Šator od pjene

 

Žal, taj tužni žal

i ta lađa koja pluta,

koju nosi maestral,

i ta duša koja luta,

sve to boli kao slutnja

neke nove tragedije,

a prati je šutnja

i nesnosne legije.

Puk, taj dragi puk

što ga hvata nevrijeme

i anđela zlatni luk

kao teško breme,

sve to gori od ljepote,

do dubina plače,

teške li grehote,

a prilike samo tlače.

Vino, slatko-gorko vino

od života i od voća,

i mučanje grubo i fino

što se u tišini toća,

sve se vrti od mučnine,

svijet će naopačke,

i padaju do dubine

zjene mokre i nejačke.

I lovi se duhana,

poezija se piše

kao pjena nesputana

koja se na valu njiše.

‎srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017.

23:11:09

Pročitajte moju pjesmu

 

Pročitajte moju pjesmu iznad mramora,

iznad groba i kamena crna,

sred tišine zlatne bez žamora,

na toj zemlji bez i jednog trna.

Ne puštajte nikakve golubice mira

jer ja krećem u velike bitke,

ja sad idem gdje ni anđeo ne svira,

gdje se ne pjevaju pjesme pitke.

Ne dirajte moje vrapce i lastavice,

s njima ja sad sklapam savez

da mi cvrkuću i kliču kao vjesnice,

da im ja raskinem taj nebeski kavez.

Plačite malo i ne žurite za mnom

jer se meni ne ide na obale meke,

jer ja neću čekat' u prostoru tamnom

da me netko zove prijeći preko rijeke

jer kakve koristi čak i da se vratim

i kakva li razloga da nekamo odem

kad je dobro ovdje gdje nikad ne patim,

gdje me nitko nije želio, ni pozvao da dođem?

Ne zamarajte se formalnostima,

pjesničke su duše uvijek doma,

ma gdje da su sastale se s kostima,

rođene odavno kao trag od svjetlosnoga loma.

Pročitajte moju pjesmu da vas čuje Bog,

da svi saznaju za moju ljubav i za mene,

da svi vide tragove života mog

što se krije iza kaosa i rajske sjene.

‎petak, ‎6. ‎listopada ‎2017. 11:00:20

Glas iz pustinje

 

Što ste došli gledati u pustinju?

Čuti glasa što promuklo viče

ili čuti onu višu istinu?

Ili vam se ipak spasi spominju?

Ili drage su vam utješne priče?

Ili vaše vrijeme možda minu?

 

Da li željeli ste kruha slatka,

spas od gruba okupatora,

magijom si poskidati križe?

Da li korisna je ura kratka

kada uzeli ste protiv zatora

kaplju vode koja ponos diže?

 

Zašto lijeka tražite i jaučete,

za čime zapomažete?

Je l’ vam žao što je mrtav uskrsnuo

mjesto da je poveo vam čete

pa da protivnika smažete?

Je l’ vam žao što vas nije okrznuo

 

pa da mjesto vas učini jedan napor mali,

da vam boli sve odlete

pa da zaigrate, zapjevate?

Da li ikada ste sebi truda dali

da vam misli budu svete?

Da li znoj si radi tog prolijevate?

 

Da li znate da je Božji dah u vama

i da po tom samo duša živi?

Da li znate da je ona vama sada mrtva?

Da li znate da u tome leži drama

da vam nisu sveti ljudi krivi

samo stoga što su znali što je žrtva?

 

Zašto vas je sve izliječio,

zašto dao vam je preko rijeke prijeći,

zašto vam je uvijek hrane davao

i nikada vas nije spriječio?

Zar ne znate da će svima samo jedno reći:

nikada vas nisam poznavao!

 

Zar ti čekaš nešto drugo, nešto novo?

Da li živio si vjeran pozitivu?

A što misliš za raj si uramiti?

Zar ti sve je, sve što imaš samo ovo?

Sjećaš li se, dobio si dušu živu!

Hoćeš li se cijelu vječnost sramiti?

29.07.2015. 00:59

Nebeska prašina

 

Kao sjajna zvijezda koja pada

prići ću ti, proći pokraj tvoga svijeta

da bih susrela te kratko, iznenada,

da bih razvila nam srca speta

 

kojima se mora malo progledati

kako bismo mogli Božju milost prihvatiti,

različita sjećanja poredati,

uspomene pozlatiti.

 

Ovaj dan je danas okus tvoga predvečerja;

ona večer moja koja dolazi

bit će točan datum prosipanja iverja

što za zvijezdom prosipa se i prolazi

 

kao gusti trag svemirske prašine

koja dobro vidi se iz svakog kuta.

Kada svjetlost sa nebesa mračnih sine,

vidjet ćeš i trag mi moga puta.

 

Znat ćeš da sam bila na tvojim vratima,

prah će na tvom pragu moj svjetlucati

kao kamenje pod mračnim vlatima.

Neću ti na vrata niti pokucati,

 

a ti već otvorit ćeš ih pažljivo, polako.

Nitko neće znati da ti je u vrtu zvijezda.

Po istoj će prašini gaziti stvorenje svako,

a ti stvori za nebeske ptice gnijezda.

02.02.2015. 08:34

Maslinske se grane svijaju

 

Maslinske se grane svijaju

od nebesa sve do tla,

a tišine mukle srcem sviraju

rekvijem za žive, počinak od zla.

Spustilo se čvrsto, sitno lišće

sve po mekoj stazi i kaldrmi lijepoj,

i po uzbrdici gdje se Boga išće;

Ave Jesu, zbogom rulji slijepoj.

Maslinove grančice i sada

tu, u mojoj sobi, liježu od težine;

srce Boga slavi kao živa nada

jer od mrtvih nema te svježine.

Oštro, sitno lišće tabane Mu žari,

a gaziti se mora i mrijeti se hoće

da se onaj vječni san ostvari,

da se riješi živalj te svete suhoće

pa da s Njime svi zajedno mremo

s pjesmom hvale i s vijencima slave

jer mi, živi, znamo kamo idemo.

Duh Mu kliče: Ave, vjerni, ave!

I dok Maslinske se grane lome,

naš su počinak svi sveti stolovi

da nas braća izdajnički zgrome,

da nas snađu muke i bolovi.

Zbogom, braćo nevjerna i mila,

za vas mole srca u tišini,

vi ste miljenici svetog bila

koje prašta sve u tmini,

ali niste radošću i slavom orosili.

Živ je samo slavljenik na Večeri,

uzvanik odjeven u to ruho i u sili

kakvu nose sveti na nebeske dveri.

Nedjelja Muke Gospodnje,

25. ožujka 2018. 15:44:54

Dvojnik

 

Carstva velika osvajala su mnoštva malih,

samo kraljevstvo je Gospodnje ponizno.

Bilo nas je na sve strane, i vjernih i palih,

ali samo Kristovo je srce tako brižno

 

da odlazi i u strane osvajačke ovčinjake,

da dolazi dalekima, makar sve i rušeći,

da zalazi u sve svjetske ljudske osinjake,

da ponikne, praznovjerje ljudsko gušeći.

 

Kada spoznao je da do kraja ljubi, shvati

da se smrti, žrtve mora blagovati,

da za svakog treba trud da se obrati;

u tom svijetu nije htio samovati.

 

Uze krvi da uzvisi žive i sve mrtve kosti,

svuda ode i sve prođe, sklapajući Savez;

zatraži od ljudi poniznosti, radišnosti;

dođe i uzljubi, uđe skroz u ljudski kavez

 

pa se dade izazvati, pa se pusti oplijeniti.

Evo, jošte živi i po svijetu hodi, traži

gdje će naći zrno krvi koje bi zamijeniti

da ponudi sebe mjesto silnih laži

 

i sve više Njega profinjeno napadaju.

Nema ljudskog stvora takva pravednika,

svi Ga žele naći, ali žrtvu ne znaju

pa se preda sav umjesto vlastitoga saveznika

 

i još pušta čovjeku na slobodnu mu volju

da li hoće srce svoje oplemeniti.

Život vječni dade svakom, zemlju najbolju,

gotov uvijek s dušom ljudskom se zamijeniti.

02.04.2015. 09:26

Otvoreno srce

 

Rekla sam ti do viđenja,

bezbroj puta tebi hvala,

znajući da sve se mijenja,

ali mnogo toga nisam znala.

Ti si veza moje vjere

koja ne živi od gledanja

već osluškuje bez mjere,

broji redove i redanja.

Ja zaboravljam tu sve,

ali moja vjera živi,

Bog me drži tu za planove.

Moji pogledi su krivi,

za spasenje mi dobri nisu.

Ne znam koliko, do kada,

ali moram stajati na klisu

na kojem se rađa nada,

uvijek svježa, pitka.

Ti si duša osobita kova

koja daje od svog bitka,

za me uvijek pjesma nova.

Ustrajno se budim,

mrijeti želim tek u letu,

samo ljubav nudim,

ali nosim dušu spetu.

Ti si životni dobitak,

Bog mi milosrdan bio.

Ti si onaj sveti Svitak

što mi srce pogodio

kao vedra neba grom,

a ja duša samotnica

značajnome putu tvom,

tvome drvu jedna ptica.

Ti u sebi nosiš tajnu odgovora

na sva naša pitanja,

a ja samo lađa nasred mora,

nezasitna skitanja.

Takve smo mi, dušice od pjene,

umorne od zdravih ljudi.

Ti si jedini mi put do Stijene,

svima blažiš tvrde grudi.

Tvoja duša svetim gori dahom

i baš mene tu je srela.

Makar živim samo krahom,

u tebi sam i za Boga zrela.

17.06.2021. 00:54