Čitav svijet u malom jesu Tri kralja.
Tri kralja koja su se došla pokloniti Kralju kraljeva u ime čitavoga svijeta.
Prije njih čuli su pastiri da se u njihovoj blizini rodio Mesija.
Prije njih prepoznao je Mesiju Ivan Krstitelj pod srcem svoje majke Elizabete.
Prije svih proroci su navijestili slavno Rođenje.
A iznad svih znala je Bogorodica da se rađa Bog što Ga ona, Marija zače po Duhu Svetom.
Sve smo mi to saznali iz predaje i tradicije, iz povijesnih izvora, iz Biblije.
Je li čitav svijet znao da se rađa Spasitelj svijeta?
Izgleda kao da jest, kao da su svi osjetili i spoznali da se događa svjetovni preokret, kao da se dogodilo ili događalo sa svakom dušom neko posebno obraćenje.
Novo, sve novo je nastupilo, novo doba, nova era, novo nebo i nova zemlja, novi čovjek. Ipak sve kao da je ostalo isto kao što je bilo i prije Isusova rođenja ili isto kao i prije Isusove muke, smrti i uskrsnuća, isto kao i prije svjedočanstava u krvi za Isusa.
Smiješno je danas poricati ono što se uglavilo prije toliko vremena.
Jer vrijeme je snažno vezivo i ljepilo koje kao da solidno zabetonira povijest i povijesne događaje, a kako ne bi onda proširilo i produbilo vjersku tradiciju, kršćanstvo. I virusi to samo potkrepljuju, a ne da utječu na postajanje nekog novog normalnog (koje li nespretne sintagme).
Ništa nije normalno samo po sebi, normu stvaraju ljudi, zajednice ljudi.
Nakon toliko novih preokreta koji se dogodiše u povijesti svijeta u posljednjih tisuća godina, sada bi neki virus morao predstavljati početak. Početak čega? Ta, nije se moglo ništa lukavije smisliti nego ona sintagma: novo. Nešto novo. Uzmimo, na primjer, novo vrijeme ili novi val ili novo normalno.
Biblija je u pravu, zaista smo mi, ljudi sve bliže propasti, to se vidi po stilu imenovanja pojava i stvari. Jedna pandemija se računa kao početak i kraj svega, a toliko je presjeka u povijesti svakodnevno koji bi zaslužili malo više pozornosti.
Bogojavljenje (Tri kralja) slavi se kao jedan od najstariji katoličkih blagdana, kao nešto jako upečatljivo, odmah poslije Uskrsa na vjerskoj ljestvici, a tako se malo spominje u Svetom pismu.
To je bio dan kada je svijet priznao Mesiju, kada se čovjek poklonio Bogu koji se netom prije utjelovi i postade Čovjek – smrtnik.
Dolazimo se pokloniti Božiću svake godine.
A potom priznajemo da je Isus Krist svima nama Kralj, da nam drugi kraljevi nisu potrebni.
I svi to znamo, i mladi i stari.
I oni koji se zdušno teže otrgnuti od kršćanske civilizacije, oni ponajviše. Bore se protiv svoje vlastite kulture poricanjem samih sebe, poricanjem svoje civilizacije, poricanjem svoje kulture, nekulturom.
Ne spoznajemo dubinu i širinu značaja toga našega ljudskog priznanja Isusa Krista Bogom, Čovjekom i Kraljem. Površno prelazimo preko svega, površno živimo i tražimo više podataka kako bismo si nadomjestili nesposobnost pronicanja u vjeri i molitvi.
Biblija nema manjak pojmova i podataka, a nema niti suviška, niti jedan zarez ne manjka, niti jedan tu nije suvišan. Sve je reklo Pismo što moramo znati. Nigdje ne piše da tražimo još neke druge podatke, nove podatke.
Nije Biblija ta koja bi se morala mijenjati već ljudsko srce pred Biblijom bi se moralo obratiti.
Sveta obitelj sigurno je sačuvala za dugo smirnu, zlato i tamjan što ih položio čitav svijet pod Jasle, pred Jaganjca Božjega koji oduzima grijehe svijeta, jer je došao spasiti ljude i ne suditi svijetu.
Uzmimo da na Svjetskom nogometnom prvenstvu pobijedi neka ekipa.
Čitav svijet čuje za to natjecanje, u svima ono proizvodi određene utjecaje, promjene. Svi znaju tko je prvak. Poslije ljudi više nisu isti, neki su više dirnuti tim događajem, neki manje. Uvijek se govori kako nastupa novi način igre, novi nogomet. Objavili su se pobjednici i dobili lovore, bogatstvo i slavu. A radi se o igri koja se može i ne mora dogoditi.
Pandemija se mogla i ne dogoditi, koliko je samo puta u labosima svijeta uspješno neki liječnički tim spriječio pandemiju. To se ne broji, to je valjda staro normalno, da se zlo sprečava iz dana u dan, iz minute u minutu.
Ratovi se mogu i ne moraju dogoditi.
Začeće djeteta se može i ne mora dogoditi.
Spasenje čovječanstva u svoj njegovoj povijesti dogodilo se.
Svi ljudi će uskrsnuti, neki na blaženi vječni život, a neki na vječnu kaznu.
Kad je Gospodin umro na Križu, pravednici su ustajali iz svojih grobova.
Kad je Isus uskrsnuo, stražari na Njegovom Grobu nisu Ga prepoznali.
Krist se javio svojima.
Bog se objavljuje svijetu, ljudima, čovjeku, pojedincu, osobno.
Jedinstvena je prilika biti začet i rođen za ovaj svijet.
Jedinstvena je prilika krstiti se i slijediti Boga u raj.
Jedinstvena je prilika kada čovjek dobije moć učestvovanja u svome vlastitom spasu, kad izabere Boga koji ga je pozvao, kad svojom dobrom voljom izabere otići u raj.
Gospodin je inicijator spasenja svake pojedine ljudske duše.
Ako pogledamo u Bibliju, vidjet ćemo da se Gospodin Bog objavljuje već tisućama godina čitavom svijetu.
No, samo onaj dan zovemo Bogojavljenjem kada je svijet priznao Isusa Krista.
05.01.2022. 20:53
