1.
Znak za pojam (ideju, misao) jest riječ.
Znak
Boga živoga, Uma nad svim umovima, jest Isus Krist, Riječ Božja.
Ako
je Isus Riječ Boga, On je tada živi dokaz vječne umne djelatnosti
i misaone aktivnosti Boga Stvoritelja svega svijeta i svih stvorenja.
Isus
se od Oca rađa.
Riječ
se od misli stvori.
Misli
rađaju riječi. Tko čuje nečije riječi, taj zna što govornik
misli.
Bog
je Ljubav jer kad ne bi bio to, tada ne bi postojalo misaone
aktivnosti, odnosno umne djelatnosti Boga Stvoritelja, ne bi postojao
razlog za spoznavanje.
Jer
misao ne rađa ljubav već ljubav rađa misao i spoznaju.
Ljubav
je postojanje i prisutnost, ljubav je bit svega, a iz nje dolazi
sposobnost promišljanja o sebi i drugome.
Samo
u ljubavi može se promatrati racionalno i promišljati o onome što
se promatra.
Jer
da nema ljubavi, ne bi spoznaje bilo. Jer da nema ljubavi, to bi bila
velika smetnja i bol koja bi onemogućavala koncentraciju što je
temeljni preduvjet za spoznavanje i pamćenje.
Ljubim,
dakle spoznajem, dakle jesam.
Ali
nisam zato što ljubim nego ljubim zato što jesam i postojim, a to
sve znam jer u ljubavi spoznajem.
Jer
da nema spoznaje, ljubav ne bi koristila.
2.
Um koji spoznaje zato što ljubi, a ljubi zato što postoji, nije
puka inteligencija koja predstavlja samo malen dio spoznajne
aktivnosti.
Intelekt
je nešto što se razlikuje od afekta.
Um
je Mudrost u kojoj i po kojoj sve postoji.
Mudrost
je prije svega dar, a potom je iskustvo dobroga života,
proživljenoga u najboljoj volji i mnogim dobrim nastojanjima koja
rezultiraju uspjehom u djelima ljubavi.
Dok
je intelekt zabilježena aktivnost manjeg dijela bića, mudrost
uračunava u sebe sve pa tako i afektivni život.
Mudar
čovjek ima iskustva u ljubavi, a ne mora biti osobito nadaren za
promišljanje jer ljubav je ta koja daje biću spoznaju, a ne samo
promišljanje što postoji uglavnom kao prazno namotavanje
pretpostavki.
Intelekt
gotovo uvijek samo pretpostavlja činjenice dok mudrost nosi iskustvo
stvarnosti.
3.
Biti mudar kao zmija i bezazlen kao golub ili nevin kao janje znači
iskusiti život pa znati i spoznati nedostatke bića u koja se ne
može imati povjerenja osim Vrhunskoga Bića, Boga Stvoritelja pred
kojim se može svako biće prepustiti kao prema jedinome osloncu.
Čovjek
će reći da nije nevin ako se ponaša lukavo i podmuklo poput zmije
prema ljudima.
Čovjek
će reći da ne može biti lukav i podmukao ako je nevin.
Mudar
kao zmija ne uzda se ni u koje stvorenje, a nevin kao janje pouzdaje
se u Ljubav koja je Mudrost i Bog, Istina i Spasenje.
Biti
mudar kao zmija i nevin kao janje jeste jedno te isto, gledano s
različitih stajališta:
-
sa stajališta čovjeka prema čovjeku, ljudi su sumnjivi;
-
sa stajališta čovjeka prema Bogu, Bog je jedini vjeran.
Kada
se čovjek prepušta Bogu koji je Ljubav i Mudrost, Spoznaja i Riječ,
on tada ne može ne ljubiti, ne biti mudar, ne spoznavati i ne čuti,
ne razumjeti svoga Boga, a kada Ga razumije, postaje čist i svet jer
Bog je Svetac i nevino Janje.
Isus
Krist Janje je nevino kojega ljudi osudiše i odvedoše na križ radi
kojega je Isus i došao na zemlju među sve te ljude. I znao je Isus
da će Ga ljudi razapeti jer govorio im je istinu bez uvijanja. Riječ
Isusa Krista je moćna jer je istinita i vječna, a za ljude je bila
veliki neprijatelj što jasno ukazuje na to da ljudi nisu nevini ili
vrijedni povjerenja.
Budući
da je za većinu ljudi Božja ljubav teško dokučiva jer ljudi su
opterećeni grijesima i ne mogu sagledavati jasno sve u božanskoj
nevinosti, onaj čovjek koji se pouzdaje u Gospodina, dobiva na dar
Boga samoga, a tako i božansku nevinost. Također dobiva Božja
uslišanja kako ne bi, onako posvećen u Bogu, nastradao poput Isusa
Krista. Isus svome vjerniku daje mudrost koja ljudima izgleda kao
velika ljudska lukavost jer ljudi drugačije u svojim grijesima nisu
sposobni sagledavati istinsku mudrost, ljubav i nevinost.
„Evo,
šaljem vas kao ovce među vukove. Zato budite mudri kao zmije, a
bezazleni kao golubovi (Mt 10,16)!”. 16.07.2019. 03:37
