Psalam 84

 

Čežnja za Božjim hramom

Hodočasnička pjesma

Zborovođi. Po napjevu »Tijesci«.
Sinova Korahovih.

2 Kako su mili stanovi tvoji,
Gospodine nad vojskama!
3 Duša mi gine i čezne
za dvorima Gospodnjim.
Srce moje i moje tijelo
kliču Bogu živomu.

4 I vrabac sebi log nalazi,
i lastavica gnjezdašce
gdje će položiti mlade svoje:
a ja žrtvenike tvoje, Gospodine nad vojskama,
Kralju moj i Bože moj!

5 Blaženi koji prebivaju u domu tvome
slaveć’ te bez prestanka!
6 Blažen komu je pomoć u tebi
dok se sprema na svete putove!

7 Prolaze li suhom dolinom,
u izvor je vode promeću
i prva je kiša u blagoslov odijeva.
8 Snaga im raste od časa do časa:
dok ne ugledaju Boga na Sionu.

9 Gospodine, Bože nad vojskama, čuj molitvu moju,
poslušaj, Bože Jakovljev!
10 Pogledaj, štite naš, Bože,
pogledaj lice pomazanika svoga!

11 Zaista, jedan je dan u dvorima tvojim
bolji od tisuću drugih.
Volim biti na pragu doma Boga svoga
nego boraviti u šatorima grešnika.

12 Gospodin, Bog, sunce je i štit:
on daje milost i slavu.
Ne uskraćuje Gospodin dobara onima
koji idu u nedužnosti.

13 Gospodine nad vojskama,
blago onom što se u te uzda.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Psalam 95

 

Psalam 95

Poziv na Božju hvalu

Dođite, kličimo Gospodinu,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
2 Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

3 Jer velik je Gospodin, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Gospodinu Bogu koji nas stvori!
7 Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 »Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: ‘Narod su nestalna srca
i ne proniču moje putove.’
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
‘Nikad neće ući u moj počinak!’«

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

Žitne poljane

I taj sumrak što se vuče,

ta tišina prije noći,

kao moje srce Tebi tuče,

Kriste, Bože, kad ćeš doći?

Ti ponesi slavljenički veo

jer tvoj narod k tebi žuri

što si bez njeg žito žeo.

Ti prepusti moje lađe buri,

kušnje si mi mnoge dao,

bližio me Križu svome.

Protivnike si mi odvukao,

mene k sebi uze, dragi Dome.

Znam da žitne poljane su stan

koji spremaš kada sunce sine

za sve svoje, i za rođendan.

Praštaj svima, ne znaju što čine.

20.02.2022. 16:53

 

Konačište

Što je bilo,

sad je iza nas,

ali se je skrilo

kao vječan Spas

u srcima što ljube,

i u prašini i krvi

gdje se kvarovi izgube

i gdje grijeh se smrvi

za budućnost

i za sutra.

Isusova ćutnost

prestiže sva jutra.

I kad nema prenočišta,

zvjezdane su noći

skučene bez konačišta,

u velikoj nemoći;

nemaš kamo,

nemaš gdje,

već u srce samo,

u elegije.

Hvališ Krista

i Majku nam, Djevu

što nam, čista,

daruje se pjevu.

To je naše sada,

bez kovanica.

Samo ljubav, nada

svježa je oranica.

I noć je mrtva,

nestala zauvijek.

I sprema se Žrtva,

jedini nam lijek,

jedino što treba.

Po njoj uzlazimo

sve do Neba,

i u sutra silazimo.

20.02.2022. 07:03

 

Kronovo pitanje

 

Preko rijeke isploviti,

žalu povratak obećati,

rane stare čvrsto poviti,

mnogo toga se ne sjećati

ni o sebi, ni o bilo kome:

čekati kad zvona zvone

putovanju tvome i mome,

zaploviti oceanom, Krone,

sve ka raju, u tom smjeru,

znači sebe ne poznavati,

ni ljude, niti Boga, niti vjeru,

a znakove odavati

uskogrudne, depresivne

kao što je podno brda slom,

urušavanje od silne krivnje

koja prati nas na dugom putu tom

jer mi nismo ljudi gotovi,

niti završene osobe za put.

Mi smo duše, jaki otrovi,

srdžba, gnjev i narod ljut.

Ostati na pustom otoku

ili pobjeći u bilo koji grad,

ostaviti sve u potoku,

pitanje je uvijek ili sad.

Nemaš kamo, ostaješ u gnjevu

mjesto Životvorca da se latiš

koji raznosi ti grijehe kao pljevu,

koji ne dopušta da u sebi patiš.

Dozovi Ga, to što prije,

dok se može još pronaći

gdje ti duša bila nije.

Hrabro moraš iz sebe izaći.

19.02.2022. 18:44

Krik slobode

 

U toj molitvi i prošnji sina,

koji plače Majci pored skuta,

nalazi se silna ta visina

koja stršala je krajem puta.

Majka nam izvršiteljica

naredaba Gospodnjih,

najbolja nam prijateljica,

oslonac i utjeha, i stih.

Na tom visoravni rubu

stajala sam vjekovima,

gledala u stijenu grubu

kako strši bregovima.

Tada pade zagovorom njenim

kiša suza, radosnica sluh,

i reče mi da sebe oplijenim;

čaša spasonosna obuze mi duh.

Poput slapova u divlje rijeke

s moga srca naglo spade

težak teret poslušnosti neke

koju sama Ljubav meni dade.

Sjećam se ta protisnuta plama

kad si rekao mu, Kriste, neka ode.

Sada vidim, iznad hladna kama

poteče iz srca krik slobode.

Vani pronađu se osobine svake

što u Tebi, Bože, nisu dozvoljene.

Ti nas blagoslovi kao ptice lake

što su krletkama opkoljene.

19.02.2022. 12:57

Poslanica Filipljanima 2,6-11

 

Isus Krist, trajni lik Božji, *
    nije se kao plijena držao
    svoje jednakosti s Bogom,
nego sam sebe  »oplijeni«
    uzevši lik sluge, †
    postavši ljudima sličan: *
    obličjem čovjeku nalik,
ponizi sam sebe, †
    poslušan do smrti, *
    smrti na križu.

Zato ga Bog preuzvisi †
    i darova mu ime, *
    ime nad svakim imenom,
da se na ime Isusovo
    prigne svako koljeno *
    nebesnikâ, zemnikâ i podzemnikâ,
i svaki će jezik priznati: *
    »Isus Krist jest Gospodin!« -
    na slavu Boga Oca.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.