I.N.R.I.

Glava I.

Izabrani Božji narod, za razliku od svih ostalih naroda, nije u svojim kraljevima gledao božanstva, kralj kod njih nije bio bog, niti je dobivao vlast, niti je bio posrednik između božanstava i ljudi.

Taj narod Božji, potomstvo Abrahamovo, Izakovo i Jakovljevo, imao je oduvijek privilegiju da mu se Bog objavio i objavljivao na svoju inicijativu te zbog toga nisu dugo uopće imali kralja, naročito ne nekog kralja koji bi utjelovljavao Božju nazočnost usred naroda. Čitav je narod imao zbog svoga Boga svoje posebno dostojanstvo.

Glava II.

Tek pred pogiblima od susjednih naroda su starješine Izabranog naroda zaželjeli kralja i vođu koji će biti sudac i donositi pobjede.

Bog milostivo popusti traženjima svoga naroda i daje proroku Samuelu da pomaže Šaula za kralja što je čisto religiozna potvrda ovoj novoj ustanovi. No, kako je Šaul pokušao vršiti religiozni obred umjesto Samuela, Bogu njihovom se to nikako nije svidjelo.

Nakon toga vladarska kuća postaje ustanova Božjeg naroda jer Bog osobno izabire pobožnoga Davida za sljedećega kralja čitavom narodu i taj karizmatski vođa prokušane hrabrosti odgaja sina Salomona da načini Božju kuću i klanjalište, prebivalište za Boga – jeruzalemski hram.

Kraljevstvo se počinje politički uređivati, a religioznost se vezuje uz Hram, uz kraljevanje Davidove loze na Jugu i uz proroke na Sjeveru.

Glava III.

Kralj sada podliježe zahtjevima Saveza Boga i naroda te zahtjevima Božjeg zakona, Dekaloga dok proroci u narodu na to neprekidno podsjećaju.

Kraljevsko pomazanje se poštuje, kralj mora u pravdi vladati nad cijelom zemljom, a razvija se i ideal vjernog, pravednog i miroljubivog kralja.

Glava IV.

U Izabrani Božji narod uvlači se idolopoklonstvo i despotizam. Oni donose i uvjerenja da kraljevska vlast predstavlja i nosi božansku narav.

Proroci mnogi opominju narod, osuđuju zloupotrebu vlasti, obećavaju dolazak nesreća i kazne. Svi proroci daju naslutiti religioznost u perspektivi „posljednjih vremena” gdje dolazi savršeno ostvarenje Božjeg nauma koji se očituje u pozvanju Davida.

Glava V.

U 8. stoljeću prorok Izaija pozdravlja rođenje budućega kralja (Iz 9,1-6): zemlja će postati raj s puno radosti, mira i pravde (Iz 11,1-9). U istom smislu govore svi proroci i spominju Davidov pravedni Izdanak (Jr 23,5 sl).

587. godine prije Krista, a poslije izgnanstva i robovanja, Božji narod se organizira u duhu teokracije, a dolazi pod vlast poganskih kraljeva. Sve se više okreće „posljednjim vremenima” koja proroci navješćuju.

Očekuje se kraljevanje kraljevstva Božjeg kao središte eshatološkog nadanja (Psalmi: 2,45,72,110 i prorok Zaharija 9,9sl. Koji doslovno pet stotina godina prije Krista govori:

„Klikni iz sveg grla, Kćeri sionska!

Viči od radosti, Kćeri jeruzalemska!

Tvoj kralj se evo tebi vraća:

pravičan je i pobjedonosan,

ponizan jaše na magarcu,

na magaretu, mladetu magaričinu.” Zaharija prorokuje o dolasku Mesije u Jeruzalem, o kraljevanju poniznoga kralja koji zapravo nije bio kralj na očekivani način).

Od velikog kralja – Mesije očekuje se da oslobodi narod od tuđinskog ugnjetavanja.

Glava VI.

Središnja tema Novog zavjeta je bitno religiozna, to je kraljevstvo nebesko čiji je ljudski graditelj Isus Krist. Tema se oslobađa političkih prizvuka i nalazi se u cjelokupnoj objavi spasenja.

Natanael Isusa zove kraljem (Iv 1,49), a sam Isus naziva sebe Sinom Čovječjim; Njegovo poslanje je drugačijega reda.

Kad počinje za Isusa poslanje Njegove Muke, On ulazi tada u Jeruzalem kao Kralj (Lk 19,38; Iv 12,13), a potom svojima progovara o kraljevstvu u eshatološkoj perspektivi (Lk 22,29 sl).

Glava VII.

Isusa na početku Muke čeka suđenje i preslušavanje.

Svećenstvo i zakonoznanci nemaju nekih moralnih zapreka u preslušavanju samoga Mesije koji jest Sin Božji dok politički upravitelj vrši nad Isusom civilni proces u kojemu Isusovo kraljevsko dostojanstvo dolazi u pitanje. Optužuju Ga da se drži prevelikim, a onda i da Mu je stav preponizan.

Sveti Pavao, jednako kao i evanđelisti, predstavljaju čitateljima i sljedbenicima paradoksalnost za ljude same Božje Objave, odnosno pojave Isusa Krista. No, nitko Mu ne nađe manu, ni grijeh.

Ali, predstavnici naroda Božjega uniziše dostojanstvo svojega Kralja, dugo očekivanoga Spasitelja, čak do te mjere da uniziše i sebe same, i svoju religioznu vlast, priznajući političku vlast tlačitelja naroda; čak ni sama Objava Boga nije bila bitna, čak niti Mojsijev zakon (Iv 19,12-15).

Vojnici iz poruge Isusa zovu Kraljem potlačenog naroda (Mk 15,18). Svi smo mi taj narod koji ismijavaše Isusov naslov jer O n je otkupio sve nas i svakoga od nas.

Glava VIII.

Lk 19,12-15 donosi prispodobu o kralju koji odlazi po svoje dostojanstvo da bi se vratio s kaznama za podanike i nagradom za vjerne (Lk 19,27).

Gleda li se Krist na križu svjetlom vjere, lako se uočava kako iz smrti i poraza Božjega u Njegovoj prevelikoj i neizrecivoj slabosti i milosrđu za sve ljude, izbija iz Isusa nikada nikome dokučiva snaga Očinske ljubavi i svijetli istinsko kraljevsko dostojanstvo.

Dobri razbojnik na križu spoznaje Isusovu pravu narav (Lk 23,42) i moli Ga za spas. Isus mu obećava: „Još danas bit ćeš sa mnom u raju”.

Glava IX.

Uskrsli je Krist ušao u svoje kraljevstvo.

Njegovo kraljevstvo se uspostavlja navješćivanjem Evanđelja ( „primit ćete snagu... bit ćete mi svjedoci” Dj 1,8).

Krist je Kralj pravde i Kraj svećenik (Heb 1,8; Ps 45,7; Ps 110; Heb 7,1).

Na otajstveni način bio je već od djetinjstva novorođeni Kralj čije kraljevstvo neće imati svršetka (Lk 1,33; Mt 2,2).

Glava X.

Isusovo kraljevstvo na ovome svijetu ne predstavlja nikakva ljudska monarhija (Iv 18,36).

Kršćani su podanici kad „ih Bog istrgne iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga Sina u kome imaju otkupljenje (Kol 1,13).”

Glava XI.

I danas mnogi kraljevi i gospodstva ustaju protiv Isusove kraljevske duhovne vlasti (Ps 2,2; Dj 4,25 sl). Tako se bacaju poganstvom na Crkvu i njenu djecu kako se sam Babilon opija krvlju Isusovih svjedoka (Otk 17,5 sl).

Glava XII.

Isus je pobjedničko Janje jer je Gospodar gospodara i Kralj kraljeva ( Otk 17,14; 19,1 sl ; usp. 1,5).

Silovito očitovanje Isusova kraljevskog dostojanstva i Božjega kraljevanja bit će Kristova Paruzija

(Otk 11,15; 2Tim 4,1).

Prema Iz 11,4 i 2 Sol 2,9 Kralj -Sin Davidov uništit će Antikrista sjajem svoga dolaska.

Prema obećanju u Dn 7,22.27 mučenici će sudjelovati u vječnom kraljevanju Sina Čovječjega, također prema Otk 7,4-8.15 i prema Lk 22,29 sl.

Isto Isus obećava na Posljednjoj večeri svojim apostolima:

„Zato ja vama dajem kraljevsku čast kao što ju je Otac moj meni dao, da jedete i pijete za mojim stolom u mome kraljevstvu te da sjedite na prijestoljima i sudite dvanaest Izraelovih plemena”.

Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum, I.N.R.I.

12.11.2019. 12:58

Božanski život

Bilo je dana

kad nestade teksta,

zavlada praznina.

Razna zdanja

bijahu zamjena za ona mjesta

gdje živi mi tmina,

samo zato da mogu

rasprostrijeti luč

što dade puninu

o mome Bogu

što za me je ispio žuč

i vodi me u dubinu

ta moga hrama

gdje stan je Duha,

ovdje, u meni.

Uporna tama

ne skide si ruha

da luč zarumeni

pa postadoh zov

da me prožima

božanske krvi te kap;

osjećaj nov

što ljubavi ima

i struji venom kao slap.

Uzburka se tijelo

i goruće posta

od sve siline

jer blago je cijelo,

a stih mi osta

od kaplje miline.

Božanski živote,

ti, Krvi u meni

što spoznaju daje,

ljepoto dobrote,

duha pokreni

što vječno traje.

12.11.2019. 07:04

Pustinjsko vino

Borbe odvedoše do pješčanih dina

po kojima čvrsta desnica vodi

u rajsko zelenilo, do pustinjska vina;

molitva koja me iznova rodi.

Zelena polja pustinjskog raja

dovedoše mene do nebeskih dvora.

Iz Hrama se čuju, iz nutarnjih odaja,

psalmi hodočasnika, pjesma zbora.

Kralj pravedni, Svećenik mira

pruža mi čašu i lomi nam kruh

da bi proglasio duši nek bira

pobjede gorke i životni duh.

A gdje su mi vinogradi i klasje zlatno,

gdje mi je polje i zemlja moja,

moje nebo što pljušti na srce blatno;

gdje mi je oružje i plijen iz boja?

Evo ti Poslanik, on ti je sve,

i zemlja i majka, i nebo i dom;

s njime ćeš proći kroz borbe zle,

s njime ćeš prići i srcu mom.

On stiže iz kraja što nebo ga zna,

u vječnome Gradu stoluje puku

i sve što zatreba, Tvoj Bog mu da;

on ti je plijen koji pruža ti ruku.

Duša ti melem, srce ti mač

i što bi drugo Kralj dao ti nova?

Ruke ti pune, a ne nose drač,

tvoja je pobjeda pustinja ova.

17.05.2019. 20:01

Ples s Istinom

Dijalog čovjeka i prirode,

jer s kime bi razgovarao,

ljudsku potragu za pravdom

i traženje dobre prigode

Duh mu je Sveti rasparao

jer čovjek ne vlada svojim gardom

kao što priroda to čini,

ona je u vlasti Boga samoga;

i čovjek je Duha primio,

Njegov blagoslov nježan, fini

nasuprot duha tamnoga;

i čovjek je Duhu žrtvu prinio,

darove svoje i mane,

zajedno sa svojim duhom.

Duši umnožili se darovi,

a prirodi suza kane,

Duh je opremio novim ruhom

i stadoše balovi.

Započne dijalog plesa,

nalik pješčanom vrtlogu

samotnosti i Istine,

pustinje i nebesa,

a sve u velikom Bogu

gdje ona potraga mine.

I što se ponavlja stalno,

nestade, sva ona bitka

u zemaljskome žrvnju.

Duša napusti područje kalno

i uze pustinji vina pitka

da ispije čašu spasenja Krvnu.

23.05.2019. 21:26

Krvi Kristova, spasi nas

„...a pjevali su jakim glasom:

Dostojan je zaklani Jaganjac

primiti moć i bogatstvo

i mudrost i snagu

i čast i slavu i blagoslov (Otk 5,12)!”

Kakve veze ima ona sotonska edenska zmija s raznim religioznostima, kakve veze ima ona s magijom i vračanjem, kakve veze ima s prvim ljudima i s dječjom književnošću i mitovima; i kakve veze ima ona s Isusom Kristom, Gospodinom?

Mnogi će reći da je ta zmija simbol zla, uosobljeno zlo za potrebe razvijanja fabule u mnoštvu mitova. No, zlo nije mit.

Isus Krist, pravi Bog i pravi Čovjek, koji je svojom smrću na križu potpuno porazio sile zla, jedini je raskrinkao tu zloću, tu osobu koja je izvor i bit svakoga zla, tog Lašca i oca laži, protivnika dobrote i ljepote, istine i pravednosti, palog anđela koji se pobunio protiv Boga Oca Svevladara i koji nastoji donijeti podjele gdje god stigne.

O zlu se zna puno, ali se o njemu uglavnom ne govori iz raznih razloga.

Tom šutnjom o zlu može se manipulirati, može se praznovjerno vjerovati da bi govor o zlu mogao dozvati zlo.

Ako se previše izbjegava govor o „onoj” zmiji ili „onom” zmaju, može se lakše svako ljudsko zlo i svaka ljudska zla namjera zataškati i prikriti, a na taj način zlo se lakše rasprostranjuje.

Također su ljudi jako skloni zamišljati život kao borbu „nečega što je iluzija i san o tome da negdje postoji nešto jako dobro” protiv čitavoga ljudskog opusa povijesnih zločina i utvrđenih činjenica koje dokazuju da je čovjek jako zao i da čovjek donosi smrt što se ukratko naziva borbom između dobra i zla.

Kako da ja, ovako zao i razuman, vjerujem u dobroga Boga kad onda moram zaključiti da postoji i onaj zao lažac i kad je puno lakše vjerovati da je sve u biti nekako neutralno i da će mi se duša smiriti poslije smrti jer onda više nema dobra i zla.

A taj puzajući jadnik ili srditi sedmeroglavac je u stvari osjetilno i kao duhovno stvorenje, rekli bismo da je nevidljiv. Nema tijelo kao što čovjek ima i duh, i Božjega Duha Svetoga, i tijelo. Čovjek je slika Boga, čovjek je veoma dobar i, ako hoće, može biti svet i vječan, Božje dijete.

A zloduh to nije, ne može to biti i nikada vladati neće, niti nekim svijetom, niti nečim što je dobro, niti bilo kojom ljudskom osobom koja vjeruje i zna da je taj lažac zapravo Grijeh i Smrt koji svakoga čovjeka žude jer taj grijeh je obična zavist prema ljudima koja može od svojega čovjeka-poklonika načiniti pravu pravcatu zvijer.

Ali, čovjek je pun sebe.

Ispunjen je oduševljenjem prema zemaljskim užicima.

Ljudska pravednost je zakon jačega.

Ljudsko prosvjetljenje je kratkotrajno.

Ljudska istina je čovjekov želudac.

Ljudski život su fina odijela, njegova slavlja su onečišćavanje i uništavanje.

Čovjeku je potrebna pokora, litanije, poniznost i odricanje.

Jer ako ljubiš požudu očiju i srca, jednog jutra vidjet ćeš Smrt u ogledalu.

„Zato sagibam svoja koljena pred Ocem od koga svako očinstvo u nebesima i na zemlji ima ime. Neka vam dadne, prema bogatstvu svoje slave, da se ojačate u snazi po njegovom Duhu u nutarnjega čovjeka, da Krist stanuje u vašim srcima po vjeri; da u ljubavi uvriježeni i utemeljeni budete sposobni shvatiti zajedno sa svim svetima koja je tu širina, duljina, visina i dubina, i upoznati ljubav Kristovu koja nadilazi spoznaju, da budete ispunjeni do sve punine koja dolazi od Boga.

Onomu koji, prema snazi što silu svoju očituje u nama, može učiniti neograničeno više od onoga što možemo moliti ili misliti – njemu slava u Crkvi i u Kristu Isusu u sva pokoljenja i sve vjekove! Amen (Ef 3,14-21).”

11.11.2019. 14:44

Blagoslovljeno sveto ime Isusovo!

Isuse,

sine Boga živoga,

kralju slave,

sunce pravde,

Bože mira,

strpljivi,

poslušni,

početniče života,

svjetlosti istinita,

mudrosti vječna,

dobroto beskrajna,

radosti anđela,

krotka i ponizna srca,

smiluj nam se,

učini srca naša po srcu svome.

Blagoslovljeno presveto, milosrdno Srce Isusovo,

satrveno zbog opačina naših,

kopljem probodeno,

izvore sve utjehe,

živote i uskrsnuće naše,

žrtvo za grijehe,

spasenje onima koji se u Te uzdaju,

uzdanje onima koji u Tebi umiru,

milino sviju svetih,

smiluj nam se!

Blagoslovljena predragocjena Krv Isusova!

Krvi Krista, Jedinorođenog Sina vječnoga Oca,

Krvi Krista, utjelovljene riječi Božje,

Krvi Kristova, Novoga i Vječnoga Zavjeta,

Krvi Kristova,

u smrtnoj borbi na zemlju potekla,

koja si kod bičevanja izvirala,

ispod trnove krune prokapala,

na Križu prolivena,

Krvi Kristova,

cijeno našega spasenja,

bez koje nema oproštenja,

u Euharistiji okrepo i čišćenje duša,

rijeko milosrđa,

pobjednice zlih duhova,

Krvi Kristova, jamstvo vječnoga života,

Krvi Kristova, koja izbavljaš duše iz čistilišta,

Krvi Kristova, svake slave i časti predostojna,

spasi nas!

Bože vječni, svemogući, Ti si svoga jedinorođenoga Sina postavio za otkupitelja svijeta. Molimo Te da cijenu našega spasenja tako štujemo, a njezina nas snaga tako brani od zala ovoga života na zemlji da vječni plod svete Krvi uživamo na nebu. Po istom Kristu Gospodinu našem. Amen.

Otkupio si nas, Gospodine, Krvlju svojom.

I postadosmo Kraljevstvo Boga našega.

Ples cvijeća i svjetla

Srce moga duha,

moje duše srž,

vrata moga tijela,

to je vatra gluha,

glavnja kao prž

središta mi cijela.

Ovdje stoluješ mi Ti,

Gospode i Bože moj,

ovdje srcu kruha daješ

kojega će spoznati

beskorisni sluga Tvoj

u kojemu žarko traješ.

Noćna vrata ova hrama

pustila su svjetlo van

nakon duga putovanja

pa raspršila se tama,

prestao je svaki san,

izraslo je cvijeće poštovanja.

10.11.2019. 02:56

Prava jedra

Duša moja, kao sakrivena

poput zabranjena vina

ili nekog cjelova u tami;

duša moja, sjetom zalivena

tamo gdje bi počela visina

koja uvijek me primami;

neznatna u oblaku i travi,

a još manja negdje niže,

tu, na osami u grudima,

ondje gdje se samo Nebo javi

da bi poslalo što bliže

poruku tim napuštenim sprudima

gdje se divlje smokve rode

s okusom izuzetno slasnim,

s vrlo rijetkim i posebnim zvukom

kada vjetar na njih sve dogura brode,

i s kojim se drvo čini više časnim,

kao da bi bilo odgovarajućom lukom

i, naravno, baš za moju dušu.

Naći tamo svoja jedra

veliki je dar i sreća savršena

jer svi topli vjetri tamo pušu

i nalaze tako svoja njedra

u kojim je ova duša završena.

09.11.2019. 13:19