Dodir otajstva

 

Želim te vidjeti sretnoga od iščekivanja,

mirna od sigurnosti i utjehe

i nemirna od one znatiželjne strasti

što za Bogom čezne bez izbivanja

jer je okajala grijehe,

potpuno uvjerena da neće pasti

 

nego spustiti se sve to dublje u otajstvo,

što se više bude nadala i ohrabrivala

svojim iskusnim i prorečenim znanjem,

kao snažno porinuće rajsko

o kojem je često snivala

pa ga nazvala konačno imanjem

koje zasigurno neće nikad više nestati.

Želim te ugledati u molitvi rastepena,

u tom svemu ipak neobično svoga

kao da ne možeš više prestati

ljubiti mi sliku kroz dva oka snena,

ljubiti kroz mene Jedinoga Boga

 

s kojim uvijek siguran je Savez vječni

i koji ti daje da mi uvijek čuješ čežnju

pa u srcu mene uvijek primaš.

Želim da mi priđeš kroz taj putak poprečni,

da pošalješ molitvu još nježnju

pa da znaš da sve više mene imaš

 

jer te često čujem, čak i iznenada,

jer mi pomažeš u mom spoznanju

onda kada više ne znam kamo dalje,

kada mi u Boga duša pada.

Želim samo proslaviti te poslanju,

čuti sve to više onog što mi srce tvoje šalje.

 

Želim ti se opet malo nametnuti

sada, kad me kopka ovaj novi poziv,

želim srcu tvom se odazvati,

reći ti da ne možeš zametnuti

samo tako ovaj buran Božji proziv.

Želim samo reći ti što moraš znati.

01.12.2014. 07:33

 

Stotnik

Uistinu, pravednici

iz grobova ustaju;

zemlja se potrese.

Zašto ode Pramajci?

Tolike žene ostaju

i toliko jedna podnese...

 

Uistinu, Hramski zastor

na dvoje se razdera;

na Janje i Žrtvenik;

od vrha do dna.

I Janje je Pastor

i Oltar je Svećenik...

 

a kamo ja da gledam

u trenutku smrti

razderana, a živoga?

Kamo da se ogledam?

Sve ćeš, sve ćeš strti.

Uistinu, Sin Boga.

06.04.2012. 17:22

 

Kiše zauvijek

 

Stići dublje u dubine,

tražiti Te, Kriste moj,

i u sebi, i u vlastitom životu,

pustiti se više u visine

da se stigne beskraj Tvoj,

znači ponirati u divotu

što je nikad duša ne sustiže.

Što Te više štujem,

što Te jače ljubim,

to si mi sve bliže

kada s Tobom putujem,

kad se u Tebi izgubim.

Ove lađe nisu uvijek cijele,

ovo more nije uvijek bistro,

niti ptice uvijek nektara da piju,

ali moje ruke Tebe žele

kao da je nebo uvijek čisto,

kao da me zrake sunca griju.

Da sam barem stigla prije

na Tvoj poziv odgovoriti,

naći Tebe da Te Duha molim

da mi kiša uvijek lije

da mi srce ne bi izgoriti

kada spoznam koliko Te volim.

26.09.2020. 02:39

Svjetionik

Pratim Vivaldija,

pjesma božanska;

otkriće je Marija,

čudesna, kanska.

Noć je mlada,

svježa i biserna,

a grijeh se raspada.

Morska lanterna

svijetli u mraku

i drhtati stade

čednome braku

koji tek nastade

da se rodi Emanuel,

Sveprisutni Sjaj;

slavi ga Daniel

koji vidi raj,

nebesa i djela sva

što čine ih stvori,

ljudska, nadahnuta.

Misao žubori,

to nije bez Duha

jer tko li će dati

Vina i Kruha,

tajnovita mati,

kad u Grobu je bio,

a ti si znala

da nije se skrio,

da smrt mu je spala?

I žive kosturi

dok venu trave

i orlovi suri,

i duše sve slave

nedjeljne dane

svjetla i sreće

kad Isus osvane,

i narod sav kreće.

Slaviš ga, Djevice,

i svak to prizna,

i anđelci, i pjevice,

tako ponizna.

09.09.2018.

02:15

 

Molim Te, Isuse

 

Moj Isuse, Bože moj,

više puta molila sam Tvoje dare,

više puta zvao si me u svoj dom

i u topli šator svoj

gdje popravljaš moje kvare,

daješ bića srcu mom.

 

Isuse moj, moj Proroče,

više puta gledala sam Tvoje muke,

više puta pružio si meni odraz svoga lica,

nove stope koje kroče

gdje ne stižu moje otvorene ruke

nebeskih se načekati ptica.

 

Isuse moj, moj Svećeniče,

više puta slušala sam Tvoje uskrsnuće,

više puta rodio si meni blaga

koje mi zbog Tvoje riječi niče,

što ga daju Tvoje ruke umiruće,

što ga nude bića draga.

 

Isuse moj, moj Kralju,

više puta iskala sam Tvoje kraljevstvo,

više puta dao si mi majku

koja vodi mene Tvojem raju,

koja moli za me Tvoje carevstvo

da u njemu živim bajku.

 

Moj Isuse, moj Prijatelju,

opet slatka kruha molim sada,

sada daj mi mir Tvoj pravi.

Nemam od tog veću želju,

nema od te veća nada;

moje grijehe zaboravi.

 

Moj Isuse, Tijelo moje,

više puta sam Te blagovala,

više puta dijelili smo Tvoje krvi,

rumene nas prsi poje;

više puta sam se zatrovala

strahom koji svu me mrvi

 

da me opet svu okrijepiš,

da me opet k sebi vratiš,

da osjetim Tvoje gorke okuse;

da me krvlju svu oblijepiš,

da zbog mene opet nevin patiš,

Gospodine moj, moj Isuse.

24.02.2015. 07:2

Pećinarka

 

Drveni stup

i stope u travi,

i od ruže pup

da Boga slavi.

Oči zabranjene,

gledam gore,

ruke su ranjene

prigrlile more.

Čitava povijest

titra kao san,

a Radosna vijest

olakšava dan.

More je kao nada,

ali zaglušuje

i pijesak propada,

lahor popuhuje.

Pjevam u pećini,

omeđena gipsom.

Bijeli se u visini,

izgrađen kiksom.

Cigla i crijep,

greda se nadnosi

kao prizor mi lijep

i nebo rosi.

Nocturno peče

i vjetar svira,

a sjećanje teče

tipkama glasovira.

Zabranjeno srce,

a ljubit' se smije

pa ne ćutim grce

već stup me grije.

Kapcima poničem

iako trnem,

granice pomičem

da ne posrnem.

08. 09.2018. 06:55

Vatreni labud

 

Iz daljine čujem poznati zvuk,

to mi netko znanu melodiju svira.

Čujem nekog lepetanja prizvuk,

kao da se stari labud negdje skriva.

 

Daleko je od svoje labudice

i od mrzla jezera našao je zaton.

Nigdje nema neke druge ptice,

ali stari labud nije ovdje zato

 

da bismo se možda mi pronašli.

Ta, ja ne znam da li namjerno sam tu.

Ne znam kako mi smo ovdje zašli,

možda čuje labud istu melodiju...

 

ali ne, to bi sviranje se bliže čulo,

to bi bilo nešto vrlo jasno

za naša stara srca, jako bi odjeknulo

i pjevanja bi bilo krasnog.

 

Kao da umirila se ptica lijepa,

a ja sjedim tiho pokraj nje.

Ne znam da l’ to noć je jer sam slijepa

od vatrene nebeske najezde

 

u kojoj snivam krvcu rumenu

što po mojem licu ljepljivo se slijeva

i po mome čamcu gumenu.

To u šipražju se labud preodijeva

 

pa će krenuti u svitanja nebeska.

Sve je bliži onaj zvuk i melodija,

krv po meni sva se bljeska,

vatreni se labud uz mene povija.

08.10.2013. 21:02