„I
znamenje veliko pokaza se na nebu: Žena odjevena suncem, mjesec joj
pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.” Otk
12,1
1.
DIO
Blažena
Djevica Marija i Crkva
Izvadak
iz Dogmatske konstitucije „Lumen Gentium – Svjetlo naroda”
o
Crkvi, članak 61,64, 65, 66 na
stranici 179 sl.”Dokumenata Drugog vatikanskog sabora”, KS
Zagreb, 1993.
61.
Suradnja u otkupljenju
Blažena je Djevica – od vječnosti
zajedno s utjelovljenjem božanske Riječi predodređena za Majku
Božju – po odluci božanske Providnosti ovdje na zemlji bila
slavna majka božanskoga Otkupitelja, na jedinstven način i ispred
drugih velikodušna drugarica te ponizna Gospodnja službenica. Time
što je Krista začela, rodila, hranila, u hramu Ocu prikazala te sa
svojim na križu umirućim Sinom supatila, ona je na sasvim osobit
način, radi obnavljanja nadnaravnoga života duša, poslušnošću,
vjerom, nadom i žarkom ljubavlju surađivala u Spasiteljevu djelu.
Na temelju toga postala nam je majkom u redu milosti.
64. Promatrajući
njezinu tajanstvenu svetost i nasljedujući njezinu ljubav te odano
ispunjujući Očevu volju, sama Crkva također postaje majkom po
vjerno primljenoj Božjoj riječi. Propovijedanjem i krstom ona,
naime, na novi i besmrtan život rađa djecu začetu po Duhu
Svetom i rođenu od Boga. Ona je i djevica koja potpuno i čisto čuva
vjeru zadanu Zaručniku te nasljedujući majku svojega
Gospodina, snagom Duha Svetoga, djevičanski čuva cjelovitu vjeru,
čvrstu nadu i iskrenu ljubav.
65.
Marijine krijeposti – uzor za Crkvu
Dok
je Crkva u Preblaženoj Djevici već prispjela k savršenstvu u kojem
je bez ljage i nabora (usp. Ef 5,27), Kristovi se vjernici još trude
da pobjeđujući grijeh rastu u svetosti; radi toga uzdižu svoje oči
k Mariji, koja pred svekolikom zajednicom izabranih sja kao uzor
krjeposti. Razmišljajući na pobožan način o njoj i promatrajući
je u svjetlu Riječi koja je postala Tijelom, Crkva sa
strahopoštovanjem prodire dublje u vrhunsko otajstvo utjelovljenja
te se sve više i više suobličuje sa svojim Zaručnikom. A jer je
Marija najdublje ušla u povijest spasenja te na neki način u sebi
ujedinjuje i odražava najveća načela vjere, ona – dok se o njoj
propovijeda i iskazuje joj se štovanje – poziva vjernike k svojem
Sinu, k njegovoj žrtvi i k Očevoj ljubavi. Crkva, pak, idući za
Kristovom slavom, postaje sličnija svojem uzvišenom uzoru time što
stalno napreduje u vjeri, nadi i ljubavi te u svemu traga za Božjom
voljom i tu volju vrši. Stoga i u svojem apostolskom radu Crkva s
pravom gleda na onu koja je rodila Krista, začeto ga po Duhu Svetom
i rođenoga od Djevice, da se on po Crkvi rodi i raste također u
srcima vjernika. Ta je Djevica u svojem životu postala uzorom
onoga majčinskog čuvstva kojim trebaju biti oduhovljeni svi oni
koji u apostolskom poslanju Crkve surađuju u preporodu ljudi.
Štovanje
Blažene Djevice u Crkvi
66.
Značaj i temelj štovanja
Crkva
s pravom posebnim štovanjem časti Mariju kao presvetu Majku Božju
koja je sudjelovala u Kristovim otajstvima i koja je po Božjoj
milosti, poslije Sina, uzvišena ponad svih anđela i ljudi. Već od
najstarijih vremena Blažena se Djevica štuje pod nazivom
»Bogorodice«, pod čiju se zaštitu vjernici moleći utječu u svim
pogiblima i potrebama. Stoga je osobito od Efeškoga koncila divno
poraslo štovanje Božjega naroda prema Mariji u iskazivanju časti i
u ljubavi, u zazivanju i u nasljedovanju, u skladu s njezinim
proročkim riječima: »Blaženom me zvati svi naraštaji, jer mi je
velika djela učinio onaj koji je moćan« (Lk 1, 48). Premda je to
štovanje, kakvo je uvijek postojalo u Crkvi, posve osobito, ono se
bitno razlikuje od poklonstvenoga štovanja koje s iskazuje
utjelovljenoj Riječi jednak kao i Ocu i Duhu Svetom, i snažno ga
podupire. Naime, različiti oblici pobožnosti prema Bogorodici, koje
je Crkva u granicama zdravoga i pravovjernoga nauka i prema prilikama
vremena i mjesta te prema značaju ćudi vjerniku odobrila, postižu
to da dok se Majku časti, Sin radi kojega je sve (usp. Kol 1, 15-16)
i u kojem se vječnom Ocu »svidjelo nastaniti svu puninu« (Kol 1,
19) – bude pravo upoznat, voljen, slavljen i da njegove zapovijedi
budu obdržavane.
2.
DIO
Iz
Danje mise ...
Ulazne
pjesme
Znamenje
veliko pokaza se na nebu:
Žena
zaodjenuta suncem, mjesec joj pod nogama,
a
na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.
Radujmo
se u Gospodinu
slaveći
blagdan u čast Djevice Marije!
Uznesenju
se njezinu raduju anđeli
i
hvale Sina Božjega!
Marija,
znak pouzdane nade i utjehe putujućem Božjem Narodu:
„Marija,
Isusova Majka, tijelom i dušom proslavljena na nebu, slika je i
početak Crkve kakva ima biti u budućnosti ... Crkva se u Mariji
divi i uzvisuje najodličniji plod otkupljenja, i u njoj s radošću
promatra, kao u najčistijoj slici, ono što sama želi biti i nada
se da će biti” (LG 68).
...
ZBORNA
MOLITVA:
Svemogući
vječni Bože! Ti si bezgrešnu Djevicu Mariju, Majku svoga Sina,
tijelom i dušom uznio u nebesa. Podaj nam, molimo, da uvijek težimo
za onim što je gore te budemo sudionici njezine slave. Po
Gospodinu...
Žena
obučena u sunce
Žena
što se nalazi u nebu jest Marija, koja je slika Crkve. Njezino
dijete nije samo Krist već i otajstveno Tijelo kojega smo i mi
udovi. Zmaj jest đavao kojega je zauvijek pobijedio Krist, novi
Adam, i Marija, nova Eva.
Živjet
ćemo zauvijek u Kristu
Krist
je svojom smrću i uskrsnućem pobijedio grijeh i smrt. On, prvenac
novog čovječanstva u svom tijelu označuje – a u proslavljenoj
Mariji predostvaruje – uskrsnuće i ulazak u Kraljevstvo svih onih
koji Ga vjerom prihvaćaju.
Aleluja
Uznesena
je Marija u nebo;
raduje
se vojska anđela.
Blago
onoj koja povjerova
Marija
je žena koju Bog izabra da ostvari spasenje svog naroda.
Njezino
pravo blaženstvo – kao i naše – temelji se na njezinoj vjeri u
riječ Gospodnju.
S
njome i sva Crkva, službenica i siromašica Božja, veliča divna
djela spasenja koje Bog obeća.
Marijin
pohod Elizabeti
„Tih
dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.
40Uđe
u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.
41Čim
Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni
se Elizabeta Duha Svetoga
42i
povika iz svega glasa: »Blagoslovljena ti među ženama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje!
43Ta
otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?
44Gledaj
samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi
od radosti čedo u utrobi.
45Blažena
ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od
Gospodina!« LK 1,39-45”
VELIČA,
Hvalospjev Marijin
»Veliča duša
moja Gospodina,
47 klikće duh
moj u Bogu,
mome
Spasitelju,
48 što pogleda
na neznatnost službenice svoje:
odsad
će me, evo, svi naraštaji
zvati
blaženom.
49 Jer velika mi djela
učini Svesilni,
sveto
je ime njegovo!
50 Od koljena do koljena dobrota je
njegova
nad onima što
se njega boje.
51 Iskaza
snagu mišice svoje,
rasprši
oholice umišljene.
52 Silne
zbaci s prijestolja,
a
uzvisi neznatne.
53 Gladne
napuni dobrima,
a
bogate otpusti prazne.
54 Prihvati Izraela,
slugu svoga,
kako
obeća ocima našim:
55 spomenuti
se dobrote svoje
prema
Abrahamu i potomstvu
njegovu
dovijeka.«
Lk
1,46
Predslovlje:
Uistinu
je dostojno i pravedno, pravo i spasonosno da vazda i svagdje
zahvaljujemo tebi, Gospodine, sveti Oče, svemoguću vječni Bože,
po Kristu našem Gospodinu.
Jer
danas si na nebo uznio Djevicu Bogorodicu, početak i sliku konačnog
savršenstva tvoje Crkve i putokaz nade i utjehe tvome putničkom
narodu. Ti nisi dao da trune u grobu ona koja je iz svoga krila
rodila utjelovljenog Sina tvoga, začetnika svakoga života.
Stoga
te s anđeoskim zborovima složno hvalimo i radosno ti slavu pjevamo:
Svet,
svet, svet
Gospodin
Bog Sabaot,
puna
su nebesa i zemlja slave Tvoje!
Hosana
u visini!
Blagoslovljen
koji dolazi u ima Gospodnje!
Hosana
u visini!
...
Pričesna
pjesma:
Svi
naraštaji zvat će me blaženom
jer
mi velika djela učini Svesilni.
Popričesna
Primili
smo, Gospodine, spasonosna otajstva: daj nam, molimo te, na zagovor
blažene Djevice Marije na nebo uznesene, prispjeti k slavi
uskrsnuća. Po Kristu, Gospodinu našemu koji s Tobom živi i
kraljuje u jedinstvu Duha Svetoga, Bog po sve vijeke vjekova. Amen!
3.
DIO
Već
u 4. st. istočni crkveni otac sv. Epifanije pisao je o Marijinu
uznesenju na nebo. Ta je vjera prisutna i u istočnoj i u zapadnoj
Crkvi od najranijih vremena. Godine 1950. papa Pio XII. tu vjeru je
svečano proglasio dogmom. Marijino uznesenje dušom i tijelom na
nebo kruna je njezina bogomajčinstva, vječnog djevičanstva i
bezgrešnog začeća.
„Radošću
silnom u Gospodinu
se radujem,
duša
moja kliče u Bogu mojemu,
jer
me odjenu haljinom spasenja,
zaogrnu
plaštem pravednosti,
kao
ženik kad sebi vijenac stavi
il’
nevjesta kad se uresi nakitom.”
Iz
61,10
24.07.2021.
16:42
Iz
Katekizma Katoličke Crkve:
963
...Djevica se Marija priznaje i časti kao prava Majka Boga i
Spasitelja.
Ona
je majka udova Kristovih jer je s ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi
rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave.
I.
Marijino majčinstvo prema Crkvi
POSVE
SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM
964
Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s
Kristom; izravno iz Njega proistječe. „To sjedinjenje Majke sa
Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog
začeća pa sve do Njegove smrti”(LG 57). Posebno je vidljivo u
času Muke:
„Blažena
je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje
sjedinjenje sa Sinom sve do Križa, gdje je, ne bez Božje nakane,
stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se
srcem pridružila Njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na
žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist
Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima:
'Ženo, evo ti sina' (Iv 19, 26-27). LG 58”
965
Poslije Uzašašća svog Sina, Marija „je svojim molitvama pomagala
Crkvi u početku” (LG 69)”. Vidimo kako, zajedno s apostolima i
nekim ženama, „svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri
navještenju osjenio” (LG 59).
TAKOĐER
U SVOM UZNESENJU
966
„Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage
istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s
dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena
kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru
i pobjedniku nad grijehom i smrću” (Lg 59). Uznesenje Blažene
Djevice posebno je sudioništvo u Uskrnuću njezina Sina i
anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:
'U
porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi
ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i
svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše' - iz Bizantske
liturgije
MAJKA
NAM JE U REDU MILOSTI
967
Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo
njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za
Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je „preodlični i sasvim
osobiti ud Crkve, (LG 53), štoviše, ona je „pralik”, tip Crkve.
(LG 63).
968
Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu
seže još dalje. „Na sasvim je osobit način sudjelovala u
Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom
ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je
postala Majkom u redu milosti” (LG 61).
969
„ Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od
časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i
nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja
svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu
spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukim svojim zagovorom i dalje
pribavlja milosti vječnoga spasenja.
Zato
se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica,
Pomagateljica, Posrednica” (LG 62).
II.
Štovanje Blažene Djevice
971
„Svi će me naraštaji zvati blaženom (Lk 1,48)”. „Pobožnost
Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu”
(Pvao VI., Apostolska pobudnica 'Marialis cultus', 56). „Crkva
opravdano posebnim štovanjem časti” Blaženu Djevicu. Doista, već
od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom
'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim
pogiblima i potrebama. To štovanje, iako nije sasvim osobito, ipak
se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje
utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetom, i koje upravo
podupire (LG 66),, ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim
Majci Božjoj (SC 103) i u marijanskoj molitvi kao što je Sveta
krunica, „sažetak cijelog Evanđelja” (Marialis cultus' 62).
III.
Marija – eshatonska slika Crkve
972
Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu,
najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj
promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom hodočašću vjere,
i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, u slavi
Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva, u zajednici sa svim svetima,
očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svog Gospodina i svoju
vlastitu Majku:
„Međutim,
Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na
nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na
ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem
narodu kao znak pouzdane nade i utjehe (LG 68).” 29.07.2021. 15:57