Hvalospjev Zaharijin

 

Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, *
    što pohodi i otkupi narod svoj;
podiže nam snagu spasenja *
    u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta
    svetih proroka svojih odvijeka: †
    spasiti nas od neprijatelja naših - *
    i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim, *
    i sjetiti se Saveza svetoga svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
    ocu našemu: *
    da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, *
    služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim *
    u sve dane svoje.

A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati *
    jer ćeš ići pred Gospodinom
    da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu *
    po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega *
    po kojem će nas pohoditi
    Mlado Sunce s visine,
da obasja one što sjede u tmini
    i sjeni smrtnoj, *
    da upravi noge naše na put mira.

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova. Amen.

Lk 1,68-79

Isus - Uskrsli Pravednik

 

I dok Ti predajem Duh jer više neću Te zazvati,

preda mnom nestaje vražji lik.

Ti mi govoriš da ne mogu mrijeti, ne mogu nestati

jer sam Tvoj Sin, jer sam Pravednik.

08.03.2015 21:08 (iz Otajstva žalosna)

Stotnik

Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga.

06.04.2012. 17:22

Psalam 150

Hvalite Boga u Svetištu njegovu, *
    slavite ga u veličanstvu svoda nebeskoga!
Hvalite ga zbog silnih djela njegovih, *
    slavite ga zbog beskrajne veličine njegove!

Hvalite ga zvucima roga, *
    slavite ga harfom i citrom!
Hvalite ga igrom i bubnjem, *
    slavite ga glazbalima zvonkim i frulom!

Hvalite ga cimbalima zvučnim, *
    slavite ga cimbalima gromkim!
Sve što god diše, *
    Gospodina neka slavi!

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

 Amen.

 

Blagoslovljen budi, Gospodine

 

Blagoslovljen budi, Gospodine,
    Bože otaca naših, *
hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, *
    hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, *
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, *
    hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane
    i sjediš nad kerubima, *
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Blagoslovljen budi na svodu nebeskom*
    hvaljen i slavljen dovijeka!

Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospodina: *
    hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Dn 3,52-57

Slava Ocu i Sinu *
    i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
    tako i sada i vazda *
    i u vijeke vjekova.                       

Isus Krist - počinak duša

 

Istinski počinak ne znači prestanak već dopunjenje djelovanja; počinak tada na zemlji postaje predokusom neba.

Ustajući protiv farizeja Isus obnavlja istinski smisao subote: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote (Mk 2,27)”, i prema tomu na spas života (Mk 3,4): počinak mora značiti oslobođenje čovjeka i veličanje slave Stvoriteljeve. Isus daje tom znaku njegov pravi smisao kad na taj dan ozdravlja bolesnike: On „oslobađa” ženu „svezanu” već mnogo godina (Lk 13,16). Tako pokazuje da je „gospodar subote” jer On ostvaruje ono čega je subota bila pralik: po Kristu počinak znači oslobođenje djece Božje. Da bi nam zaslužio to oslobođenje i taj počinak, Otkupitelj je ushtio da nema gdje nasloniti glavu kao što se naslanja na neki naslon; naslonit će je tek na času smrti, na križ (Iv 19,30).

Da bi opravdao svoju djelatnost na dan počinka, Isus kaže: „Otac moj neprestano radi, zato i ja radim (Iv 5,17).” U Bogu se rad i počinak ne isključuju već su izraz transcendentnosti božanskog života; to je misterij što ga je navješćivala Mudrost koja počiva radeći (Sir 24,11). Rad Krista i poslenika u žetvi jest u tome da u radosti priskače u pomoć umornim i utučenim ovcama jer Isus pruža počinak dušama koje dolaze k Njemu.

Božji počinak što su ga Izraelci mislili doseći ulazeći u Obećanu zemlju bio je pričuvan Božjem narodu, onima koji će ostati vjerni i poslušni Isusu Kristu: tako tumači Psalam 95, Poslanica Hebrejima (Heb 3,7 – 4,11). Taj počinak jest nebo u koje ulaze oni „koji umiru u Gospodinu!... neka počinu od svojih napora, jer ih prate njihova djela (Otk 14,13)!”. Međutim, počinuti u nebu ne znači prekinuti, već dovršiti svoju djelatnost: dok klanjaoci Zvijeri ni danju, ni noću ne znaju za počinak (Otk 14,11), Živi danju i noću bez prestanka ponavljaju hvalu Bogu pjevajući trostruki „Svet” (Otk 4,8). (Dufour, str.874).

Smrt pravednika znači ulazak u mir, u vječni počinak, u svjetlost kojoj nema kraja.

19.06.2021. 20:21

Eto, za kršćanina smrt je u konačnici dobitak jer je Krist njegov život (Fil 1,21):

„Ta, meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.”

Poziv na Božju hvalu

Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, spasitelju svome!
2 Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!

3 Jer velik je Jahve, Bog naš,
Kralj veliki nad svim bogovima.
4 U njegovoj su ruci zemaljske dubine,
njegovi su vrhunci planina.
5 Njegovo je more, on ga je stvorio,
i kopno koje načiniše ruke njegove.

6 Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7 Jer on je Bog naš,
a mi narod paše njegove, ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8 »Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji
9 gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.

10 Četrdeset ljeta jadio me naraštaj onaj,
pa rekoh: ‘Narod su nestalna srca
i ne promiču moje putove.’
11 Stog se zakleh u svom gnjevu:
‘Nikad neće ući u moj pokoj!’«

Duša bez povratka

 

Prazne duševne su ploče,

postaje za društvene čine

i za plodna susretanja.

Duhovi bez riječi tu uskoče

poput neke slabe mjesečine

da bi našli duši olakšanja

od svih pritisaka što ih vršim

da bi sve dubine moje bile

čiste kao sunce u svakome času.

Duhovima teškim sva pravila kršim,

ali ima nekih što su poput nježne svile,

oni samo pjevaju o vječnom spasu.

U dubinu moju dolaze mi skupa,

nadahnuće, brige, ljubav ili radost

pa se međusobno guraju i tuku

jer tu neće ostati mi kao jedna grupa.

Ljubav, nadahnuće jaki su mi kao mladost

pa se u toj borbi brige uglavnom povuku.

Osjećaji se ne ispoljavaju;

pred njima je čvrsta brana,

a i tako nisu na visini

gdje se misli mi razdvajaju

što su dobra duševna mi hrana,

one potiču mi dušu u dubini.

Sve te radnje osobne su teme,

potrebne su duši u miru i redu

jer kod mene nema socijalizacije.

Mišljenje i osjećaji doživljaju streme,

stihovima kao da se nalaze u finom medu,

a od njih mi nastaju slatke varijacije.

Zato, kad su susrele se naše duše,

uopće se nisu prepoznale,

moje socijalne niti bile su prekratke.

Bilo mi je kao da se s Neba ruše

sve dok nisu pjevat stale

naše molitve i riječi slatke.

Sreća naša i otkriće u mojoj dubini:

sreli smo se usred dragog Boga,

tamo gdje se naši duhovi napajaju

sokovima koji daju zdravlje u nutrini.

Moje mišljenje se uvijek sjeća toga,

a ni osjećaji previše ne zdvajaju.

To je čudo Muke Isusove

i u milosrdnom Božjem Srcu,

ponavlja se bezbroj puta.

Ne postoje socijalne niti ove

ili uvijek su u nekom grču,

one samo plodovi su božanskoga Skuta.

19.06.2021. 18:46

Connect & Zapresic boys - Samo je jedno (lyrics)