Prazne njive

Ne pratim Te više,

Ti održavaš mene,

strunu treperavu

što nemirno diše

dok uzmiču sjene

i raspiruju žeravu

života kasna

u slabosti žića

koje se predaje

za svitanja krasna,

cvrkutanje ptića

i slabo se kaje

kao umorni nosač

prtljage razne

na kraju rada,

kao presretan kosač

njive prazne

na rubu grada

odakle plodovi dolaze

da se iskuse

u silini divota

jer duše sve odlaze,

moj Isuse,

na kraju života

što se dršćući javlja

i sve češće

na dušu navaljuje

za dan velika slavlja

i sve ga žešće

u srcu najavljuje.

02.06.2019. 08:47

Putnik dalekih dubina

Dušo moja, nisi pjesnikinja od visina

koja doživljava cvrkut ptica

i ne osvaja te sasvim zov širina

od kojih te hvata sveta drhtavica.

Dušo moja, zatvorena sva u sebi,

ti si putnik dalekih dubina

u toj nasušnoj ti potrebi

gdje te zove sva nutrina

u kojoj se rađa kušnja zrela,

stečevina što je moraš ti iskusiti

kao neka dobro usmjerena strijela

što je svaka duša mora još izbrusiti.

Ne bih rado da se nekom recitiraš

jer ti, dušo, imaš svoje platno

i svoj predložak po kojem sviraš;

pjevanje je za te klasje plodno, zlatno

što osluškuje se tihom vjerom,

a ne jakim razglasima

koji ravnaju se neizmjerom

što ga samo Bog tvoj ima.

Ako dogodi se da poletiš,

to je samo radi poniranja

kojim se ti sva posvetiš;

tim su jača tvoja prodiranja

u kojima pratiš Duha Sveta,

Duha jaka što te u nutrine zove,

Duha veća i od svemira, i svijeta,

Duha tajnija od zemlje ove.

01.06.2019. 14:45

Duša ranjenika

Otkriti te opet, vidjeti tvoj dom,

to je oživljavanje duše ranjenika

koji niti ne zna da je imao slom;

to je novi život, nova to je prilika

da se mačevima zlatna sjaja

prah izbriše, nakupina teška

svakojakih objeda i ispraćaja

jer to nije bila neka kobna greška

već su bitke stalne, svakidašnje.

Vitezovi, dame i odrasla djeca

nose ožiljke prošlosti strašne

i u tome domu uvijek netko jeca.

Moglo bi se reći toga ima svuda,

da se duše tuku, da su uvijek ratovi,

ali ta je riječ tek buncanje luda

koje dođu samo kad su svatovi.

Znam da ne ljubiš me mnogo;

tim je veća moja radost

zbog ta hoda zajednička s Bogom

koja spomen je na našu mladost

kad smo susreli se poput pobjednika

kao što se inače okuplja puk;

to su obljetnice ratnika i vjernika

gdje su kao jedan strelica i luk

što se daju spremiti i odapeti.

Vjernost je jaka, bitke još veće

kad ih prati Bog naš razapeti

koji uvijek s dušom u obranu kreće.

01.06.2019. 01:34

Rastanak

Rastanak je onaj naše mjesto

što se zlati pod naletom sunčevih zraka,

to je ono što ne vide duše često

koje rastancima traže komadiće mraka.

Nije odlazak, ni povratak k rodu,

nije kasno, niti prerano za njega,

još smo uvijek na istome brodu:

dvije duše poslije svega.

To je rastanak bez rastanka

jer opet se nalazimo skupa u tom krasu,

vrlo brzo. Samo kratka stanka,

rastanak je privilegija u jednome času.

Mi dijelimo isto nebo, isto tlo,

istu zemlju i naš slavni grad,

a prođemo zajedno i dobro, i zlo

nakon kojih slijedi mir i sklad.

Rastanak je naš početak mira

što ćemo ga uživati na kraju dana;

potvrda je da smo bili vrijedni odabira

jedno drugom u vidanju rana.

Rastanak potvrđuje posinjenje,

konačnu sigurnost daje;

on je uvijek najnovije viđenje

koje zauvijek potraje.

31.05.2019. 17:00

Nebeske uvertire

Da li je pjesma to što diše

u mome sluhu, u srcu mome?

Glazba bez riječi, poput kiše,

note što bude život iz kome.

A nije to dan kao svaki prije

već je melodija čiste ljepote

kojoj se sumnja približila nije;

nutarnje poklonstvo iz divote,

kvaliteta tradicije, struke, umijeća

gdje brat i sestra se traže

kao što duhove traži svijeća,

odraze duša i nebeske straže.

I zvukovi nalaze nutarnje riječi,

a tijelo se spušta niz vode lake,

kao kad biljka nikne iz mliječi;

to je početak koji odašilje krake

i oni će dirnuti bilo koga

ako je takva zemaljska kob,

ako je volja nježnoga Boga

kojemu nije naudio grob

pa kako bi tada i duša umakla

iz ovih nebeskih uvertira

ako je samo malo dotakla

to nadahnuće kojim se svira

jer to je za ljudske moždane raj

u kojemu cvate drvo spoznanja,

jer to je početak, a nije kraj;

tek slijedi navještaj vjerskoga stanja.

29.05.2019. 15:00

Božansko podneblje

Zvala sam Tebe da me pohodiš,

dozivala anđele preslatka hljeba,

izmolila milost da opet me rodiš

za sebe, za putovanje do Tvoga neba

jer moja nebesa su pomalo štura

iako blažena duša se kupa;

kod mene je važan i stan, i ura

iako srce mi prečesto lupa

zbog milosti slavne što se prosipa

po stopama koje nemaju tla

jer me kaplja za kapljom obasipa

i pere od grijeha i svakoga zla.

Dodaj mi riječ nebesku, svetu

da bolje ocrtam tu blaženost gustu

koja tu prodire poput oaze u svijetu,

a duše je vide kao prašinu pustu;

nek barem jedna duša se nađe,

kao i ja, u blizini Tvojega trona

da lakše u pustoš još veću zađe,

da se ohrabri kad čuje Ti zvona,

makar će sanjati bogate trpeze,

makar će žeđati vina i vode,

makar polomit će sve svoje veze,

makar će ostati bez slobode,

lomeći krv, nerve i tijelo,

žudeći sreću i varljive napasti

da bi pronašla podneblje cijelo

u kojemu Tvoje nebo će krasti.

29.05.2019. 08:38

Drugi život

Znam da me nećeš napustiti,

ali Te više ovako vidjeti neću.

Bog Otac je htio k meni Te spustiti

kako bih spoznala buduću sreću.

Tebe je opet k sebi uzeo

jer Ti si Njegov oduvijek bio

i samo si oganj u meni užeo

jer Otac je naš tako htio.

Ti bio si Njegov oganj i plamen,

a i sada si ljubav što ne vene;

od Tebe ne ostade niti pramen,

Ti ostavi ovdje samo sjene

u kojima svi smo na tragu

kojega nitko zatrti ne može

jer nositi Tebe u zemlju dragu

jedan je plam ispod kože

gdje duhom se krstimo Tvojim.

I tu se rađaš u preobraženju,

bogat i lijep s božanstvom svojim,

i vodiš nas sve k obraćenju.

Ta ljubav što je posadi

da cvate i plodi po svemu svijetu

drugi je život u novoj nadi

koja sad ima vatru svetu.

U njoj se vidi Tvoj lik i tijelo,

čuje se riječ višega cilja

što je izgovara Tvoje djelo,

živi se vrijeme božanskoga milja.

28.05.2019. 18:51