Papir
nema psihu zdravu,
a
ipak se kaže da pretrpi sve.
Čovjek
nema praznu glavu,
tamo
misli šute, predrasude ne.
Krenula
sam slaviti Te, Kriste,
Ti
u meni proslavi se kao Div
kad
ugledah neke misli, čiste,
poput
sunca kad je dan još siv.
Hvala,
Isuse, za hrabrost
koju
daješ da Te gledam humanosti.
Tvoj
mi Duh je moja jakost,
mada
papir teži šumastosti.
Ova
ispovijed je Tebi poklon,
slavit
ću gospodstvo ljubavi Ti dovijeka,
mada
stihovi su moji pravi otklon
kao
što je nepriznata divlja rijeka,
nije
kultivirana, al' nema ni smeća,
pa
je stoga nepoznata, nije slavna.
Ti
si njena Voda bistra, Ti si moja sreća
tamo
gdje je ravnodušna obala joj ravna.
Slavan
zato jesi jer sam zdrava
kad
sam s Tobom u tišini.
To
je ljubav izuzetna, sva je prava,
poput
hladna mora u nizini;
zato
jer podivljam ispred ova svijeta
kao
guba koju s mene skida
zamah
Boga, mirisava poput cvijeta
dok
još psiha bolesnika rida.
To
je slava Tvoja koja pjeva, svira,
nadaleko
joj se moć proširi;
lahorasta
kao violina, kao Davidova lira
što
u povijesti kršćanstva uvijek miri.
14.02.2022.
04:29