoju desnicu ispružiti i zagospodariti
ostatkom svoga naroda. Pomolimo se stoga njemu:
R. Dođi,
Gospodine, kraljevstvo tvoje!
Daj,
Gospodine, da donosimo plodove dostojne obraćenja i tako primimo
kraljevstvo tvoje, koje je blizu. R.
Pripravi,
Gospodine, u našim srcima put Riječi tvojoj koja dolazi da se
njegova slava u nama objavi. R.
Ponizi,
Gospodine, brda naše oholosti i uzvisi doline naše slabosti! R.
Razori
zid mržnje koji dijeli narode i daj da budu ravni putovi sloge među
ljudima. R.
Oče
naš, koji jesi na nebesima,
sveti se ime tvoje,
dođi
kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja kako na nebu tako i na
zemlji.
Kruh
naš svagdanji daj nam danas.
I otpusti nam duge naše
kako
i mi otpuštamo dužnicima našim;
i ne uvedi nas u
napast,
nego izbavi nas od zla.
Molitva
Bože,
po tvome Sinu postali smo novo stvorenje. Nastavi u nama djelo svoga
milosrđa i njegovim nas dolaskom očisti od ljage staroga
grijeha. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s
tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke
vjekova. Amen.
Zaključak
Blagoslovio
nas svemogući Bog, sačuvao nas od svakoga zla i priveo nas u život
vječni.
Amen.
Hvalospjev
otkupljenih
(Iz
4,11; 5,9. 10. 11.)
Dostojan
si, Gospodine, Bože naš, *
primiti
slavu i čast i moć!
Jer, ti si sve stvorio, *
i
tvojom voljom sve postade
i bî
stvoreno!
Dostojan
si uzeti knjigu *
i otvoriti pečate
njezine.
Jer si bio zaklan †
i
otkupio, krvlju svojom, za Boga *
ljude
iz svakog plemena i jezika,
puka i
naroda.
Učinio si ih Bogu našemu
kraljevstvom
i svećenicima, *
i kraljevat će na
zemlji.
Dostojan
je zaklani Jaganjac *
primiti moć i
bogatstvo
i mudrost i snagu *
i
čast i slavu i blagoslov!
Slava
Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako
bijaše na početku, †
tako i
sada i vazda *
i u vijeke vjekova.
Amen.
Molitva
Gospodine,
tvome se milosrđu žarko utječemo: zagovorom svetoga biskupa Nikole
čuvaj nas od svih opasnosti života da bez zapreke idemo putem
spasenja. Po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, koji s
tobom živi i kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke
vjekova. Amen.
Psalam
96,1 - 13
1Pjevajte
Gospodinu pjesmu novu!
Pjevaj Gospodinu, sva zemljo!
2Pjevajte
Gospodinu, hvalite ime njegovo! Navješćujte iz dana u dan spasenje
njegovo,
3kazujte
poganima njegovu slavu,
svim narodima čudesa njegova.
10Nek’
se govori među poganima: »Gospodin kraljuje!«
Svijet on
učvrsti da se ne pomakne,
narodima pravedno upravlja.
11Raduj
se, nebo, i kliči, zemljo!
Neka huči more i što je u njemu!
12Nek’
se raduje polje i što je na njemu,
neka klikće šumsko drveće
13pred
Gospodinu, jer dolazi,
jer dolazi suditi zemlji.
Sudit će
svijetu u pravdi
i narodima u istini svojoj.
Padaj
s neba, roso sveta,
Padaj s rajske visine!
Vapijahu starog
svijeta
Duše čiste pravedne.
Otvori se zemljo mila
Da
iz plodnog tvoga krila
U taj sretan, blažen čas,
Svemu
svijetu nikne spas.
Već
se bliži vrijeme blago,
Već se bliži onaj čas,
Kad će
izić sunce drago,
Svanut svemu svijetu spas.
Svani, dane,
i noć skrati,
Sini sunce i povrati
Bogu čast na
visini,
Svijetu mir na nizini.
Svjetlo
Božje, daru lijepi,
Siđi s Božjeg krila dol’,
Um
prosvijetli, volju krijepi,
Liječi duše tešku bol.
Jači
u nas vjeru svetu,
Koju Isus don’je svijetu,
Svaki da to
djeluje,
Što u srcu vjeruje.
Složi
glas svoj, dušo moja,
Sa nebeskim četama,
Pjevajte mu,
usta moja,
Koji je nad zvijezdama!
Sve što bješe i sve
što je,
Sve je puno slave tvoje,
Sve te diči i slavi,
Oče
vječne ljubavi!
Amen
Psalam.
Davidov.
2 Nebesa slavu Božju kazuju,
naviješta svod
nebeski djelo ruku njegovih.
3 Dan danu to objavljuje,
a
noć noći glas predaje.
4 Nije to riječ, a ni govor
nije,
nije ni glas što se može čuti,
5 al’ po
zemlji razliježe se jeka,
riječi sve do nakraj svijeta
sežu.
Ondje suncu razape šator,
6 te ono k’o
ženik iz ložnice ide,
k’o div kliče kad prelijeće
stazu.
7 Izlazi ono od nebeskog kraja,
i put mu
se opet s krajem spaja,
ne skriva se ništa žaru njegovu.
8 Savršen
je zakon Jahvin – dušu krijepi;
pouzdano je svjedočanstvo
Jahvino – neuka uči;
9 prava je naredba Jahvina – srce
sladi;
čista je zapovijed Jahvina – oči
prosvjetljuje;
10 neokaljan strah Jahvin – ostaje
svagda;
istiniti sudovi Jahvini – svi jednako
pravedni,
11 dragocjeniji od zlata, od mnogo zlata
čistoga,
slađi od meda, meda samotoka.
12 Sluga
tvoj pomno na njih pazi,
vrlo brižno on ih čuva.
13 Ali
tko propuste svoje da zapazi?
Od potajnih grijeha očisti me!
14 Od
oholosti čuvaj slugu svoga
da mnome ne zavlada.
Tad ću
biti neokaljan,
čist od grijeha velikoga.
15 Moje
ti riječi omiljele
i razmišljanje srca moga pred licem
tvojim.
Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!
Bliži
je našim srcima nego mi sami. A mi sami sebe često zavaravamo.
Gospodin
nam daje vjeru. S velikom ljubavlju i povjerenjem nam pristupa, ali
nismo svi sposobni slušati glas vjere i povjerenja, glas ljubavi u
našim srcima.
Umjesto
da orno poslušamo ono što u srcu spoznamo, mi često sjedimo kao
ljenjivci u hladovini, sjedimo u sjeni smrtnoj. Jer ta naša lijenost
je smrtni grijeh i nema opravdanja. Nije dovoljno reći da nas nisu
naučili marljivosti. Nije dovoljno opustiti se, strahovati od smrti
i odbijati uzaludno taj strah iz svoga života. Strah od smrti nas
upućuje na oprez, iz dana u dan, iz sata u sat.
Kad
ljudi umiru, zovu svećenika, traže pomoć, oproštenje, žale za
propuštenim. Ali ako misle da ne umiru još, govore kako će sutra
misliti o smrti kad ona naiđe. Vrlo smo hrabri u životu i
blagostanju, jer život je blagostanje, ali u tome kukavički
odbijamo slušati svoju savjest i zataškavamo jasnoću kojom nam
srce poručuje da smo smrtnici. Pravimo se pametni pred svojim
naintimnijim mislima i bojaznima i sami sebi tumačimo da nećemo
zaista umrijeti, i to na razne načine opisujemo kao besmrtnost,
seljenje duša i slično.
Činjenica
je da nas Bog ljubi i ima povjerenja u svakoga čovjeka te očekuje
da i mi budemo takvi jer nas je stvorio na sliku svoju. Po uzoru na
sebe i svoju ljubav i čežnju za čovjekom, Gospodin strpljivo čeka
odgovor na ljubav i povjerenje. Očekuje da čovjek, svaki čovjek
ljubi tako svoju braću ljude, strpljivo i s očekivanjem odgovora od
ljudi, da pomogne potrebitom u hrani, odjeći, krovu nad glavom, da
mu preda sve što ima, da mu preda sebe, da ga prosvijetli i pouči,
da preda čak i život za prijatelja i brata.
Jer
Gospodin Bog je svjetiljka naša i naše prosvjetljenje kada tako
činimo.
Bog
nam je pokazao kako se ljubav može razvijati, i to stoga da bismo
izbjegli nesreću nepovjerenja i lijenosti u srcu. Pokazao nam je
zapovijedima i prispodobama, liječenjem i čudima različite staze
na kojima se čovjek, koji je marljiv i nije ljenjivac, uči ljubiti
kao što ljubi Bog. Gospodinu je više stalo da mi ljubimo jedni
druge kao što i On nas ljubi nego da se trudimo u životu oko
pogrešnih stvari.
Lakše
nam je oglušiti se na Boga u našem srcu nego se potruditi oko
najvažnijeg pitanja, same smrti. Još od najmlađe dobi počinjemo
strahovati od smrti, a kada smrt nailazi, tek tada odgovaramo svojim
srcima. To je dokaz da nam je jako važno slušati srce, tražiti
istinu i odgovor koji će nas zadovoljiti, umiriti i utješiti, ali
će nam i drastično promijeniti život.
Boga
ne može niti jedan čovjek zavarati, prevariti i uvjeravati u laži.
Morali
bismo što prije prestati lagati samima sebi jer varamo Boga na taj
način i, kao što kaže evanđelist Ivan, činimo od našega
Stvoritelja lašca.
Također
na taj način uništavamo svoje nade, svoj život i sami sebe
osuđujemo. A više volimo ići za ljudima koji obećavaju sve, a ne
daju nikad ništa. I, koliko god puta se razočaramo, od silne
lijenosti nismo sposobni suočiti se sa samima sobom, s našim srcem
i sa svojom savješću živimo u neprijateljstvu.
Naša
vjera koju nam daje Bog okrenula bi se brzo u našu korist kad bismo
bili manje lijeni i uspavani, a malo više hrabri.
Vjera
daje zdrav razum koji nas vodi po svijetlim stazama na kojima
razborito djelujemo. Vjera nas uči kako nam je privržen Bog
Stvoritelj i kako Ga nikad ne možemo dovoljno nahvaliti i prestati
Ga slaviti. Svaki put kad slavimo i molimo Boga, Gospodin uzvraća u
izobilju pohvale kakve ne možemo niti zamisliti; otkriva nam tajne
života, nježnost ljubavi prema drugima i prema sebi, uči nas
razlikovati istinu od laži, daje nam osjetila za prepoznavanje ljudi
i njihovih problema, spašava nas od onih koji nas kao opsjednuti
zlodusima nastoje uništiti, koji nas proganjaju i žele samo
uništavati.
Jer
postoje ogrezli u grijesima koji su neplodni ljubavlju, vjerom,
spoznajom, optimizmom, razboritošću i mudrošću kakvu samo Bog
može dati onima koji Ga slijede u zapovijedima i u slobodi duha što
je zadobivamo u našem molitvenom odnosu s našim Stvoriteljem.
A
sve to samo zato jer se boje smrtnog časa.
Čitav
život provode u zataškavanju činjenice koja visi nad svakom
glavom: smrtnici smo i to nam nije milo, ni drago. Postajemo okorjeli
i zatvaramo srce, gubimo sposobnost empatije koja spriječava
retardiranost.
Svi
ćemo stići na taj smrtni čas. Odreći se laži i zavaravanja,
lijenosti i kukavičluka znači dobiti vječni život po Kristu
Gospodinu.
Odbiti
tu ponudu ljubavi samoga i jedinoga Oca našega na nebesima ravno je
samoubojstvu i bezumlju. Ali niti ta sloboda izbora nije izgovor za
zavaravanje jer pokraj vječnoga života, kada će svoje vjernike Bog
uskrisiti kao što je i On sam uskrsnuo, postoji i ozbiljna opasnost
za nevjernike jer se Sin Božji, Isus, neće moći prisjetiti da ih
je ikada upoznao, zatvorit će takvima svoje milosrdno srce te će
mnogi završiti tamo gdje su muke paklene, gdje je plač i škrgut
zubi. 04.12.2022. 06:58
„Vrijeme
je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego
kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle
djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.” Rim 13,11-12