Ljubav je ime za sve

 

Ljubav je ime za sve,

i dubine, i visine,

i kad se plače, i kad se raduje

pa i kada sunce sine.

 

Ljubav je ime za svijet

u kojemu postoje rastanci,

ratovi i još po koji cvijet.

U ljubavi jaki su lanci.

 

Ljubav je ime za dvoboj,

ime za žrtve prevelike.

Ljubav je ime za proboj,

za uspomene i za stare slike.

 

Ljubav je ime za duše

kada se zajedno spoje.

Ljubav je da se brane ruše

i da se ljudi razdvoje.

 

Ljubav je ime srca moga,

ime za sva mjesta i sva vremena.

Ljubav je sveto ime Boga,

Ljubav je oganj iz kremena.

 

Ljubav je razlog i svrha,

uzrok i posljednja nit

po kojoj stižeš do samoga vrha,

po kojoj poznaješ svoju bit.

 

Ljubav je buđenje praskozorja,

čekanje na tramvajskoj stanici.

Ljubav je metar za mora i gorja,

Ljubav je točka na posljednjoj stranici.

 

Ljubav je život i smrt,

Ljubav je pomak i odmak.

U ljubavi čovjek je tako škrt.

Ljubav rastjeruje mrak.

 

Ljubav je ime za dom,

Ljubav nosi igru djetinju.

Ljubav je svjetionik na putu mom,

Ljubav je ime za svetinju.

12.07.2016. 13:06

Kršćanska bol

 

Možda ću te jednom naći

usred neočekivanog lišća,

gdje se rađa rosa i noć krati.

Možda ću u ponor zaći

kao duša od sveg čišća

što bi moglo joj zasmetati

 

da te dobro vidi u tom mraku

svakodnevice i kiše

jer te možda ne bi prepoznala

kao sunčanu zraku

što se u toj rosi njiše;

možda bi te blago njegovala,

 

a ne kritički promatrala

kao tada kad je susrela te prvi put.

Možda ne bi dan propustila,

možda bi te nježnošću omatala

kao što i loza traži svijetli kut

da bi molitvu zaustila

 

prema svom Vinogradaru.

Možda od mene bi bilo ploda

baš za tvoje sakrivene oči.

O, kad bismo hodali u paru,

kakva bismo iznjedrili roda

da preda mnom moja kritika ne kroči

 

bez koje se živjeti ne može.

Inače ti ne bih nikad bila tvoj zadatak,

ne bih sada čeznula ti misli,

gledajući ljude gdje se glože

i gdje love život kratak.

Zar se nismo zato i mi dvoje stisli

 

oko Trsa što nas vijekom hrani

jer smo zajedno pronašli ovu bol?

Ipak željela bih sresti te u miru

kojemu su na toj zemlji odbrojani dani,

dijeliti si s tobom kruh i sol

da me tvoje oči uvijek izabiru

 

iz nekih puno dubljih razloga

koji možda postoje među nama.

Voljela bih da me uvijek voliš

kako bih te štitila od zloga

da ne živim, kao i ti, sama

dok za tebe molim, dok za mene moliš.

17.02.2016. 10:05

Apel

 

Gledam noći, oči sklapam

kao sretna duša podno neba,

kao dah u tvoje misli kapam

da bi molitva mi bila kako treba;

 

da bi sjene mjesečine

zahvatile svaki znak

iz tvoje lijene tmine

kao sunca trak.

 

Svrati pogled na moj dan;

ako vidiš svjetlo, to sam ja,

to je moja kosa i moj dlan,

to je miris tamjana.

 

To su moje usne žedne,

to su misli kao barut suhe,

kao završetak ceste jedne,

kao jecaj ljubavnice gluhe

 

koja nalikuje tvome starom domu,

u kojoj se novi treptaj rađa

kao prašina u općem slomu,

kao neka nova, mala lađa

 

što zaprima samo tihu grupu

da bi isplovila nepoznatim smjerom,

koja nema niti malu klupu,

koja vesla žalom samo s vjerom,

 

samo s neviđenom nadom

što je osobina nerazumna djeteta

koje traži majku kradom,

puno stečenoga pijeteta

 

za sve lijepe, bogate i site.

Ona nema ni vjenčanicu,

samo stare redovničke rite,

samo jednu riječ, izabranicu

 

od svih drugih misli i citata.

Sjeti je se, ruke nudi

radi mira ili rata

i zbog onih sitih ljudi.

 

Samo s tobom mogu tako

izmoliti bilo koje milosti

jer za Boga treba srce jako,

treba kost od moje kosti.

22.12.2015. 02:07

Moj je život putovanje u slobodu

 

Moj je život kao zatvor s rešetkama,

kao nužno zlo kroz koje moram proći;

kroz njega mi dopire i svjetlo i tama

i kroz njega mi je na slobodu doći.

 

Moj je čitav život samo pregled jednog obraćenja,

ja mu nisam više ništa obavezna dati;

on se uvijek sastoji od samo jednog čina svetoga krštenja

radi kojega sam došla čovjekom se zvati.

 

Postala sam zato da dostignem preko tijela

ono isto za što me je Bog odredio,

da me svu obujmi i zakrili odora mi bijela,

da bi mene svojim krstom kao neživu odledio.

 

Ništa drugo nije bitno za to moje postojanje,

sve što mi se događa samo put je prema gore,

prema tamo gdje me čeka ono stvarno stanje

za koje su predoređene mi kosti da izgore.

 

Sve je ovdje samo radi moga neophodna spasa,

sve što živim i što činim samo krst je časni

da bih rodila se duhom i bez porođajna plača, i bez glasa;

taj mi čas rođenja nikada ne žuri i ne kasni.

 

Procesijska svijeća izgorjela noćas mjesto mene,

čuvala me Djeva Majka dok sam u nesvijesti spavala.

Niti jedna duša nije ovdje koja nema to rođenje,

svaka duša zato jeste da bi vječnosti spoznavala.

 

Svak se drugim krstom rađa, ali svatko živi da se rodi

kao što je svaka krošnja postala od korijenja

što se je napojilo u zemlji, klijalo u vodi,

što se probilo na površinu čak i preko stijenja;

 

jedna klica je određena da bi drvo se razgranalo

što u nebo raste i što tamo ptice nebesnice hrani

koje gnijezda svijaju da bi sve stvorenje sanjalo

onaj vječni duh na beskonačnoj nevidljivoj grani.

 

Pa neka sam i nesvjesna, neka me i smrću zovu,

taj mi odlazak sa svijeta neminovno pruža onaj život pravi

koji mi započinje u tijelu, na zemaljskom krovu

već i onog časa kad se duša svome Bogu javi.

 

Evo me, moj Isuse koji rodi me od mesa i od krvi

i od svjetovnoga daha što ga skidaš Ti sa svojim Križem;

već Te dugo slijedim dok se moje tijelo mrvi

i svom dušom k Tebi u svoj stvarni život stižem.

05.10.2016. 09:30

Sveti poziv

Zaista, posao kao i svaki drugi

podastrijeti se drugome

jer od njega i za njega dišeš,

životi su vam kao dvojni krugi

gdje se sadržaji lome,

gdje mu u predanju rišeš

 

sve što život od vas traži i zahtijeva:

koru hljeba, sveto blagovanje

koje daje mir i spokoj.

Ali dokle Milost se izlijeva?

Kamo vodi takvo svatovanje?

Daje li se drugi žrtvi toj?

 

Da li vidiš iza svega iznikle mu roge,

znaš li kako sam on živi prazno

i da ćeš ga takva smrću svojom izbaviti?

Uzet će od tebe i ruke i noge,

posijati praznovjerje razno

jer ga nećeš nikada ni malo ispraviti.

 

Smije li se žive vode dati

da ne plodi i da propada?

A što ako drugi zatvara ti prolaz,

ako zloćom tebi žrtvu vrati?

Koliko je realna ti nada

dok u drugome je samo poraz?

 

I kad takav dovede ti hordu

praznovjernih starih krštenika

da te vode sa sobom u besmisao?

Hoćeš li mu pružit ruku gordu,

ruku pomazana prstenika

koju Bog je tvoj ispisao?

 

Znaš li mrijeti za ta stvora nevjerna,

da li moliš Boga, majku da te tuče

onaj koji niti žeđi nije osjetio?

Da li ti je milost bezrezervna?

Da li takvi drugi tebe muče?

Da li te je koji od njih okrijepio

 

pa da rado za njeg život dadneš?

Ne, ti samo misliš na svog Krista

koji u tebi se utjelovi mahom

kada na tle sveto padneš.

Znaš li da će snać te sudba ista

jer će drugi gušiti te dahom?

20.04.2015. 06:44

 

Vrijeme svetosti

 

Misliš li da staro biće nije prokušano,

niti pije, nit se izobiljem hrani,

usamljeno živi, Bogu vjerno i odano,

bogati mu stolovi i produženi dani.

 

Mudra riječ i nježno srce ponizno,

odlučno se sklanja i najgoroj bijedi,

a još više izobilju jer je tako krizno,

jer mu slava tako malo vrijedi.

 

Niti koga zove, niti koga dira,

niti se u prve redove gura;

nikom ne dopušta remećenje mira,

svaka mu je sveta dragocjena ura.

 

Skromna srca i žilavih ruku

održava tihu vatru svoga doma;

ne spominje ni bolesti, ni muku,

sporim hodom brani se od sloma

 

iako ga nova užurbanost tješi

kao mlade ptice ranim proljećima,

iako si sve probleme odmah riješi

jer već kao da je ovdje stoljećima.

 

Zaobilaze ga, gotovo je neprimjetan,

ne vide odakle dolazi, ni što je;

nitko ne bi vjerovao koliko je sretan

jer se izborana lica nikada ne broje.

 

Mnoge nevolje je vidio već više puta,

propasti svijeta, izume i napretke;

susreo je velikane, pravila kruta,

sticao je saveznike, ispraćao pretke.

 

Još ga zjene služe, žmirkave i sakrivene,

još se sjeća mnogih ljudi, ratova i knjiga;

dobro čuje, glave malo nakrivljene,

nema puno želja, ni potreba, ni briga.

 

Nije puno stekao, nit je puno izgubio,

ništa zaslužio nije i još uvijek služi;

sve je odmah dao što je mnogo ljubio

i sve što zaište, Bog mu odmah pruži.

17.12.2016. 05:39

Mjesto za molitvu

 

Da te nisam jedne noći srela,

ne bih znala kome otvoriti dare;

ne bih znala pjevati i kad bih htjela,

ne bih znala da za mene mare,

 

da zbog moga spasa anđeli se trude

i da za mnom tvoje misli ginu.

Ti si moje ruke prihvatio da ne blude,

ti si mojim pogledima dao da ne minu.

 

Da me nisi uzeo za svoj zadatak,

gdje bih bila sada, ne zna duša moja

kojoj niti jedan uzdah kratak

ne uzima snagu nego daje radosti bez broja.

 

Prijeđi vedrom riječju preko moga čela,

dahni samo prema Bogu poruke za mene

pa će moja sreća biti potpuna i cijela;

ja ću znati, kada molitva ti krene,

 

kojim putem prošao si da te slijedim.

Znat ću točno gdje mi leže stope

i da ondje najviše ti vrijedim,

i da ondje molitva se tvoja prope.

15.10.2015. 00:29