Slapovi od suza

 

Pred Gospodinom ću proplakati,

u intimi našoj gdje me drugi ne zna,

samo Majka koja čuva sveti štap.

Sudbinske će kaplje prokapati

koje skrivaju se srcu podno sna,

u dubinama u kojima je slap

iza kojega se kriju rajske tajne.

Vrlo mi je mila zemlja moja,

poznajem tu mnoge stvore,

osjećam se poput duše sjajne,

mada nespretna sam uslijed poja

kojim sanjam lađu, sinje more.

Ovom svijetu ne mogu sad biti slaba,

ne može se pasivno izgurati

ništa drugo do li ljubav sama, čista.

Što mi drugo treba, Oče, Abba?

Dovoljno je Tvoje milosrđe znati,

slapove niz koje teče Milost bistra.

Hvala Ti za križ od boli i za srce tiho,

i za raspoloživost u svakom trenu;

hvala Ti za sve te jake siromahe

koji ljube čvrsto, stalno kao i Bog njihov,

koji ustrajni su spasu, zanesenu

da izvuče iz ta svijeta duše lake.

Svakome si, Bože, dao isto što i meni,

konope za lađe, sunce pa i sestru kišu,

groblja i sva mjesta gdje Te slave.

Svatko ima dušu, suze što ih slap oplijeni,

što ih ruke Tvoje i Tvoj zakon brišu,

kojima se samo rajski stvori jave.

11.08.2020. 17:00

Radi nas

 

Gospodin Bog je dobar,

Bog je velik,

a manji od nas, ljudi.

Otvara nebeska vrata,

silazi na Rijeku,

u naša srca.

I stane čitav u našu dušu.

Podiže nam dlanove

i pridržava nam ruke

u molitvama i beskrajnim zazivima.

Leprša u našoj kosi,

upisuje svoje darove

na naše čelo

koje pomazuje svojom ljubavlju

o kakvoj mi ne znamo niti sanjati.

Da bi nam poslužio u svemu.

Jer kad nam Gospodin ne bi služio,

mi ne bismo znali ništa

o svojim životima, dušama

i o drugim ljudima.

Gospodin će nam sve reći,

napisati,

pročitati,

pojasniti,

narisati,

nacrtati,

pokazati,

demonstrirati

i postat ćemo svjesni

i sposobni

za komunikaciju i razgovor s Njime

te s braćom i sestrama.

Zato je velik i dobar Bog

tako malen.

Za nas.

Zbog nas.

Radi našega spasenja.

09.08.2020. 20:01

A mi?

Što mi možemo?

Spoznati u Bogu sebe

i dati Bogu sebe,

postati veliki na nebeski način,

kao naš Gospodin,

postati dobri,

Krista slaviti.

Slava Kristova u nama,

koji Ga slavimo,

stvara duševni i opći mir,

čini nas pravednicima,

radosnima.

Kad hvalimo svom snagom Gospodina,

vidimo otvorena vrata rajskoga vrta,

slušamo pjev anđela.

Naš Bog, Isus Krist,

začet je po Duhu Svetom

od Marije, Djevice

koja postade našom Majkom,

Kraljicom neba i zemlje,

Kraljicom sakramentalnoga života

i sakramentalne smrti,

Kraljicom i Majkom Crkve,

naše braće i sestara u Kristu.

Biti velik čovjek

znači imati zrno povjerenja,

vjeru u Boga,

biti manji od drugih

kao što je Bog manji od nas.

09.08.2020. 21:22

Djevica Marija

od početka je znala

kako je velik Bog,

kakva je ta Njegova slava

i koliko uzdiže ljudska bića

u nebesima i na zemlji.

Kako je naša slavna Kraljica neba,

koja je bila i ostala Bezgrešna,

mogla začeti našeg velikog Boga?

Je li bila veća od Njega

koji je Najmanji među najmanjima?

Ne. Bila je ponizna,

bila je vjerna,

dala je Bogu sebe,

rekla Mu je „Da”.

Znala je slaviti velikog Boga,

a slava se Božja u Mariji

proširila po njezinoj duši

i po čitavom svijetu

za sva vremena,

ali i za vječnost.

Je li se Marija

učinila manjom od Boga?

Ne.

Bog je Mariju predodredio,

zamislio,

izabrao

za sebe,

za nas.

Za nas,

za svoju Majku

i za našu Majku.

Marija je Božje dijete,

ona Mu je kći nebeska;

postade Mu Majkom

i Roditeljicom,

također za nas,

za sve nas.

Surađivali su u vjeri

i povjerenju,

u kraljevstvu nebeskom

gdje ništa Bogu nije nemoguće.

Zato je i mogao dati

svoga jedinorođenog Sina

da ne pogine niti jedan

koji u Njega vjeruje

već da ima život,

život u izobilju,

život vječni.

09.08.2020. 21:39

Evo Službenice Gospodnje

 

Nevjerna je bila

ona Duša

što je proplakala

kad je gnijezdo svila

gdje je suša,

gdje je grana pala

na čijoj se strani

sakrio zli duh

što te tjera,

što te mami

u pakao suh.

Velika je vjera

koja polog čuva

svoga doma,

obećanja drži,

stope si obuva

pjesmom groma

koji duše prži.

Bludnica je bila

zemlja posvećena,

sve od neba

pa do ranih krila,

zemlja nesređena

koja vode treba.

Bog je uze,

za se uobliči

kao Crkvu svoju,

kao trn od ruže

koji draču sliči,

koja nosi crnu boju

poput udove i siromaha,

al' je vjerna

sve do kraja,

sve do posljednjega daha,

tako smjerna

i bez sjaja,

puna grijeha,

osuda i tužbi

za koje ne mari

za životna tijeka.

Odana je svojoj službi

jer je krase svi božanski dari.

09.08.2020. 15:51

Lice Isusovo

Kriste, Ti se preobrazi

ispred svojih apostola

da Te prime, blaguju Ti čest.

U božanskoj snazi

svijetle iznad svetog Stola

poput Boga koji jest,

koji dade svima priliku za mir,

pravednost i radost Duha.

To je domovina moja

kojom vladaš jer si moj Pastir

u blaženstvu sveta kruha.

Razna pića nudiš svoja,

slatka vina, opojnoga meda,

mlijeka i nebeske hrane

koja moju dušu visoko uzdiže

u odaje Tvoga savršena reda

gdje ja živim vječne dane,

gdje prilaziš mi sve bliže

da Ti gledam lice svijetlo, sjajno,

bijelo kao ništa viđeno u svijetu.

Svjetiljka si srcima od gline,

dušama što traže sebe tajno,

nadaju se visokome letu,

čeznu da im zlatno sunce sine.

Ti mi praštaš, Ti me ne osudi

za sve moje krive, lažne čine.

Ti se dade križu što Ti ga postavih

kao i svi drugi grešni ljudi

koji oličenje svake su opačine.

Milosrdno Srce, Ti sve zaboravi.

Kada dođe ono vrijeme i moj čas,

sve će suze moje mene dočekati

na ramenima Ti koja me očekuju.

Ti si meni dao sjenicu za spas

kojim dušu moju, moje srce opečati

da Te moje ruke zovu, slave, štuju,

da Te hvalim pred stvorenjem.

Ne zna puk Tvoj sve što nije zlo

pa se zakona od ljubavi ne drži;

ne zna da je Tvojim oproštenjem

zadobio život, dušu, svoje sveto tlo,

ovu zemlju što mu svaku stopu prži.

Tvoja milost čitav svijet posveti

te je jadan onaj koji ne zna

ni za poniznost, ni pokleknuće,

koji misli da mu Tvoja ljubav prijeti,

koji propade u ponore bez dna

dok mu Tvoja slava znači sjajno uskrsnuće.

06.08.2020. 04:54

Krv nije voda

Krvi uzavrele, vruće!

Svatko svoju nosi

protiv ili za svoj boj.

Čak i krvce umiruće,

svatko, Kriste, Tebe prosi,

svatko moli za dom svoj.

Samotniče, srce moje,

putniče i djelitelju

ljubavi u krvi

što je dade Grožđe Tvoje;

Svećeniče, prijatelju

što mi grijehe mrvi,

dobro znam li da je ta tekućina,

što kroz naše vene kola,

ovaj život za sve vijeke?

I da nije svakome ta ćutina?

Nekom ona mirisna je smola,

nekome je kaplja rijeke.

Da me čuješ sada, dragi Bože,

da ja znam da krvca nije voda

pa da mi uslišiš Domovinu moju!

Samo Tvoje, Kriste, Drvo može

načiniti osovinu broda,

svaku krv pretvoriti u svoju.

04.08.2020. 19:46