Gospodin
je puno bliže nego što mislimo.
Bliži
je našim srcima nego mi sami. A mi sami sebe često zavaravamo.
Gospodin
nam daje vjeru. S velikom ljubavlju i povjerenjem nam pristupa, ali
nismo svi sposobni slušati glas vjere i povjerenja, glas ljubavi u
našim srcima.
Umjesto
da orno poslušamo ono što u srcu spoznamo, mi često sjedimo kao
ljenjivci u hladovini, sjedimo u sjeni smrtnoj. Jer ta naša lijenost
je smrtni grijeh i nema opravdanja. Nije dovoljno reći da nas nisu
naučili marljivosti. Nije dovoljno opustiti se, strahovati od smrti
i odbijati uzaludno taj strah iz svoga života. Strah od smrti nas
upućuje na oprez, iz dana u dan, iz sata u sat.
Kad
ljudi umiru, zovu svećenika, traže pomoć, oproštenje, žale za
propuštenim. Ali ako misle da ne umiru još, govore kako će sutra
misliti o smrti kad ona naiđe. Vrlo smo hrabri u životu i
blagostanju, jer život je blagostanje, ali u tome kukavički
odbijamo slušati svoju savjest i zataškavamo jasnoću kojom nam
srce poručuje da smo smrtnici. Pravimo se pametni pred svojim
naintimnijim mislima i bojaznima i sami sebi tumačimo da nećemo
zaista umrijeti, i to na razne načine opisujemo kao besmrtnost,
seljenje duša i slično.
Činjenica
je da nas Bog ljubi i ima povjerenja u svakoga čovjeka te očekuje
da i mi budemo takvi jer nas je stvorio na sliku svoju. Po uzoru na
sebe i svoju ljubav i čežnju za čovjekom, Gospodin strpljivo čeka
odgovor na ljubav i povjerenje. Očekuje da čovjek, svaki čovjek
ljubi tako svoju braću ljude, strpljivo i s očekivanjem odgovora od
ljudi, da pomogne potrebitom u hrani, odjeći, krovu nad glavom, da
mu preda sve što ima, da mu preda sebe, da ga prosvijetli i pouči,
da preda čak i život za prijatelja i brata.
Jer
Gospodin Bog je svjetiljka naša i naše prosvjetljenje kada tako
činimo.
Bog
nam je pokazao kako se ljubav može razvijati, i to stoga da bismo
izbjegli nesreću nepovjerenja i lijenosti u srcu. Pokazao nam je
zapovijedima i prispodobama, liječenjem i čudima različite staze
na kojima se čovjek, koji je marljiv i nije ljenjivac, uči ljubiti
kao što ljubi Bog. Gospodinu je više stalo da mi ljubimo jedni
druge kao što i On nas ljubi nego da se trudimo u životu oko
pogrešnih stvari.
Lakše
nam je oglušiti se na Boga u našem srcu nego se potruditi oko
najvažnijeg pitanja, same smrti. Još od najmlađe dobi počinjemo
strahovati od smrti, a kada smrt nailazi, tek tada odgovaramo svojim
srcima. To je dokaz da nam je jako važno slušati srce, tražiti
istinu i odgovor koji će nas zadovoljiti, umiriti i utješiti, ali
će nam i drastično promijeniti život.
Boga
ne može niti jedan čovjek zavarati, prevariti i uvjeravati u laži.
Morali
bismo što prije prestati lagati samima sebi jer varamo Boga na taj
način i, kao što kaže evanđelist Ivan, činimo od našega
Stvoritelja lašca.
Također
na taj način uništavamo svoje nade, svoj život i sami sebe
osuđujemo. A više volimo ići za ljudima koji obećavaju sve, a ne
daju nikad ništa. I, koliko god puta se razočaramo, od silne
lijenosti nismo sposobni suočiti se sa samima sobom, s našim srcem
i sa svojom savješću živimo u neprijateljstvu.
Naša
vjera koju nam daje Bog okrenula bi se brzo u našu korist kad bismo
bili manje lijeni i uspavani, a malo više hrabri.
Vjera
daje zdrav razum koji nas vodi po svijetlim stazama na kojima
razborito djelujemo. Vjera nas uči kako nam je privržen Bog
Stvoritelj i kako Ga nikad ne možemo dovoljno nahvaliti i prestati
Ga slaviti. Svaki put kad slavimo i molimo Boga, Gospodin uzvraća u
izobilju pohvale kakve ne možemo niti zamisliti; otkriva nam tajne
života, nježnost ljubavi prema drugima i prema sebi, uči nas
razlikovati istinu od laži, daje nam osjetila za prepoznavanje ljudi
i njihovih problema, spašava nas od onih koji nas kao opsjednuti
zlodusima nastoje uništiti, koji nas proganjaju i žele samo
uništavati.
Jer
postoje ogrezli u grijesima koji su neplodni ljubavlju, vjerom,
spoznajom, optimizmom, razboritošću i mudrošću kakvu samo Bog
može dati onima koji Ga slijede u zapovijedima i u slobodi duha što
je zadobivamo u našem molitvenom odnosu s našim Stvoriteljem.
A
sve to samo zato jer se boje smrtnog časa.
Čitav
život provode u zataškavanju činjenice koja visi nad svakom
glavom: smrtnici smo i to nam nije milo, ni drago. Postajemo okorjeli
i zatvaramo srce, gubimo sposobnost empatije koja spriječava
retardiranost.
Svi
ćemo stići na taj smrtni čas. Odreći se laži i zavaravanja,
lijenosti i kukavičluka znači dobiti vječni život po Kristu
Gospodinu.
Odbiti
tu ponudu ljubavi samoga i jedinoga Oca našega na nebesima ravno je
samoubojstvu i bezumlju. Ali niti ta sloboda izbora nije izgovor za
zavaravanje jer pokraj vječnoga života, kada će svoje vjernike Bog
uskrisiti kao što je i On sam uskrsnuo, postoji i ozbiljna opasnost
za nevjernike jer se Sin Božji, Isus, neće moći prisjetiti da ih
je ikada upoznao, zatvorit će takvima svoje milosrdno srce te će
mnogi završiti tamo gdje su muke paklene, gdje je plač i škrgut
zubi. 04.12.2022. 06:58
„Vrijeme
je već da se oda sna prenemo jer nam je sada spasenje bliže nego
kad povjerovasmo. Noć poodmače, dan se približi! Odložimo dakle
djela tame i zaodjenimo se oružjem svjetlosti.” Rim 13,11-12