Gospodine, usliši me

Slušam, Isuse, Tvoje riječi, slušam o Tvojim djelima i o ljudima koji su bili oko Tebe. Sama vjera u mom srcu ne bi mi bila dovoljna da čujem, pratim Ti prispodobu, primim navještaj. Sama vjera ne može promijeniti moje srce.

Vjera traži razum kojega na zemlji ima samo čovjek.

Vjera traži spoznaju, moje srce će primiti spoznaju moga uma.

Vjera traži slobodu, moje srce će primiti slobodnu odluku moga uma jer vjera je odluka.

No, sama odluka nije dovoljna dok molitva za vjeru već predstavlja barem mali početak moje vjere. Molitva za vjeru drugih ljudi već je jedan od velikih vjerskih čina.

Vjera je Božji dar.

Vjera je događaj, događaj i doživljaj obraćenja. Ona je događaj kakav se pamti, nije samo sladunjavi osjećaj, ne, to nikako ne znači samo po sebi da je vjera prisutna.

Vjera je kompletan doživljaj duše i tijela, srca i uma, čitavoga čovjeka, ali i njegove okoline.

Vjera doživljava mala i velika osobna čuda. Čuda spadaju u nešto naravno što se rijetko događa, ali u Tebi, Gospodine, vjera kao da i nije sastavljena ni od čega drugoga nego od samih čudesa. Čudo za čudom, čudo na čudo jest vjera.

Vjera se hrani molitvom, hrani se postom naročito, i milostinjom, odnosno dobrim činima. Zapravo ne znam kako bih pojasnila dobre čine, ali vjera se hrani vjerskim činima, a vjerski čini u pouzdanju u Tebe, Boga jesu dobra djela.

Vjera se ne gubi lako iako pođe i klecne pa klecne i padne, ali poslije toga se diže vrlo brzo i kreće dalje.

Vjera u mom iskustvu sastavljena je od niza malih nevjerica.

Nevjerica je stanje kada sam svjesna da mi se događa uslišanje Tvoje, Isuse, a sama sebi govorim: „Ne mogu to vjerovati” i malo se čudim, a moj um govori da se uslišanje dogodilo.

U vjeri svojoj čovjek se često iznenadi jer ima toliko loše mišljenje o sebi da baš njega sigurno Bog neće uslišavati da, iako u dubini duše jako vjeruje, slabo se nada, nema povjerenja u svoj um ili u svoju vrijednost, ili u svoje osjećaje, ili u svoj zdravi razum, ili je čovjek jednostavno preponizan da bi išta više molio, ili je toliko ponizan da nije iznenađen, ne čudi se ničemu i svojim prihvaćanjem uslišanja odmah utvrđuje svoj dobar odnos s Bogom.

Uslišanje me Tvoje, Isuse, obavezuje. Na više načina.

Potiče me u vjerskim činima, u molitvi.

Potiče me da hranim svoju vjeru.

Jača moju žeđ za Tobom, Isuse, Bože moj.

Uvećava moj strah od oholosti i umišljenosti.

Ponižava me tada, kada se sama ne znam poniziti.

Potiče me da razmišljam neprekidno o tome što molim, kako molim, koliko molim za nekoga ili za neki spas.

Uslišavaš me u izobilju, a mene je strah da Te ne pospremim kao sluga koji je dobio onaj jedan talent pa ga zakopao.

Što mi je više potrebno, osim vječne potrebe da molim za druge?

Isuse, molim Te, sačuvaj me u svojoj milosti u vremenima kušnje jer ovo je vrijeme kušnji i napasti.

Najveća mi je napast da mislim da ne mogu puno sagriješiti jer sam sama, nemam koga povrijediti, a to nikako nije istina.

Koliko toga propuštam, da mi je naslutiti.

Dao si mi čak i zrno mudrosti vjere, iako nemam alata s kojim bih mogla neku mudrost primiti.

Osjećam se dužnom, slavim Te, hvalim Tvoja velebna djela, zahvaljujem Ti neprekidno i osjećam se dužnom na izvjestan ugodan način. Naravno.

Isuse, molim Te, ukaži mi samo malo na moje propuste. Uvijek Te molim za samo malo nečega, ne usuđujem se više tražiti čudo kao u onim teškim vremenima kad si me u izobilju uslišio pravim čudom.

Samo kad molim za druge, molim puno. I zdušno. Svim srcem i dušom, svim umom i svom snagom svojom.

Dopusti mi da činim dobro, da vršim volju Tvoju, Gospodine. 18.04.2020. 03:09

Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka

i svjetlo mojoj stazi (Ps 119,105).

"Ne boj se, ja sam"

Na mnogim se mjestima Evanđelja Gospodin Isus osvrće na ljudsku vjeru u Boga.

I mi kažemo da su Uskrsloga apostoli prepoznali u svjetlu vjere kada im se pokazao, odnosno dao im je da Ga vide.

Isuse, udahnuo si Duh svoj apostolima, prijateljima svojim.

Malo bi nas moralo začuditi to što apostoli nisu popadali od iznenađenja i straha. Ti si im odmah rekao „Ne bojte se, ja sam” kao i tada kada su Te vidjeli kako hodaš po vodi.

Također, odmah si im rekao „Mir vama” i to je najvjerojatnije ustoličilo sve njih da ne popadaju.

Tvoj udio, Isuse, u našim činima je velik, nama je dovoljno započeti rečenicu, a Ti već djeluješ i činiš sve što bismo mi morali ili namjeravali učiniti.

Kao prvo, postavio si apostole na noge, a tada si i započeo razgovor s njima što im je odvuklo pozornost od iščuđavanja. Tvoj glas je vjerojatno bio barem donekle isti onaj glas Isusa iz Nazareta kojega su slušali prije Tvoje muke i smrti.

Potom si nastavio s dokazivanjem, jeo si kako bi oni vidjeli da nisi utvara.

Tada si im i govorio o svojim riječima i djelima, i o Pismima.

U jednome trenutku si udahnuo učenicima i Duha Svetoga te im ostavio poslanje, svoje poslanje odriješivanja i svezivanja.

Nigdje se ne navodi što su učenici govorili. Vjerojatno nešto i jesu uzviknuli ili rekli, ali očigledno je u tom susretu prvoga dana vladala Tvoja potpuna dominacija.

Ti činiš sve, Isuse, umjesto nas.

Ali kakva bi to bila Tvoja ljubav koja ne bi tražila i primala: Ti od čovjeka očekuješ vjeru, malo vjere, vjeru sitnu kao što je zrno gorušice.

Uzalud bi bilo da si svima dao da Te vide.

Toga prvoga dana u tjednu, poslije blagdana Pashe, vidješe Te još neki ljudi, ljudi koji su primili dar vjere od Tebe.

A svima se daješ vidjeti. Svi imaju vjeru od Boga, vjeru u Tebe, Isuse.

Toga dana su učenici spoznali snagu svoje vjere koju su učili hodajući s Tobom tri godine dok si još za njih bio Učitelj koji voli prispodobe.

Mnogi će željeti vidjeti to što vi vidite i čuti to što vi čujete, rekao si u Jeruzalemu.

Blago onima koji ne vidješe, a vjeruju, rekao si Tomi.

Tvoje riječi, Isuse, čuju milijuni ljudi, Tebe vide i Tebe slušaju kako im govoriš. Čuju Te u svojoj vjeri, u svome srcu.

17.04.2020. 23:28

Glas vjere

Uzdaj se u sebe.

Ispovijedi se.

Pričesti se.

Obrati se svakoga časa.

Za Krista se odlučuje svaki dan.

Svakoga časa pred tobom je neki izbor.

Pomoli se pa odluči.

Što si bliže Isusu, češće se ispovijedaš.

Što si bliže Bogu, kušnje su sve veće.

Ljubi više.

Oprosti.

Opraštaj.

Raduj se.

Zahvali Bogu za sve.

Dat će ti se što ćeš govoriti.

Svjedoči za Krista.

Naviještaj radosno.

Moli za druge.

Blagoslivljaj progonitelje.

Poštuj čovjeka.

Osuđuj samo grijehe, svoje ili tuđe.

Slavi Boga svoga.

Budi milosrdan prema slabima u vjeri.

Prihvati izazove.

Posti.

Čitaj Sveto pismo.

Uči psalme.

Traži neprekidno, upoznaj Krista.

Provjeri sve izvore.

Njeguj razboritost.

Budi umjeren.

Ponizi se pred Bogom u sebi.

Razmatraj dogme u svjetlu ljubavi.

Promatraj Bogorodicu.

Svaka riječ se pamti.

Svaki čas je posljednji čas.

Svaki dan je tvoj.

Časti Križ.

Moli Isusa za čudo u svom životu.

Svaki svetac je drugačiji.

Okušaj se u svetosti.

Prihvati sve što ti Bog daje.

Kad si slab, tada si najjači.

Hvali Boga za nevolje.

Velika je plaća tvoja na nebesima.

Izmoli za pokojne svaki dan.

Moli prije zore.

Divi se Božjem stvaralaštvu u prirodi.

Stvoren si tako čudesno.

Odvoji vrijeme za potpunu samoću.

Pitaj se na čemu si sve zahvalan.

Moli često za svoje čisto srce.

Budi iskren.

Samo Isus je Istina.

Provjeri više puta Evanđelje.

Pročitaj natuknice i navode u Bibliji.

Uočavaj razlike između raznih sličnosti.

Niti jedna riječ nije ista.

Svaka riječ ima svoje značenje.

Svaki govor odaje srce.

Prošeći po prirodi što češće.

Kontempliraj Isusove riječi i djela.

Meditacija je promatranje bez Boga.

Kontemplacija je ulazak u Gospodina.

Ljubi i čini što hoćeš.

Govori samo iz ljubavi.

Čini samo iz ljubavi.

Minimum ljubavi je milosrđe.

Sažaljevanje je uvreda.

Pravda je pravednost u tvome srcu.

Radi i moli.

Razmišljaj dok radiš.

Bog žudi za tobom.

Vrati se Bogu.

Uspoređuj se s Isusom Kristom.

Dozivaj Duha Svetoga.

Izmoli Očenaš.

Pronađi svoju savjest.

Uredi svoju savjest.

Preuređuj redovno svoju savjest.

Predaj Kristu svoje riječi i ruke.

Stvaraj.

Rađaj.

17.04.2020. 16:52

Ljepota spasa

Lijep si, Kriste, najljepši od svega,

besprijekoran lik je Tvoj za mene

koja nisam znala ništa o stvarima burnim

jer me nađe usred bespomoćna bijega

već zarana, kad su prekrile me sjene,

kada plovila sam oblacima tmurnim.

Ti raščistio si nebo kišom, pljuskovima,

sasuo si na me Duh Tvoj strašni

kao mnoštvo spoznaja od svake strane.

Miješale se svete riječi s ružnim znakovima,

probile moj život, nemiran i strasni,

da bi ispunile moje srce, moje dane.

Bolesnoga uma kukavički pratitelji

jarom svojim držali me čvrsto kao jarci

kad navale tući se sa bijesnim psima;

košmari i noćne more kao prijatelji

skupili se da bi na me popadali udarci

od kojih je nastajala bizarna mi rima.

Pripovijedali su šale od kojih mi planu

jaka vatra što me proždirala sve do srži;

duša se od ljute boli povukla iz svijeta,

ali Duh je tada bio već na mome dlanu

da me blago pomiluje mjesto da me sprži,

da mi dade snagu mlada ptičja leta,

da otvori moje krnje srce, iscrpljeni um.

Tada mnogim darovima dušu mi pomaže,

ljubavlju i pažnjom, pečatom i pomastima

kojima si ovjenčao vjerom osjećaje, razum.

Dao si mi bijele ljude da me klonulu osnaže,

osokolio mi dušu, Kriste, mnogim počastima.

Lijep si, Kriste, Tvoja me ljepota liječi,

Tvoja mudrost nježna, Tvoja plemenitost

budi divljenje mi duše, strahopoštovanje.

Tvoja ljubav tu je, sva u meni, da me spriječi

da potonem bilo kad u staru vremenitost,

da popustim pred svim kušnjama u staro stanje.

Makar nisam duša od velikih djela,

najveće mi moćno djelo Ti učini

kada me prozove prije mnogih ludih djevica,

kada mi pošalje svoga Duha čista, bijela

na toj dubokoj i usamljenoj pučini

da Ti priđem bliže, da Ti budem miljenica.

17.04.2020. 10:45

Živjeti Tebe, Kriste

Danas si se pokazao apostolima. Kakva radost, vidjeti Te, uvjeriti se da si to Ti! Kakva promjena u poimanju svega, života i smrti, vremena i prostora... ali Ti si im dao da se saberu, dao si im Duha Svetoga, prvo njima, poslije vjernima, a onda poganima. Trostruko Tvoje poslanje Duha na Petra i ekipu. Jer svaki puta su oni prisutni. I danas Te molimo da pošalješ Duha svojega, da obnoviš lice zemlje, da sabereš srca, ova smetena i izgubljena srca.

A kakve tek milosti daješ redovnicima i redovnicama. Molim u 15 sati svaki dan Krunicu Božanskoga Milosrđa , kakve milosti daješ! Milost da Te vjernik u molitvi upoznaje.

Rekao si sve će proći, Isuse, samo Tvoja riječ nikada.

A sveti Pavao je rekao da će znanje uminuti i ostati ljubav.

Kakvo je to božansko spoznavanje svijeta što ga sada istražuju znanstvenici, da mi je znati. Koliko se nepotrebnih i propadljivih stvari gubi u takvoj spoznaji! Tvoja riječ i ljubav ne, neće proći. Mora biti da je to predivno i zaista božanski.

Gledati Te uskrsloga, mora biti da je to nadljudsko iskustvo, nadsvjetovno, nadspoznajno. Čovjek postaje čist kao što su bili Adam i Eva prije grijeha, ali, sigurno je, i puno divniji, onakav kakvoga si imao u planu od početka. Veći od anđela, potpuniji, zaista Tvoj jer Ti si Duh, a Duh stvara i duhovno, i materijalno. I daješ životna iskustva čovjeku da raste i razvija se do punine koju su apostoli vjerojatno imali, ali nisu možda bili svjesni. Jer ne bi mogli vjerovati da ih nisi očistio Ti, da im nisi oprao noge, pomazao ih svojom ljubavlju i svojom riječju.

I to činiš i danas tim redovnicima i redovnicama, činiš to i vjernima u molitvi, u sakramentima, u promatranju teološkom.

Gledam stvaranje svijeta.

Prvi dan si stvorio nebo i zemlju i svjetlost i tamu, dan i noć, a četvrti dan si postavio svjetlila na nebu. Zašto mi mislimo da sunce donosi dan? Treba to znati tumačiti, prva tri dana si stvarao nešto kao podlogu, a iduća tri dana si ukrašavao i upotpunio stvaranje.

Drugi dan: nebo i zemlja, i more, a peti dan si stvorio i ptice i ribe, i gmazove.

Treći dan proklijala je zemlja zelenilom i sjemenjem, a šesti dan živa bića, svako po svojoj vrsti, životinje i – čovjeka na svoju sliku da gospodari i čuva sve to, da bude upravitelj.

Na svoju sliku Ti stvori čovjeka, muško i žensko.

Sedmoga dana dovršio si svoje djelo.

U onome trenutku prvoga dana stvaranja ne bijaše još zelenila i životinja. Voda poteče. Poteče iz zemlje. I od praha zemaljskoga napravio si čovjeka i udahnuo mu u nosnice dah života. A aposotlima si udahnuo Duha Svetoga kad si im rekao da vezuju i odrješuju na zemlji pa tako i na nebu. Tako postane čovjek živa duša. Tako postadoše apostoli vječni, oni prvi poslije Tebe, a potom ostali.

Čovjek prozva svoju ženu Eva jer je majka svim živima.

Adam i Eva.

Čovjek i majka.

Da, nisu ravnopravni na taj način da bi žene imale ista prava kao muškarci. I nisu jednaki, i nisu jedno te isto. To bi bilo monotono i dosadno.

Ljudi govore o ravnopravnosti žena.

Ne govore o ravnopravnosti muškaraca.

Ne govore o ravnopravnosti ljudi jer pojam „ravnopravnost” podrazumijeva da se nešto s nečim uspoređuje.

Čovjek i majka se ne uspoređuju, prvo i temeljno pravilo.

Ti si, Isuse, jedno s Ocem, a Duha Svetoga šaljete na ljude.

Najgore mi je kada uspoređuju Presveto Trojstvo s majkom, ocem i djecom. To mi ne ide u uho.

Izgleda mi da je važno usporedbu napraviti šire od jedne obitelji, jedne nacije.

Ako su čovjek i majka jedno, oni šalju jednako Duha koji izlazi od Oca i Sina i koji se s Njima zajedno časti. To bi analogno moralo biti da čovječanstvo izlazi od oca i majke te da se kompletno čovječanstvo s njima zajedno poštuje. Međusobno poštovanje, toga nema u obitelji, roditelji ne poštuju svoju djecu kao što djeca moraju poštivati njih.

Ne ogorčujte svoje djece, veli sveti Pavao.

Više mi odgovara da pokušam to izlaženje Duha Svetoga i poslanje na ljude spoznati bez obavezne djece jer nemaju svi djecu.

Dakle, čovjek i majka su jedno.

Duh Sveti je ono što izlazi iz njih na okolinu.

To je ljubav, to je naviještanje Riječi.

Nekada je to bilo drugačije, ali poslije Tvojega uskrsnuća očigledno nastaje celibat, iako je i davno prije postojao kao nazireat, a i nerotkinje nisu na stupu ponižavanja i srama.

Ti si, Isuse, dakle, udahnuo Duha apostolima i njihovo je bilo odmah da su Tvoji i da bi svaka druga veza s ljudima bila izdaja požrtvovnosti i ljubavi prema Tebi. Jer apostoli su temelji Crkve Tvoje, a ona Ti je strpljiva i vjerna Zaručnica.

To, naravno ne znači da se neki ljudi ne smiju ljubiti, ili da se neke ljude ljubi drugačije. Ljude se može ljubiti jedino u Duhu Svetom koji spominje jedinstvo Oca i Sina, doziva nam to neprekidno u pamet.

Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice moje duše. 16.04.2020. 08:21

Da, ravnopravni smo s Tobom, Isuse. To je ravnopravnost između Boga i čovjeka.

Što znači ravnopravnost?

Mi smo dionici Tvoje božanske naravi, mi, koji smo ljudska narav, ali i bogovi. U nama je ljudsko i božansko.

Ti si Bog.

Ti si Svetac Božji, Čovjek – Svetac bez grijeha.

Ljudsko u nama je Tvoje, a grijeh je poremećaj koji se liječi onim božanskim antitijelima u nama, odnosno Tvojim opraštanjem.

Ima nas, dakle, bezbroj, a Ti si jedno, jedan Bog, jedna božanska narav i Trojica.

Mi smo čovječanstvo i majke, i nismo jedno ako nismo u Tvojoj božanskoj naravi, koja je i u nama kao nešto božansko, pobijedili Milošću Tvojom grijehe u sebi.

Ali poslije nema više muško i žensko. Poslije smo svi čovjek i svi smo majka. 16.04.2020. 08:42

I u Tvoje će se ime propovijedati obraćenje i otpuštanje grijeha.

Ako si Ti u nama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti. Ako li Duh Onoga koji Te uskrisi od mrtvih prebiva u nama, Onaj koji Te uskrisi od mrtvih, Isuse, oživit će i smrtna tijela naša po Duhu svome koji prebiva u nama. Rim 8,10-11

Božansko u čovjeku sigurno postoji od trenutka kada si nas stvorio, Bože, u nama živi Tvoje stvaralaštvo.

„Čovjek ne može potpuno propasti zato jer je on predmet Božje spoznaje i Božje ljubavi...Besmrtnost proizlazi iz dijaloškog odnosa čovjeka prema Stvoritelju, ona se mora zvati uskrsnućem gdje Stvoritelj ima u vidu čovjeka, nema u vidu samo dušu već čovjeka koji se ostvaruje u povijesnoj tjelesnosti... njemu, takvome čovjeku Bog poklanja besmrtnost koja se mora nazvati jedino uskrsnućem mrtvih, odnosno uskrsnućem ljudi, tijela, ljudskoga svijeta, svijeta ljudi... I kada se govori o zajedništvu svetih, izlišna je misao o „odijeljenoj duši”... Ljudi će osobno i dalje živjeti jer ih Bog tako poznaje i ljubi da više ne mogu propasti... A kako će dalje živjeti čovjek koji je ostao u Božjem sjećanju bit će dovršeno tek u su – čovječnosti i zato će budućnost pojedinog čovjeka biti dovršena kad bude ispunjena budućnost svijeta...” Joseph Ratzinger, „Uvod u kršćanstvo”, str. 332sl.

Dijaloški odnos čovjeka prema Stvoritelju je molitva, razgovor s Tobom, Isuse, onoga koji Ti vjeruje u zajedništvu sa sličnima, u Crkvi Tvojoj.

16.04.2020.10:

Vječna radost

Kiša prestaje

i sve tanje sipi,

prava ideala;

i vjetar staje,

neće raznositi

gnijezda mala.

Trešnjin je puni cvat,

prkosna je, lijepa,

široke krošnje, velika hlada.

Život nosi njena bijela lat,

pticama je okrepa,

hladnim je dušama nada.

Zovi me, zovi, Dragi,

proljeća svaka i Uskrsa

da mir bude potpun

što je na vagi

između klasa i trsa,

blaženstva pun.

Zovi me svakoga ljeta

za sunca duga,

za mjeseca kratka

da bilje procvjeta

i nebeska pruga,

i košnica slatka.

Dat ćemo život i Duha

danima koji slijede

i ne samo Ti i ja.

Svi dijelimo vina i kruha,

samo nam te prilike vrijede:

vječna je Euharistija.

I svi se odazivaju,

anđeli, ljudi,

na poziv Tvoj.

I svi su tamo da traju,

vječnost ih budi

na radostan boj.

Žeđ je u duši

i srca glad,

a kratak je vijek.

Srca zemaljska i nebeski dusi

nek budu sad

zajedno zauvijek.

15.04.2020. 16:53