Što
ste došli gledati u pustinju?
Čuti
glasa što promuklo viče
ili
čuti onu višu istinu?
Ili
vam se ipak spasi spominju?
Ili
drage su vam utješne priče?
Ili
vaše vrijeme možda minu?
Da
li željeli ste kruha slatka,
spas
od gruba okupatora,
magijom
si poskidati križe?
Da
li korisna je ura kratka
kada
uzeli ste protiv zatora
kaplju
vode koja ponos diže?
Zašto
lijeka tražite i jaučete,
za
čime zapomažete?
Je
l’ vam žao što je mrtav uskrsnuo
mjesto
da je poveo vam čete
pa
da protivnika smažete?
Je
l’ vam žao što vas nije okrznuo
pa
da mjesto vas učini jedan napor mali,
da
vam boli sve odlete
pa
da zaigrate, zapjevate?
Da
li ikada ste sebi truda dali
da
vam misli budu svete?
Da
li znoj si radi tog prolijevate?
Da
li znate da je Božji dah u vama
i
da po tom samo duša živi?
Da
li znate da je ona vama sada mrtva?
Da
li znate da u tome leži drama
da
vam nisu sveti ljudi krivi
samo
stoga što su znali što je žrtva?
Zašto
vas je sve izliječio,
zašto
dao vam je preko rijeke prijeći,
zašto
vam je uvijek hrane davao
i
nikada vas nije spriječio?
Zar
ne znate da će svima samo jedno reći:
nikada
vas nisam poznavao!
Zar
ti čekaš nešto drugo, nešto novo?
Da
li živio si vjeran pozitivu?
A
što misliš za raj si uramiti?
Zar
ti sve je, sve što imaš samo ovo?
Sjećaš
li se, dobio si dušu živu!
Hoćeš
li se cijelu vječnost sramiti?
29.07.2015.
00:59