Sveti mozaik

Mozaik je predivan, pravo umijeće,
slaže se poput najljepša cvijeta
u narodu koji Boga susreće
i tako se grana širom svijeta,

na sve ljude vjerne i srca tužna.
Svaka mi pločica jedina, svoja
i niti jedna ne može biti ružna,
i svaka je prepuna najljepših boja.

Bit će to sjajan, svijetao dan tjednu,
sa suncem što gleda na sve nas,
kada pronađem onu pločicu vrijednu
koja nedostaje za moj spas.

Znam da u Bogu se sastaju svi,
svi koji su vjerni, zaljubljeni;
znam i da puti su često zli,
da mnogi su negdje izgubljeni.

Jesam li nalik duši što sjaji
od velike sreće i zadovoljstva,
jesam li kao mramor što taji
u sebi dolazak Presveta Trojstva,

jesam li dio ta svetoga tla?
Gdje li sad stojim, gdje da ju nađem,
pločicu, odlomak u kojem sam sva,
gdje li da tražit' je sada zađem?

Znam da tu negdje se nalazim ja,
na praznom mjestu pored Oltara
gdje nedostaje posljednja pločica;
samo je jedna ona što odgovara.

Neka me postavi Nebo nada mnom
tamo gdje sve te pločice stoje,
neka me Sluga koji je sa mnom
prigrli k sebi, u naručje svoje.
‎05. ‎travnja ‎2019. 04:00:06

Isus nije morao

"Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa (Iv 15,5c)."

Onaj Bog koji je, slavili smo Ga nedavno za Božić, postao čovjekom, sada je Bogočovjek Isus Krist koji nam tumači da možemo živjeti dobro, kvalitetno, u slobodi duhovnoj, u miru i redu; da možemo požnjeti vječni život, uskrsnuće duše i tijela, ali i da nam se može dogoditi da završimo u smrtnom grijehu, to jest u paklu.
Bog dolazi na zemlju objaviti čovjeku sebe, predstaviti se čovjeku i poučiti ga o vjeri u Boga i o smislu čovjekova života, o smislu krajnjem, ali i o smislu svakog pojedinog trenutka u životu, o dubljem smislu svake naše riječi, svake radnje, čina i svakog djela našega. 
Bog nas uči da smo jako vrijedni svi i da smo Mu značajni, da su dragocjene ure našega života na zemlji, da o našoj vjeri ovisi gotovo sve što proživljavamo i sve što će nam se dogoditi, da nam život ne može, ne mora i ne smije prohujati uzalud i besmisleno i da možemo stupiti u stvaran, ispravan i pravi vječni život odmah, ovdje, na zemlji. Bog nas uči ljubiti i živjeti, zove nas na novi način života, na preokret u životu, na obraćenje. Rezultat obraćenja je blagostanje uz pravilne napore, izlijevanje Milosti za svaki poduhvat kojega čovjek poduzme, osiguravanje Božje pomoći u svemu što čovjek čini, naročito u izbjegavanju teških i lakih grijeha, uskrsnuće na vječnu nagradu, spas za one najgore ljude među nama, za okorjele zločince, za izgubljene duše, za malodušne i depresivne ljude; spas od ratova, gladi i bijede, ali ne bez čovjekova pristanka i bez čovjekove odlučnosti u nevoljama i potrebama da ostane vjeran Bogu jer tada ga Bog izvlači iz svih zala.
Bog koji je postao čovjekom pokazuje nam put u stvaranje boljega svijeta, puno boljega od onoga najsavršenijega što čovjek može zamisliti i poželjeti.
Bog nas uči da je On uzrok naših najsmjelijih želja i da je On zapravo ono što želimo i čemu se nadamo, daje nam sebe i uči nas da je Bog čovjeku sveopća posljedica, rezultat svih naših namjera i djelovanja. Uči nas kako možemo biti slobodni i kvalitetniji ljudi, ali ne sretniji  onako kako mi mislimo već blaženi onako kako je Bog blažen, blagoslovljen, dobar i svet te kako je vječan u blagostanju duše, duha i tijela. Bog je naša snaga, On je jedina uzdanica za koju se slobodno možemo čvrsto uhvatiti.
Obraćenje je živjeti kao biti, zaista biti i postojati, a ne imati; obraćenje je ljubiti i živjeti i razmišljati u ljubavi, a ne u ravnodušnosti koja žanje nikada pravednu pravednost za kojom svi vape i koje zaista nikada nema dok čovjek ne sagleda sve očima ljubavi jer Bog sam je ljubav i pravednost, istina i sloboda ljudska. Obraćenje podrazumijeva hrabrost, ali i razboritost kakvu ljudi bez vjere nemaju i koju čovjek u izobilju dobiva od Duha Svetoga po sakramentima vjere svoje. Bog održava čovjeka za vrijeme i poslije obraćenja, a čovjek to mora iskusiti kompletnim svojim životom. Čovjek ne može biti kompletan bez Boga svojega, Bog je njegov i on je Božji. Obraćenje je stvaranje nove ljubavne veze i povjerenja koji potraju zauvijek. Obraćenje je ostvarenje najsmjelijih i svih prastarih i novih čovjekovih želja i htijenja, ali pravi cilj obraćenja je upravo u osloboađanju od krivih želja i loših poteza. Obraćenje je učenje protiv svih zabluda čovjekovih, a ima ih mnogo i njihov rezultat su ratovi, bolesti i nepravde.
Obraćenje je uvijek kretanje iz početka i sve uspješniji pokušaj reforme o kojoj čovjek razmišlja između Božića i Uskrsa, između Uskrsa i Božića. To je promjena, mijenjanje sebe i svojih navika, cjeloživotno učenje o nebeskim stvarima preko zemaljskih stvari.

Korizmena reforma

Život...

1. Reformiraj sebe, poštuj starije, budi znatiželjan
2. Obrati se, ne kritiziraj, dobro slušaj, uči graditi
3. Obitelj neka ti bude kvalitetna i strpljiva
4.   Načini kvalitetne temelje, odbaci predrasude
5.   Odaberi odgovarajući teren, postavi prioritete
6. Uvedi svojim znanjem i iskustvom reforme u svojoj domovini
7. Počni graditi i pusti djecu da ti pomažu i da te savjetuju jer si već jako ostario
8. Ostavi djeci u nasljedstvo dosta posla oko pravilne građevine
9. Ne miješaj se u ono što ne znaš, nisi učio i o čemu nemaš iskustva
10. Sjeti se starih priča za djecu i materinjeg jezika
11. Prebroji si prijatelje
12. Slavi Boga

...ili suicid:

1. Dobar sam, ne moram se promijeniti
2. Svi su mi krivi, ne slušaju me, ne moram više učiti
3. Nemam vremena za obitelj
4. Pametan sam, zaslužio sam bolje i više
5. Moram biti u toku
6. Tražim svoja prava
7. Gradim, a drugi mi rasipaju
8. Sve sam dao od sebe
9. Puno znam o životu
10. Danas je sve drugačije
11. Nekada je bilo bolje
12. Eutanazija je pravo izbora



Onaj Bog naš, koji nam je postao Bogočovjek, došao je otkupiti ljudske gluposti, praznine života, besmislenosti postojanja, došao nam je to sve uzeti i pretvoriti nas u sinove svoje, oteti nas iz ruku naših jer se sami ne možemo spasiti i uputiti nas  što znači biti čovjek, veći od anđela i kako biti razborit, živjeti potpuni život i vidjeti Boga koji je Smisao, ući u zajedništvo s Bogom, u jedinstvu koje nas nikada neće i ne može razočarati.

Postoji bezbroj načina kako čovjek može početi svoje obraćenje, kako može postati sretan i zadovoljan, čak i tada kad se sve ruši i kako može postati zahvalan za život i ljubav, pravdu i slobodu.

Korizmeni način obraćenja uključuje promatranje Krista i Njegova križnog puta, Njegove ljubavi koja izdržava i podnaša sve što čovjek inače drži nepravednim i nepodnošljivim. Dok Isus podnaša ljudsku glupost i okorjelost, ljudsku okrutnost i psihofizičke muke, čovjek ne može da se ne zadivi od tolike i takve ljubavi koja je dobrovoljna jer Isus sve to čini zato što tako želi, nitko Ga ne prisiljava i ništa Ga ne uvjetuje.
Nije morao spasiti čovjeka koji je sav strunuo, čovjeka koji je sam sebe već uništio, odnosno ostao je prah i pepeo od kojih je nastao. Ne, Isus nije bio ni na koji način dužan pomagati čovjeku, On jednostavno ne može, a da ne ljubi te ostatke ljudskoga na svijetu, blato koje više ništa ne vrijedi i ne znači, trulež koja se u peć baca da izgori.
A Bog Otac, Stvoritelj čovjeka, neba i zemlje, drži ljude na svijetu da bi ih iskušao jesu li pogodni za vječni život i hoće li se i kada obratiti svome Stvoritelju. Sve je Bog učinio što je morao i sve Bog čini što ne mora, što je čisti dar s neba za čovjeka i u tome je veličina Njegove ljubavi i u tome je zajedništvo Boga i čovjeka: čisto nadnaravno međusobno darivanje. Isusove nas patnje uče o ljubavi iako i sve što nam se događa može nam biti poučno. No, promatranje Isusove muke je najsavršeniji način obraćenja jer Isus nije morao provocirati čovjekovu slobodnu volju i pravo da odlučuje o sebi, nije morao zaći u čovjeka, doći na svijet i ući u ljudske duše s velikim rizikom da će Ga čovjek odbiti, ismijati, ubiti. Postojao je neki drugi način da se čovjeku lijepo pojasni svaka tajna života ljudskoga i da se čovjeka lijepo upita da li želi čuti radosnu vijest o vječnom životu, o dobrom životu; ali čovjeku je dobro ono što nije dobro, čovjeku je lijepo ono što nije lijepo; samo užasna žrtva Boga može čovjeku pokazati svu veličinu i snagu dobrote i ljepote zbog koje se isplati pretrpjeti sve.
Bog je mogao učiniti to da nam grijeh ne može ništa, mogao nam je pružiti priliku da postanemo punovrijedni i plemeniti ljudi koji stvaraju divan svijet. No, bez truda, rada i požrtvovnosti ne možemo polučiti rezultate.
A bez ljubavi Isusove i bez vjere naše u Isusa Krista ne možemo učiniti ništa, ne možemo postojati, ne možemo biti ljudi, ne možemo ljubiti, biti pravedni, ne možemo živjeti i okusiti vječni život i uskrsnuće na vječnu nagradu, ne možemo znati istinu, ne možemo biti slobodni.
‎04. ‎travnja ‎2019. 06:48:27

Dan susreta

Volim Te kao cvijeće rosu,
kao što putnik zavoli izvore vode;
volim Te potajno kao da Te ne znam.
Otkada se ova ljubav prosu,
moje lađe sigurno brode,
mada im kapetan često je sam,

sam bez posebna puta,
ali uvijek u pratnji zloduhe ima.
Ja Ti se divim, ja Tebe nosim
čak i kad brod moj nemirno pluta,
čak i kad smeta lađama svima;
ja samo Tebe u duhu prosim.

Svaka je molitva dan susreta naša,
svaki je susret mi dragocjen,
Ti vodiš me kao pustinjska roba;
Ti si mi Stijena, Ti si mi ispaša
i ja samo sam hrastova sjen'
koja vidjeti neće ni zalaza, ni groba.

S Tobom je živjeti teško i lako,
Hrana si kakvu nitko mi nema,
Piće si pitko i životvorno.
Budiš me lahorom, tiho, polako,
u Tebi mi sve tišina je nijema
jer Ti si mi žiće djelotvorno.

Piti te Vode, hranit' se Tijelom
što tako se duboko svijetu usadi,
isto je kao dići se visom;
Ti si oduvijek Jedini zemljom cijelom
koji nam vječnu svježinu ugradi
kao mladica, biljka nad čvrstim klisom.

Strujiš mi venama, strujiš mi duhom,
pojiš me, hraniš i s Tobom zrijem,
o Tebi ovisim poput grane; 
vječnim se rađam Tvojim kruhom,
vječno Ti vino radosno pijem 
što mi ga stvaraju Tvoje Rane.
‎03. ‎travnja ‎2019. 02:16:35

Molitva pod strehom

Čeznula sam za dvorima Tvojim,
za tom kišom poljubaca raja,
ali doći tamo mnogi nisu dali.
Našao si mjesto u čežnjama mojim,
bio si mi bliskiji od svega sjaja,
ali su mi hvale moje pohvatali

pa ih izokrenuli sve naopačke.
Ogorčena bijah kao malo tko
i zazivah Tvoje slavno Ime.
Ti mi dade na te ruke moje nejačke
više nego pučje ono nebesko,
Tebi živjela sam svojim svime.

Tebe sanjala sam srca otvorena,
slavili smo skupa u nemoći mojoj;
besjede smo održavali na skupovima
koji prečesti su bili kao želja ostvarena,
a ja nisam dostigla ni zemlji svojoj,
niti domu zlatnome na stupovima.

Za Tobom još uvijek jedva hodim,
mada kao da sam slijepa duhom,
često pođem, klecnem, padnem,
ali u Tebi se uvijek preporodim
jer me nadaruješ svojim ruhom
da Ti još i veću slavu dadnem.

Pjesma bolesnika, to je naša kob,
molitva pod strehom gdje sve leti
kao život ovaj, daleko od svijeta. 
Još prečesto ne znam koja li je dob
dok me Tvoja ura ne podsjeti
da sam srca Tvoga meta.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:56:14

Mirisavo ulje narda

Još ću jednu pjesmu poslušati
prije zadnja dana jer mi se ne žuri,
još ću u životu život okušati;
veliko je Nebo po toj hladnoj buri

jer je vedro, široko i bliješti
i jer nije poput rastanaka crno,
poput vrane koja stalno kriješti.
Uzet ću od svega još po jedno zrno

da mi duši mojoj ostane u gnijezdu
jer sa sobom ništa već ne nosim,
samo sebe kao putujuću zvijezdu;
već odavno ja za tim ne rosim

da me slava svijeta proglasi za barda
ili da me stave negdje pod staklena zvona;
već odavno vapim ono mirisavo ulje narda
koje čovjek pamti i kad silazi s tog trona

s kojega se dobro vidi zemlja plodna.
Meni dala nije sve što sanjah,
ali tek će poslije moja duša biti rodna
kada vidi svijet da mu se ne klanjah

i da bio sam i ostao sam čovjek svoj.
Takvoga me prepoznao Bog,
takvoga će uzeti me za posljednji boj
pa mi nije bijeda s odlaska mog.

Reci, dušo moja, znaš li onu staru,
da l' još uvijek ta ti pjesma vrijedi
dok mi srce čeka nebesku gitaru,
da l' ti bilo ovaj ritam slijedi?

Ako stigneš, otpjevaj mi sve te stvari
po kojima ja sam uvijek dobro znao
da će tihu tugu donijeti mi moji dari.
Zbog te tuge i sam sebi svoj sam život krao.
‎29. ‎ožujka ‎2019. 21:03:21

Tajni plodovi noći

Ovaj dan je kao obećanje uskrsnuća,
ovo jutro  što se rađa još je tajno,
sivkasto i bjelkasto je sjeme uviruća;
evo Boga koji nosi sunce sjajno.

U ranu zoru budit ću te melodijom
koja ljepša je od svake očiglednosti,
koja daje dubok dojam svojom strijom
što se urezuje duši poput čednosti,

poput nevinosti što je nema niti dijete.
To smo mi u Bogu, to je Bog u nama,
to je Isus koji dolazi iz zemlje sjete,
to je kasno večeranje što ga daje tama

da bi se probudilo u srcu iz potiha.
Uzmi, blaguj ovaj sasvim svježi dan
jer si sanjala ga kao nemirna ti psiha,
jer si srcem klanjala se kao sluga ran.
‎28. ‎ožujka ‎2019. 05:52:42

Božji dah - odluka života

"Koji su rođeni
ne od krvi,
ni od volje tjelesne,
ni od volje muževlje,
nego – od Boga (Iv 1,13)".

Ljudski dah je gotovo isto što i život; disanje nam je svojstveno i neophodno, a taj životni dah dobivamo , zajedno s tijelom, od Boga i naših zemaljskih roditelja. 
Kada odlazimo Bogu, predajemo se čitavi, a time predajemo i svoj dah, prestajemo disati.
Sam čin umiranja nije naš ljudski čin već Božje djelo, odluka o prestanku našega zemaljskoga života je odluka Boga našega. Mi ne prestajemo živjeti zato što smo prestali disati već prestajemo disati zato što prestajemo živjeti na zemlji.
Bogu, dakle, ne može nikako biti smetnjom naše disanje, niti je Bog o našem disanju ovisan, niti je ovisan o radu našega srca, niti je ovisan o našoj volji ili želji za životom. Koliko do sada znamo, Bog nas ne uzima k sebi kada dođe vrijeme već kada Bog odluči uzeti nas k sebi. Koliko znamo, i pakao je negdje kod Boga, pod Božjom ingerencijom pa se može reći da i odlazak u pakao nije posljedica naših djela ili nedjela već Božje odluke da nas uzme k sebi, makar i tom paklenom dijelu sebe ako drži da nam stanje pakla odgovara ili da smo truli i neplodni. Teško neki čovjek na zemlji može reći tko je taj tko je umro u smrtnom grijehu jer mi tuđe grijehe ne možemo vidjeti onako kako Bog poznaje naše srce i bubrege, a ne možemo ni suditi o stvarima koje se događaju u smrtnom času jer sami smrt još nismo iskusili iako teški se zločini vide jasno kao grijeh, iako i samoubojstvo opisujemo kao smrtni grijeh, ali, konkretno kod samoubojica, mi ne možemo znati jesu li oni slobodno i neovisno poželjeli oduzeli sami sebi život, nisu li bili u teškoj depresiji, a to je duševna bol kakvu mi možda i ne poznajemo; mi ne možemo znati jesu li svjesni što čine.
Božji dah duhovno jest volja i odluka Boga, Božji trenutak za čovjeka i početak i svršetak ljudskoga života.
Bog nas ne može upitati želimo li da nas rodi, ali nas niti ne pita želimo li umrijeti. Ipak, ne stavlja nas pred gotov čin već nam daje relativno dug život i mnoštvo prilika da Mu pokažemo svoju volju. Udalji li se čovjek od Boga, postaje neplodan, duhovno trune. I tu se radi o odluci Boga za nas, ali to je nešto što Bog može čovjeka pitati, može upitati čovjeka bezbroj puta želi li se čovjek Bogu vratiti ili ostati uporan u svojim pobunama.
Tjelesni život služi nam da osjetimo boli, smetnje, ugode i slično.
Duševni život služi nam da osjetimo bit svoga postojanja, Boga nedokučivog; duševne se patnje teško ili nikako komuniciraju drugim ljudima, ali nas približavaju životu u zajedništvu s Bogom više nego s ljudima i u tome zajedništvu s Bogom čovjek duševno može doživljavati blaženstvo.
Duhovni nam život na zemlji služi da se rađamo za Boga, gledamo s Božjeg stajališta na naš tjelesni i osjećajni život zemaljski te da u tom duhovnom stanju zaista živimo za vječnost, ali malo teže to uspijevamo u duševnim i tjelesnim djelima. Tijelo, samo po sebi, može nam često skrenuti pažnju s duhovnih dobara; duševna nas iskustva mogu odvesti u krivine.
Stoga je najvažnije biti kvalitetno u dosluhu s Bogom, konzultirati Ga u svakoj prilici. Nije dovoljno jednom reći Bogu "Da" već neprekidno potvrđivati tu svoju odluku da sami sebi pomognemo duhovno, to jest da zavapimo Bogu "... ne dopusti da se odijelim od Tebe".
No, samo jedno čovjekovo "Da" Bogu može biti veoma važno i presudno za ljude i čitav čovjekov život.
U dosluhu s Bogom presveta Djevica Marija donijela je mnoge odluke u svom životu koje su bile presudne za nju i njezin život te je tako bila spremna vrlo brzo odgovoriti svojom voljom na Božje pitanje i ponudu da postane majkom Spasitelja svijeta. "Fiat voluntas Tua", "Neka mi bude po riječi Tvojoj, Gospodine", odgovorila je kada joj anđeo navijesti da će je zasjeniti sila Duha Svetoga i da će na taj potpuno duhovan način začeti Sina Božjega pa Ga i duševno i tjelesno primiti i roditi.

Roditi dijete duhovna je odluka na Božju ponudu, a tek potom duševno i tjelesno sagledavanje raznolikih posljedica duhovnih odluka. Duša ne odlučuje sama, tijelo ne može poželjeti samostalno začeti i roditi dijete.
Gospodar čovjekove duše i  ljudskoga tijela jest Duh Božji koji može ostvariti čovjekove odluke pa tako i želju da začne i želju da rodi dijete.
Duh čovjekov, duh žene prihvaća Božju ponudu kada začinje i rađa djecu, ali mnogi toga nisu sasvim svjesni. Tako se događa udaljavanje od Boga i Njegova dara, tako čovjek postaje neplodan, tako može duhovno istruliti.

Niti jedan čovjek, niti jedan ljudski otac djeteta, niti jedan političar, niti jedna žena, ne može biti gospodar svoje duše i svoga tijela. Može se svojim duhovnim odlukama udaljiti od Boga, ali to i čini upravo zato što se grijehom, nesviješću i ovisnošću udaljava od Gospodara svega i svih, zato što ne čuje dobro Božji poziv da Mu se vrati, da se obrati od svojih krivina.

Niti jedan čovjek ne može odlučivati umjesto drugog čovjeka.
Niti Bog ne može odlučiti o čovjeku bez čovjekove suradnje i bez čovjekove volje u duhovnosti ljudskoj i u Duhu Svetome. Ako čovjek duhovno truli i umire, Bog je taj koji zbog toga pati jer Mu se Njegovo dijete opire prekrasnom i neizrecivom daru života što ga daje Bog čovjeku. Ako i mora odlučiti da je čovjek truo i neplodan, Bog uvijek zove čovjeka na život i nikada ne posustaje u tom nastojanju oko svojega stvorenja, sve do posljednjega čovjekova daha.
‎24. ‎ožujka ‎2019. 22:55:11