Božanske ljepote

 

Lijep si, moj Gospodine, tako si lijep

kao sunčane zrake sjaj u rosnoj kapi,

kao svježi dah u dojenačkih grudi,

kao raslinje na visu gdje je izvor krijep,

kao miris tamjana što nikada ne hlapi,

kao stari jedrenjak od pješčanih sprudi;

kao kula nepobjediva na oblačnom vrhu,

kao požar što plamti dužinom obzora,

kao dvije duge koje se razlijevaju;

kao pogled zaručnika u moždanom srhu,

kao nakon teška rada vrijeme odmora,

kao nebeska spoznaja kad anđeli pjevaju;

kao obraćenje duše što se rasplakala,

kao tuga, pokajanje na najdubljem dnu;

kao melodija stara od najranije dobi,

kao voda iz fontane što se rasprskala;

kao pojava nevjeste u poznatom snu,

kao pohvala neba u trenu najteže kobi.

Svuda Te ima i u svemu si tu,

molitva si moja svakim trenom dana;

sjećanje si moje na blaženi čas.

Kada duša moja umakne zlu,

Ti si moje svjedočanstvo, moja brana.

Ti si Krist, moj Bog i jedini spas.

20.08.2020. 07:35

S kraja svijeta

Negdje u sredini svijeta

nalazi se duša moja,

moja zvijezda, moja bol.

Strma stijena, zemlja sveta,

more u milijun boja,

plavetne visine, žitni dol.

Vihor prijeti sa svih strana,

s njime stižu glasi medni

sve od kraja svijeta bijela.

Miris putuje mi sve do stana,

anđeoski miomiris čedni

kao tamjan ispod crna vela.

Jedan prsten moj mi život krasi,

kao dah je lagan, kao perce,

a nosi ga sokol mlad

koji dođe da mi dušu spasi,

da mom srcu čuva dverce

kad nebeski otvara mi grad.

Ispred praga čekam jutra,

jesenima već su Jasle,

proljećima Korizmene noći;

kako jučer, tako danas, tako sutra

sve oluje zajedno su srasle.

S maestralom onaj sokol će mi doći

da me nosi preko praga,

da mi pjeva pjesmu iz daljina

koju ja već jako dobro znam;

s njima Isus i Marija blaga

da se tad rasprši sva tamnina

jer taj sokol nikad nije sam.

18.08.2020. 01:46

 

Mir u duši

Blagoslovi umirenja i utjehe za duše redaju se kao da je sve na mjestu, kao da je nestalo i nereda, i ratova, i zlobe, i jada, i ljubomore.

Riječi nerazumne, iracionalne obećavaju da nema patnje večeras na ovome svijetu već da su samo ugodni snovi pred nama.

Siromasi, gdje vam je večera? Gdje vam je postelja? Gdje vam je srce i riječ Božja?

Bogataši i bogatuni, Isus danas govori vama: „Prodaj sve što imaš i podaj siromasima, bolesnicima.”

Isus ne veli „daj siromahu svoje bogatstvo i čitav svijet će zaista biti miran”. Ne, Isus govori da uvijek postoji netko tko će od tebe kupiti po povoljnoj cijeni nešto što mu je potrebno. Bogatstvo nije zlo. Ni dvorci, ni kule, ni imanja, ni konji, ni igrališta, ni automobili. Pošteno ćeš zaraditi neku svotu novaca koja se može dijeliti na mnoge manje potrebe. Bitno je riješiti se svoga bogatstva, a ne popraviti svijet koji nikada neće biti onako miran i uređeno savršen kako nekima izgleda večeras.

I večeras ljudi negdje ratuju, mrze, svađaju se. Kao i uvijek.

Blagoslovit ćeš svoje snove i na lak i brz način se približiti kraljevstvu nebeskome.

Prodaj sve što imaš, ali ne prodaj sebe, tijelo svoje, svoju dušu i um, svoju duhovnost koja ti je potrebna da bi postao savršen. Da bi mogao ići za Bogom i slijediti Ga.

Bitno je promijeniti sebe, popraviti svoj život. Ne ubijati. Ne govoriti lažna svjedočanstva. Ne dolaziti krađama do bogatstva, to je smrtni grijeh.

Bogatuni, na temelju čega ste stekli svoja bogatstva?

Bogatstvo je kao neka masa kamenja u nekom rudniku; tko prije, brže i lakše pokupi što više kamenja i natovari na sebe više nego što mu je potrebno i više no što može nositi, taj postaje kradljivac jer nije dopustio drugima da ponesu neki kamen za sebe. Što ti je potrebno više nego što ti je potrebno? Da te zarobi, osakati? Mnogi su bogataši postali bogati jer su bogatstva naslijedili. Još više je onih koji kradu. Preguravaju se do rudnika, odgurnu od sebe druge ljude jer su jači i grabe, to jest kradu kamenje od slabijih koji ne stignu uzeti ništa.

Države. Mnoge države koje postoje zato da bi ljudi, obitelji i narodi živjeli u boljim uvjetima, zapravo ubiru od tih ljudi, obitelji i naroda malo po malo dok ne sakupe ogromno bogatstvo kojim bi se mogle izgraditi kuće i stanovi, ceste i škole. To bogatstvo siromasi nikada ne dožive, inače ne bi bilo siromaha kada se zbroje imanja koja imaju države i kada se to podijeli na broj obitelji ili broj ljudi koji pripadaju državi. Država napiše zakone i pravila kojima obećava siromasima pravo na dostojanstvo i tada pokrade siromahe.

Država, to su bogatuni.

Da nemaju kome uzeti, nikada ne bi bili bogati i nikada ne bi bilo države.

Ako se netko još pita zašto bi davao svoje bogatstvo drugima, odgovor je razumljiv: da bi imao blago na nebu, zauvijek. Neće spasiti svijet, spasit će barem sebe.

Kada je bogati mladić upitao Isusa što mu je činiti da baštini život vječni, izgledalo je kao da ima sve, kao da je perfekcionist, bogat, pošten, častan i bez pametnih ideja. Pade mu na pamet da na ovome svijetu postoji nešto što on još nema: život vječni. Dakle, htio je sve. Grabio je i grabio pa čuo Učitelja te Ga još nazvao i dobrim Učiteljem, toliko je tome bogatome mladiću izgledalo sve lijepo i dobro na ovome svijetu i što god je poželio, kupio je. Nije imao pojma što želi i što je život vječni, znao je samo da ne želi umrijeti. Mislio je očigledno da je život vječni samo onaj jedan kamen koji mu nedostaje jer sve, baš sve drugo je imao.

Samo nije imao sebe. I nije imao ideja, nije imao puno pameti. Kada je Isus odgovorio na njegovo pitanje i pojasnio mu da se mora osloboditi robovanja bogatstvu, nije mu baš bilo jasno kakve to veze ima sa životom vječnim. Jer bogatstvo te tjera da sve gledaš kroz imanje, kroz blago, kroz novac. Obuzima te malo po malo i može te ograničavati u svjetonazorima, sužavati tvoje poglede, kvariti tvoje rezoniranje, uništiti tvoju duševnost, plemenitost, poštenje, dobrotu i milosrđe.

Bogatun misli da sve može kupiti, onaj mladić je valjda čuvao svoje sve imanje da ima više za život u budućnosti.

Postoji prispodoba Isusova koja govori o takvoj naravi: neki je čovjek svoje bogatstvo pospremio i rekao svojoj duši: „E, sad uživaj do mile volje”.

„Bezumniče”, odgovori mu Bog: „Još noćas će se zatražiti tvoja duša od tebe. A ono što si stekao, čije će biti?”.

Bog Otac otkrio je Isusovo kraljevstvo malenima, siromasima. Oni znaju što je život vječni iako možda ne znaju kako bi bogati i pametnjakovići mogli ući u njega. Maleni i siromasi vide jasno koliko je licemjerje ovoga svijeta.

Preduvjet je, dakle, slijediti Boga, Božjega Sina, Božju Riječ, Isusa Krista, a to se čini tako da se ne krade i da se vrati ili daruje ono što se ukralo; da se ne svjedoči lažno, da se ne živi u lažima i zavaravanju da su svi ljudi takvi i da tu nema pomoći, i da je važno napuniti želudac, odjenuti se, sve staviti u se, na se i poda se i da se tako čeka svaki dan propast svijeta; potrebno je biti vjeran, a ne živjeti bludno i preljubnički; potrebno je ne poželjeti tuđe žene, muža, tuđe stvari, tuđega kamenja.

Bog daje kišu i sunce svim ljudima.

Bog daje blago svim ljudima.

Bog daje život vječni svim ljudima. I upute kako će uzeti taj vječni život, imati ga u izobilju, ne gorjeti u paklu i pokloniti se Bogu zbog straha ili tek tada kada se Bog dokaže pred čovjekom.

Bog traži vjeru i povjerenje od svih ljudi. Jer je Zaručnik čovječanstva kao što je ženi muž ili mužu žena: ne traži bogatstvo, traži povjerenje.

A to maleni imaju, imaju puno vjere i povjerenja, puni su pouzdanja u Boga. I već imaju život vječni. I ako se obogate, mogli bi ga izgubiti. Mogli bi prestati pouzdavati se u milosrđe Isusovo i početi se oslanjati na novac. Još uvijek imaju vremena izgubiti život vječni što im ga je Bog darovao.

Najveći strah mnogih siromaha je bogatstvo.

Zato se neprekidno hrane na izvoru života, u Euharistiji.

Da zadrže snagu i ostanu pravedni, dobroga vida, zdrave pameti, da zadrže sebe i blago koje imaju, Isusa Krista.

17.08.2020. 20:51 

Ognjeni suton

 

Anđeo se vatreni ukaza,

a duša se moja trgne:

nema onog privremenog jaza

što me k zemlji svrgne

pa se koprcam u tmini.

Starim ognjem sve zapali,

moje tijelo dušom čini,

gotovom za uzlet mali.

Muk je nastao od nota

što s nebesa rose

kao bezgrešna ljepota

koju sveti svud raznose.

Blažena li predvečerja,

sutona od laka slavlja

da na postelji od paperja

probudi se jakost lavlja.

Donio je od ljubavi hrane,

kaplju meni, svome puku,

velike daljine da ne rane.

Marija je pružila mu ruku.

Zasjenio me križem Krista,

dubokim i svježim hladom.

Poput njena srca čista,

suton ispunio novom nadom.

Tada ode, mahnu kao sjena,

nestade mi bolest, kuga.

Lijeka dala mi je stijena,

ona kraljica je, niti jedna druga.

16.08.2020. 21:19

Euharistija - ljubav i žrtva

 

1. UVOD

Kako ljubiti čovjeka?

Kako ljubiti bližnjega?

Kako ljubiti neprijatelja?

U bračnoj zajednici muškarca i žene te dvije duše postaju jedno u Gospodinu te tako uče ljubiti Boga i poznavati Ga.

Ipak Prva zapovijed Božja ne glasi tako, Zapovijedi ne idu tim redom da ljubeći svoje naučimo ljubiti Boga.

Prva Božja zapovijed glasi:

4”Čuj, Izraele! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!

5Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!

6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.

7Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad liježeš i kad ustaješ.

8Priveži ih na svoju ruku za znak i neka ti budu kao zapis među očima!

9Ispiši ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim! (Pnz 6,4-9)”.

Prva je zapovijed osnovna za život čovjeka, ona je temelj svih drugih zapovijedi. Nikada se ne mijenja i ne zaboravlja, ma što bilo.

Jedina i najvažnija tema za dušu jest ljubav prema Bogu, a tko ljubi Boga, postaje ljubav, a ljubav se širi i raste u prostoru i vremenu, prema svim ljudima.

Ljubav je vječna jer „Bog je ljubav” (Ivanovo Evanđelje), jer Ljubav je Bog naš Otac Gospodina našega Isusa Krista u zajedništvu Duha Svetoga.

2. IME LJUBAVI

Duša koja ljubi bespomoćna je pred onim koji ne ljubi i ne poznaje ljubav, ne zna za požrtvovnost i zajedničarenje.

Ljubav se ne može izreći ljudskim riječima, ne može se izgovoriti na taj način koji bi pomogao da se shvati dubina ljubavi.

Ljubav među ljudima nema svoje ime.

Ona ima svoj život u duši koja ljubi.

Kada bismo riječima pokušali komunicirati ljubav, ne bi nam bilo dovoljno bezbroj života.

Ipak, ljubav ne može, a da se ne komunicira jer ona je prevelika, presnažna i preslavna da bi se mogla uvući u sebe samu; ljubav je upravo suprotna od samoće i samotnosti. No, ipak se u samotnoj duši najljepše razvija i cvate u Gospodinu.

Niti patnja se ne može komunicirati.

Jedino kao žrtva nekome ili zbog nekoga i za nekoga.

Žrtva za nekoga komunicira patnju, a budući da je žrtva i požrtvovnost najjača osobina ljubavi, sa žrtvom se komunicira i ljubav. Jedino tako.

3. TRAJNE VRIJEDNOSTI

Čovjek ne shvaća žrtvu koja se čini zbog njega ako sam nije bar malo pretrpio radi vječnih stvari, radi trajnih vrijednosti kao što su mir, pravednost, opraštanje.

Jer žrtva je istinska samo ona koja se čini za ljubav i za plodove ljubavi.

Ako netko zanemari svoje potrebe samo zato da bi dobio prolazne i vremenite plodove, to nije istinska žrtva i požrtvovnost.

Osnovna potreba duše jest ljubav. Čovjek je uči kada se žrtvuje za nju i radi nje.

Adam i Eva nisu znali ništa. Bog je imao namjeru naučiti ih da se ljube i žrtvuju jedno radi drugoga. I uspio je u svome naumu, dao je svoga jedinorođenoga Sina da ne pogine niti jedan čovjek koji u Njega vjeruje već da ima život vječni (Ivanovo evanđelje).

4. POČETAK ŽIVOTA

Vječni život je istinska trajna vrijednost.

Taj život počinje već začećem, počinje u samoj želji i naumu muža i žene da imaju djecu.

Već i prije začeća Bog daje djecu roditeljima, posuđuje im svoje ljubljene duše na odgoj i čuvanje.

U rađanju novog života prvi je Bog i Njegova odluka.

Jer od početka jedina trajna vrijednost je Onaj koji ne ovisi o prolaznosti, o vremenu i vremenitosti. To je naš Bog i Otac, Početak i Svršetak, štoviše Bog je taj koji stvori vrijeme, nebo, zemlju, svjetlo, mudrost i čovjeka.

Da bi život postojao i bio trajna vrijednost, potrebna je ljubav koja sadrži pravednost, čistoću, razum, povjerenje, požrtvovnost, istinitost, autentičnost, originalnost i univerzalnost te uzajamnost.

Jer tada je ljubav istinsko i pravo ljepilo koje čvrsto drži ljude zajedno, drži silu gravitacije, stvara strukturu svih zakona i zakonitosti.

Sva ta pravila važna su za život poput dogmi koje uvijek vrijede i postoje za sve i za uvijek, koje su vječne.

5. KVALITETA LJUBAVI

Kada se čovjek požrtvovno bavi svojim poslom, on već zna svu vrednotu i vrijednost žrtve, postaje dovoljno mudar i sposoban za spoznavanje važnosti požrtvovnosti prema ljudima.

Ljubiti nekoga kao sebe samoga nije uvijek uspješno ukoliko čovjek ne poznaje Boga jer ljubiti sebe samoga u Bogu puno je veće i više od osnovne ljudske ljubavi koja se zbog prisutnosti grijeha pretvara u sebičnost i oholost, u pohlepu i bludnost.

Dakle, ljubiti sebe u Bogu znači poznavati, odnosno ljubiti Boga u dubini svoje duše, gledati Isusa na križu i ustrajno nositi svoj križ;

gledati Isusov križ, žrtvu Boga Oca koji je milosrdan prema ljudima, žrtvu Sina koji ljude zove svojim prijateljima, žrtvu Duha Svetoga koji se zauzima za nas neizrecivim uzdasima i kada mi Boga nismo svjesni, i kada smo sebični, i kada smo neznalice i oholice, kada smo grešnici.

Bog nas neće ljubiti zato što smo dobri i pravednici nego zato što smo grešnici jer od Božje ljubavi grešnik dobiva dar svjesnosti i pokajnja te se može obratiti i postati vjeran Bogu koji mu je darovao vjeru i povjerenje.

6. BOG JE ČOVJEKU UČITELJ

Čovjek koji poznaje Boga, ljubi Njega i svoga bližnjega kao samoga sebe, oprašta ljudima grijehe i uvrede i blagoslivlja ih, postaje mali bog. Kroz takvog čovjeka ljubav se širi i raste među ljudima.

Ljubav je kao ljepilo čak i na daljinu jer kada „se čuju” dvojica ili trojica takvih malih bogova, oni čine zajedništvo, oni su sveti, iako grešnici, oni su zajedništvo svetih u Gospodinu.

7. ZAHVALNOST

Ona nije prava zahvalnost ako nije odricanje duše od onoga što joj je najdraže.

Kada je čovjek zahvalan čovjeku, može mu to reći i pokazati.

No, čovjekova istinska velika zahvalnost, koju doživljava prema Bogu Stvoritelju i Otkupitelju, milosrdnom Spasitelju, može biti samo žrtva, žrtva zahvalnica.

Najveća žrtva zahvalnica jest predati Bogu sebe, svoj život i svoje povjerenje.

Takva zahvalna žrtva nalazi se u otajstvu Euharistije gdje se naviješta život i smrt Boga, gdje se slavi Isusovo uskrsnuće od mrtvih i gdje se čeka Kristov Drugi dolazak.

16.08.2020. 06:32

Neznatna Kraljica

 

Kćeri Sionska, Bog te predodredi,

slavnu kao stvaranje svijeta.

Ni sa kime, ni sa čime da te usporedi

Bog tvoj, ljubav Duha Sveta.

Majko Boga svoga, Majko čovječanstva

što ga vodiš gore sigurnim ružarijem,

On ti dade krunu vječna djevičanstva,

načini u tebi prijestolja si trijem.

Zaručnice nebeska, budući živote,

ti nam rađaš djecu, bezbroj ljudi

da se nauživaju te tvoje rajske ljepote,

da im Sin tvoj milosrđem sudi.

Sve si kušnje prošla, zmaja si pobijedila,

na krilima orla ti mu zgazi svako zlo

jer si ljubav moćnu u molitvi slijedila

koju šalješ na zemaljsko tlo.

Blagoslovljen Bog i Otac, Gospodar i Sluga,

hvaljen budi, slavimo Te dovijeka!

Velike mudrace Ti obori svemirskoga kruga

i uzvisi siromahe Marijina mlijeka.

15.08.2020. 08:53