Prave ruže

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada;

iz ljubavi prognana

istina sveta.

A ljubav ona

kao da bila nije,

pod prozirnim velom,

poput poklona

koji se prolije

po srcu cijelom.

Dragi je daleko,

duša treperi,

anđeli slave

zauvijekom.

U svijetloj vjeri

ruže su prave.

Rastu iz Drveta,

na Križu cvatu

i što tu može

psovka kleta,

pamfleti u ratu,

starenje kože?

Dugogodišnja trajnost

probodena dlana,

prikucana prsta;

srčana bajnost

svakoga dana -

- posebna vrsta

odana Lica

bez krinke, odijela.

I Drvo pati,

i na njemu ptica,

od sveta Tijela

od svete Mati.

I bok, krvavi bok,

rupa na duši,

prodirnuta srča

kao vremenski tok

koji se sruši

od jedna grča.

Dani balada,

krasnih slogana

i starih soneta;

dani parada,

iz ljubavi prognana

istina sveta.

I još se smiju,

a Isusa boli

čitave godine.

Jedu i piju

jer tako se voli,

moj Gospodine.

Što kad se vrati?

Za taj jedini

u godini dan

hoće li znati

na nekoj ledini

da im je stran

ljubavi Kralj,

Punina,

Širina,

veliki Dalj.

Dubina,

Visina.

Poslije zaborave.

U ljubavnom žaru

uvelo cvijeće,

a ne ruže prave.

I leže u paru

zgažene svijeće.

13.02.2020. 21:38

Barbra Streisand - Memory (with lyrics)

Summer Wine (Single Edit)

Roy Orbison - You got it (with lyrics).avi

My sharona-The Knack-Lyrics

Rosna polja Istine

Malo je vremena za neki plan,

a toliko sunčanih dana.

Bezbroj sitnica bi stalo na dlan,

sve one su plodovi umiranja.

O, blažene smrti, blažena kraja

što ga iščekuju duše od blata

u ovom životu od smijeha i jecaja

gdje se zatvaraju svaka vrata.

Težak je svaki početak na zemlji toj,

a teže je smisliti posljednje riječi,

okruniti djelom sav život svoj

kad više nema rose, ni mliječi.

I kada duši svojoj oprostiš

sve što je mogla drugima dati,

kad za njih moliš i kad za njih postiš,

vidiš da život opet će sjati.

Pred tobom vječni Božji mir,

odlazak duše prolazi radosno

jer Istina bijaše tvoj rani odabir,

ona ti dade to polje rosno.

12.02.2020. 04:32

Slava Križa

Zar o bolesti da reknem

il' o siromaštvu

i svoj bijedi ova svijeta?

Da se žalim? Il' da steknem

talente u stvaralaštvu?

Ili da se latim posljednjega leta?

Radi sebe ljudi hoće

dati drugom čovjeku da ima,

da ih slavi ili hvali,

da se riješe užasne samoće,

da je savjest lakih snova svima,

da se srce njima nikad ne zapali.

Zar o Kristu da spomenem

koji u tebi sveudilj živi

te Ga poznaješ ti uvijek i po svuda?

Ili da si opravu odjenem

koju prepoznat će dani sivi,

nit' ne sluteć' kakva velika sam luda?

Prevariti ljude moglo bi se lako,

brazde grijeha niknule bi tada

poput lijepa maka ili ljulja

pa bih stigla brže u taj pak'o

gdje se duša uvijek nada biti mlada

i zbog svog užitka molila bih ulja.

Kad sam sebe se odrekla,

postala sam ista kao oni

što ih viđam često protiv volje.

Nisam čula niti jednog retka

kojime bi zborila im duša koja zvoni

himbom od koje se može još i bolje.

A ja vidim Boga tvoga svuda

u toj bijedi Križa, raspetoga;

ne može se ništa da Mu padne kruna

jer je uskrsnućem pobijedio luda.

Svakog dana toči meni Duha svoga,

svakog časa ja treperim kao struna

jer On visi gore visoko, visoko,

ne vidiš Mu kraja, niti stanja.

Ne silazi iz visina, a sve mi je bliže.

Pomaže mi, blagoslivlja me široko, široko

pa me vodi na pašnjake znanja

da pogledam tlo što sve je niže.

11.02.2020. 15:48