Radi nas

 

Gospodin Bog je dobar,

Bog je velik,

a manji od nas, ljudi.

Otvara nebeska vrata,

silazi na Rijeku,

u naša srca.

I stane čitav u našu dušu.

Podiže nam dlanove

i pridržava nam ruke

u molitvama i beskrajnim zazivima.

Leprša u našoj kosi,

upisuje svoje darove

na naše čelo

koje pomazuje svojom ljubavlju

o kakvoj mi ne znamo niti sanjati.

Da bi nam poslužio u svemu.

Jer kad nam Gospodin ne bi služio,

mi ne bismo znali ništa

o svojim životima, dušama

i o drugim ljudima.

Gospodin će nam sve reći,

napisati,

pročitati,

pojasniti,

narisati,

nacrtati,

pokazati,

demonstrirati

i postat ćemo svjesni

i sposobni

za komunikaciju i razgovor s Njime

te s braćom i sestrama.

Zato je velik i dobar Bog

tako malen.

Za nas.

Zbog nas.

Radi našega spasenja.

09.08.2020. 20:01

A mi?

Što mi možemo?

Spoznati u Bogu sebe

i dati Bogu sebe,

postati veliki na nebeski način,

kao naš Gospodin,

postati dobri,

Krista slaviti.

Slava Kristova u nama,

koji Ga slavimo,

stvara duševni i opći mir,

čini nas pravednicima,

radosnima.

Kad hvalimo svom snagom Gospodina,

vidimo otvorena vrata rajskoga vrta,

slušamo pjev anđela.

Naš Bog, Isus Krist,

začet je po Duhu Svetom

od Marije, Djevice

koja postade našom Majkom,

Kraljicom neba i zemlje,

Kraljicom sakramentalnoga života

i sakramentalne smrti,

Kraljicom i Majkom Crkve,

naše braće i sestara u Kristu.

Biti velik čovjek

znači imati zrno povjerenja,

vjeru u Boga,

biti manji od drugih

kao što je Bog manji od nas.

09.08.2020. 21:22

Djevica Marija

od početka je znala

kako je velik Bog,

kakva je ta Njegova slava

i koliko uzdiže ljudska bića

u nebesima i na zemlji.

Kako je naša slavna Kraljica neba,

koja je bila i ostala Bezgrešna,

mogla začeti našeg velikog Boga?

Je li bila veća od Njega

koji je Najmanji među najmanjima?

Ne. Bila je ponizna,

bila je vjerna,

dala je Bogu sebe,

rekla Mu je „Da”.

Znala je slaviti velikog Boga,

a slava se Božja u Mariji

proširila po njezinoj duši

i po čitavom svijetu

za sva vremena,

ali i za vječnost.

Je li se Marija

učinila manjom od Boga?

Ne.

Bog je Mariju predodredio,

zamislio,

izabrao

za sebe,

za nas.

Za nas,

za svoju Majku

i za našu Majku.

Marija je Božje dijete,

ona Mu je kći nebeska;

postade Mu Majkom

i Roditeljicom,

također za nas,

za sve nas.

Surađivali su u vjeri

i povjerenju,

u kraljevstvu nebeskom

gdje ništa Bogu nije nemoguće.

Zato je i mogao dati

svoga jedinorođenog Sina

da ne pogine niti jedan

koji u Njega vjeruje

već da ima život,

život u izobilju,

život vječni.

09.08.2020. 21:39

Evo Službenice Gospodnje

 

Nevjerna je bila

ona Duša

što je proplakala

kad je gnijezdo svila

gdje je suša,

gdje je grana pala

na čijoj se strani

sakrio zli duh

što te tjera,

što te mami

u pakao suh.

Velika je vjera

koja polog čuva

svoga doma,

obećanja drži,

stope si obuva

pjesmom groma

koji duše prži.

Bludnica je bila

zemlja posvećena,

sve od neba

pa do ranih krila,

zemlja nesređena

koja vode treba.

Bog je uze,

za se uobliči

kao Crkvu svoju,

kao trn od ruže

koji draču sliči,

koja nosi crnu boju

poput udove i siromaha,

al' je vjerna

sve do kraja,

sve do posljednjega daha,

tako smjerna

i bez sjaja,

puna grijeha,

osuda i tužbi

za koje ne mari

za životna tijeka.

Odana je svojoj službi

jer je krase svi božanski dari.

09.08.2020. 15:51

Lice Isusovo

Kriste, Ti se preobrazi

ispred svojih apostola

da Te prime, blaguju Ti čest.

U božanskoj snazi

svijetle iznad svetog Stola

poput Boga koji jest,

koji dade svima priliku za mir,

pravednost i radost Duha.

To je domovina moja

kojom vladaš jer si moj Pastir

u blaženstvu sveta kruha.

Razna pića nudiš svoja,

slatka vina, opojnoga meda,

mlijeka i nebeske hrane

koja moju dušu visoko uzdiže

u odaje Tvoga savršena reda

gdje ja živim vječne dane,

gdje prilaziš mi sve bliže

da Ti gledam lice svijetlo, sjajno,

bijelo kao ništa viđeno u svijetu.

Svjetiljka si srcima od gline,

dušama što traže sebe tajno,

nadaju se visokome letu,

čeznu da im zlatno sunce sine.

Ti mi praštaš, Ti me ne osudi

za sve moje krive, lažne čine.

Ti se dade križu što Ti ga postavih

kao i svi drugi grešni ljudi

koji oličenje svake su opačine.

Milosrdno Srce, Ti sve zaboravi.

Kada dođe ono vrijeme i moj čas,

sve će suze moje mene dočekati

na ramenima Ti koja me očekuju.

Ti si meni dao sjenicu za spas

kojim dušu moju, moje srce opečati

da Te moje ruke zovu, slave, štuju,

da Te hvalim pred stvorenjem.

Ne zna puk Tvoj sve što nije zlo

pa se zakona od ljubavi ne drži;

ne zna da je Tvojim oproštenjem

zadobio život, dušu, svoje sveto tlo,

ovu zemlju što mu svaku stopu prži.

Tvoja milost čitav svijet posveti

te je jadan onaj koji ne zna

ni za poniznost, ni pokleknuće,

koji misli da mu Tvoja ljubav prijeti,

koji propade u ponore bez dna

dok mu Tvoja slava znači sjajno uskrsnuće.

06.08.2020. 04:54

Krv nije voda

Krvi uzavrele, vruće!

Svatko svoju nosi

protiv ili za svoj boj.

Čak i krvce umiruće,

svatko, Kriste, Tebe prosi,

svatko moli za dom svoj.

Samotniče, srce moje,

putniče i djelitelju

ljubavi u krvi

što je dade Grožđe Tvoje;

Svećeniče, prijatelju

što mi grijehe mrvi,

dobro znam li da je ta tekućina,

što kroz naše vene kola,

ovaj život za sve vijeke?

I da nije svakome ta ćutina?

Nekom ona mirisna je smola,

nekome je kaplja rijeke.

Da me čuješ sada, dragi Bože,

da ja znam da krvca nije voda

pa da mi uslišiš Domovinu moju!

Samo Tvoje, Kriste, Drvo može

načiniti osovinu broda,

svaku krv pretvoriti u svoju.

04.08.2020. 19:46

Psalam 65

Zahvalnica

 Zborovođi. Psalam.
Davidov. Pjesma.
2Bože, tebi dolikuje hvalospjev na Sionu,
tebi se ispunja zavjet –

3ti molitve uslišuješ.
Svaka put dolazi k tebi
4pod teretom grijeha.
Naši nas prijestupi taru,
ti ih pomiruješ.

5Blažen kog izabra i k sebi uze:
on boravi u dvorima tvojim.
Daj da se nasitimo dobrima doma tvoga
i svetošću tvoga hrama.

6Čudesno nas uslišuješ u pravednosti svojoj,
o Bože, spasenje naše,
nado svih krajeva svijeta
i mora dalekih.
7Učvršćuješ bregove jakošću svojom
silom òpasân.
8Krotiš huku mora,
huku valova i buku naroda.

9Oni što žive nakraj svijeta
boje se znamenja tvojih;
dveri jutra i večeri radošću napunjaš.

10Ti pohodî i zemlju i ti je natopî,
obogatî nju veoma.
Božja se rijeka vodom napuni,
ti pripravi ljudima žito.
Ovako pripremi zemlju:
11brazde joj natopi, grude joj poravna;
kišom je omekša, usjeve joj blagoslovi.

12Ti okruni godinu dobrotom svojom,
plodnost niče za stopama tvojim.
13Pustinjski pašnjaci kaplju od obilja,
brežuljci se pašu radošću.
14Njive se kite stadima,
doline se pokrivaju žitom:
svagdje klicanje, pjesma.

„Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu...”

1 Sol, 4,16

Sretne li krivice

Život blagi,

ponovno rođenje,

gnijezda ptica;

Prijatelj dragi -

- moje posvećenje,

a Njegova modrica.

Vene predaka

visoko podignute

sve do mene

i do mojih redaka.

Pjesme prignute

podno Stijene.

Zahvalnost i slava

nakon pokajanja,

izmoljeno oproštenje;

istina prava

duševnoga stanja,

mada tijelo stenje

vrlo rado;

barem neki znak

životnoga puta.

Srce mlado,

jauk lak,

ruka uzdignuta.

Dubok naklon

svemu stvorenju

radi moje sreće,

utvrda i zaklon

Božjem oproštenju.

Ima li što veće?

02.08.2020. 19:53

Kome si povjerovao?

Kome vjeruješ?

Vjeruješ li Bogu?

Vjeruješ li čovjeku?

Vjeruješ li da je Bog u svakom čovjeku i da je svaki čovjek u Bogu?

Vjeruješ li da je svejedno reći nešto izravno Bogu ili reći to isto čovjeku; ili reći Bogu preko čovjeka; ili reći čovjeku preko Boga?

Ne vjeruješ nikome?

Ne vjeruješ nikome osim Bogu?

Vjeruješ li samo u sebe?

Koliko puta si izvalio ovakve i ove riječi, a da nisi promislio što govoriš?

Bio je čovjek neki u pradavna vremena, Jakov, a od njega naraste velika obitelj. Jakov ih je sve učio govoriti o Bogu i sve što im je o Bogu rekao, oni upamtiše te govorahu svojoj djeci. Naravno, nisu svi doslovno sve znali napamet, neki su ponešto oduzimali, a mnogi su puno toga dodavali sami od sebe onome što se u toj obitelji pripovijedalo o Bogu.

Također je tu bilo jako puno ponavljanja jednih te istih odlomaka, i od jednoga jedinog čovjeka, ali i od svih drugih. Svi su znali sve o Bogu što su mislili da moraju znati. I sve su to vjerovali, a ponašali su se onako kako je bilo shodno onome što vjeruju. I činili su dobra i zla djela, i ponavljali svojoj djeci sve ono isto što su znali sve dok nisu počeli zapisivati, i na kamenje, i na pločice, i na građevine od drugih različitih materijala, i na kožu, i na papir, sve do elektronike.

Tako je tekao svijet i vrijeme, tako je tekla rijeka koja negdje bijaše bistra, negdje malo mutna, negdje jako prljava. No, bila je to ogromna rijeka kojoj izvor bijaše na najvišoj planini koja postoji i na vrhu koje je postojao čisti, čisti zrak, možda i ne tako rijedak, najbujnija i najšarolikija vegetacija gdje se nikakvo smeće nije moglo zadržavati pa je izvorska voda bila ledena od visina, pitka od svježine i hranjiva za ljude.

Kasnije se više nije ni znalo tko je Jakovljev, a tko nije njegov, ali su se svi često pozivali na Jakova kada su mislili na Boga ili na idole iako se točno i dobro znalo da je Jakov bio običan čovjek kao i svi drugi ljudi.

Ono malo što je Jakov pripovijedao u odnosu na sve ono što se pripovijeda danas moglo bi se u sažetku prepričati ovim riječima:

„Čuj, Jakove! Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan.

Zato ljubi Gospodina, Boga svoga,

svim srcem svojim,

svom dušom svojom,

svim umom svojim

i svom snagom svojom (Pnz 6,4sl).”

„Slušaj, Jakove, ove riječi, drži ih i vrši,

da ti dobro bude

i da se razmnožiš u zemlji

kojom teče med i mlijeko,

kao što ti je obećao Gospodin,

Bog otaca tvojih (Pnz 6,3).”

I kad je sam Bog sišao među ljude – govorio je to isto.

Obnovio je memoriju svim narodima koji su postojali u povijesti, a posebno preostalima iz obitelji onoga Jakova. Budući da je to bio pravi i istiniti Bog, nije Mu to bilo problematično učiniti, obnoviti ljude i njihove pameti.

Bog je sišao među ljude preko Jakovljeve obitelji, bio je rođen na zemlji kao Sin Čovječji iz Jakovljeva plemena i to zbog toga što su ljudi vjerovali Jakovu, a mnogi su se uvjerili na vlastitoj koži da Jakov govori važne, istinite, najvažnije riječi.

Evanđelist Ivan je rekao za Boga:

„Boga nikada nitko nije vidio:

Jedinorođenac – Bog,

koji je u krilu Očevu,

on ga je objavio (Iv 1,18).”

Bog ima bezbroj imena i naziva koje Mu daju ljudi, a da bi se znalo da se ne radi o idolima, za Boga se najčešće govorilo da je Bog Jakovljev, jedini pravi i istiniti Bog. I dobar, i milosrdan, i strašan.

Jeremija za Boga je govorio:

„Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja,

i slušajte glas Gospodina, Boga svoga:

i pokajat će se za zlo kojim vam se zaprijetio (Jr 26,13).”

A tko je i što bio taj Jakov?

Neki tamo, ime mu bilo Jakov.

Za ovakvo pitanje i sva zlodjela, o kojima govori Bog kroz ljudsku savjest, moraš se pokajati i, veli Jeremija, i Bog će se pokajati.

01.08.2020. 21:41

Matej nam govori u svom Evanđelju:

„To je najveća i prva zapovijed.

Druga je toj jednaka:

'Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!' (Mt 22,38-39)”.

„Odgovori im Isus... 'Ja sam Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev'...A Bog nije Bog mrtvih, nego živih! (Mt 22,31sl)”.

Ivan govori u svom Evanđelju, glava 11, redak 25-26:

„Ja sam uskrsnuće i život – reče joj Isus. - Tko vjeruje u mene, ako i umre, živjet će. Tko god živi i vjeruje u me, sigurno neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?".