Prijatelju

Zar se može naći 
kamen spoticanja,
u tvrdoću njemu zaći
usred odricanja

gdje je pustoš siromaha
izranjena uma
i gdje ima Božjeg straha,
neizvjesnost druma?

Zar Bog nije život dao
da otkupi svoje sve?
Kako ne bi tada znao
vrijeme nevolje,

kako ne bi srce otvorio
za opraštanje bez izuzetka
kad je kajanje nam stvorio
još i prije svoga svetka?

U tebi mi sve je milje,
otvara se meni kao Pismo,
liječi kao gorko bilje
i tad stranci nismo

duhovnoj milostivosti
što uživam je u časima
gdje pronađu mene tvoje osti
jer ti srce moju dušu prima

što je tako neugledna
da je nitko pogledao nije,
samo tvoja volja čedna.
Za tebe mi život bije

kad u venama je samo Duh
jer si moja premosnica,
jer mi daješ sebe kroz taj Kruh
o kojem sam ovisnica.
‎30. ‎siječnja ‎2019. 04:55:24

Jubilarni dan

Mnoge godine na žitnim poljanama,
mnogi dani u velikoj neizvjesti;
i noć svaka kao zalog pohranama
različitih nadanja i loših vijesti:

neće stati tvoje ropstvo u tuđini
dok ne namakne se jubilarni dan,
dok se ne pojavi svjetlo na pučini
što ga nosi zakon obavezan

da se i to more odmoriti hoće,
i ta žitna polja predahnuti žele
pa da korov nakupljene zloće
nestane u magli obljetnice bijele.

Bježi, robe, sada na slobodu
jer već došao je onaj Božji čas
koji daje pabirčiti tvome rodu
što za milost proglašava spas.

Skupa li je ta sloboda tvoja,
dragocjenija od nagodbe svake
kada moraš laćati se boja
i gdje moraš donositi ruke lake;

sad odmaraj stope, izgažene vjetrom,
stavi vijenac mjesto suha pepela
i obasjaj svoju žalost sretnim svjetlom,
hvali Boga, tvoja godina je cijela.

Evo, podiže se grad iz razvalina
slomljenih srdaca i poharanih duša;
podiže se Sin u kom je Bogu sva milina,
što u milosti nam čak i zlikovce iskuša.

Sad je vrijeme da i tvoje njive rode,
da u gradu molitve prineseš stoljetnice,
da se umiješ u kapi blagoslovne vode
i da slaviš doba svoje muke i Cvjetnice.
‎07. ‎siječnja ‎2019. 07:15:21

Mi

Proći pokraj tebe,
domahnuti jednosti;
jer jedno smo svi,
jer dijelimo hljebe,
ištemo čednosti;
isto je kao biti "mi".

Pronaći onaj isti ton
u mnoštvu i buci
što grubo se nameće;
kao odraz, kao zvon
čiji jasni su zvuci,
ne znači imati sreće

već moliti našeg Pastira.
Ipak je najljepše
imati u samotnosti
dobar sluh kojemu svira,
zbori najmekše
osmijeh ti srodnosti

koja od krvne veze je jača, 
koja od bračne je veze veća 
i od vrhunca je viša,
i od najfinije izrade mača;
strijelja me kao svijeća
što je od najveća mira tiša.

"Mi", to je duga tradicija,
Domovina najdraža
i stoljetno supatništvo,
ali samo osmijeh ti zemlja je ničija
na rubu tvoga obraza
kao božansko suparništvo.
‎17. ‎siječnja ‎2019. 22:56:37

Prva ljubav

Zašto imam onaj stari sjaj
pa ga nosim pregrštima dobre volje?
Evo, putuje daleko ispred mene.
Da li iskrit će kad svane maj,
kad od sjećanja se zarumeni polje,
nekad zeleno od nevinosti i od pjene

koja me je štitila u milju Gospodara,
Boga svih srdaca i djevojčica?
Čuvaš me odavno na svom dlanu
i u pokrpanoj mreži svih ribara
gdje ih pamtim, bijelo runo ovčica.
Mnoštvo riba skače u cvjetnome danu.

Sestre imala sam, braću, haljinu i lutku,
sinje more učilo me pravom skladu,
proljećima nosili smo jaglace iz trave;
pronašli smo u svakome kutku
neku zabavu za svaku dušu mladu,
učili smo pjesme, život od ljubavi prave.

Sada stiže sjećanje na prvu mladost
kad već krali smo od starih vuka
prvi ples, prvu ljubav knjizi spomenara;
spoznali smo svu ljepotu, samo radost.
Djetinjstvo nam bilo vedra luka.
Kako li me sada ovaj sjaj očara!
‎29. ‎siječnja ‎2019. 16:56:05

Nebesko korito

Ponekad navali svijet, sav na mene,
sruči se i vjetar, i riječi, i bol,
ali to su najbolji trenutci, uspomene
i budućnost otvara se, pada na moj stol.

To su samo ljubavi Ti razgorjele zrake
kao da je u me dirnuo i san,
al' ne sanjam nego pratim svete krake
na kojima visi nebeski moj stan

što si ga pripremio za svoju slavu.
Iako se um raspada, sav se grana,
samo pratim onu nit, crvenu i plavu,
koja sastoji se od nebesa, mora, Tvojih rana.

Krv je život, ali nebeske su niti one
koje dodaju mi smisao i postojanje.
U tom stanu samo stope penju se na trone,
a sve drugo, čelo, ruke drže odstojanje.

Čvrsto stojim, tlo se poda mnom ugiba,
ali duša struji kroz uši i moždane
gdje je najdraže joj biti, kao da se ziba,
i po jedan vjetar fijuče sa svake strane.

To je moj dom; evo, sjedim preko puta
i dušica mirno gori, jezero izgara
poput baklji kojima sam napadnuta,
baršun pada i svila se para;

ljubav leti u visine gdje će rasplamsati
svaku čestu neba, sve do žute glavnje
što se već odavno ruši da bi prošli sati
ove zemlje davne i još davnje,

ali koja ovih čuda ugledala nije.
Sve je počelo večeras, oko ure šeste
kad se vrijeme u vječnosti skrije,
kad se mrtvi dolje na vrućinu žeste.

Naravno da tada čujem uskrsnuće,
makar kako maleno mi srce stalo,
i ja ne znam, ne znam ljubavi te vruće.
Kroz mene prolazi sve što se je dalo.

Riječ mi putuje i ja u njoj sam sva,
odlazim put nepreglednih prilika, potencijala
što vijugaju preda mnom kao da se događa
rađanje i uzvišenje, neka sveta specijala.

Tako putujem po beskraju, u meni je vječno,
a ja nisam, nisam zrela za sve to;
još me neće preuzeti to korito riječno,
slutim i već padam na domaće tlo,

vraćam se u svoje stope, gledam što je bilo,
a u moje oči bliješti padajuće sunce.
Malovjerna duša ipak pamti što se zbilo,
ponizno napušta visoke vrhunce.
‎29. ‎siječnja ‎2019. 04:27:19

Da te nemam

Kiša šušti, slabo pada i romori
dok me tvoje ruke grle,
a Bog časni iz tebe govori
riječi blage, epitete vrle.

Budi nježna, nježnija od cvijeta
da te mognem treptajem sačuvati
i od vjetra i od bijela svijeta,
da te smjednem samo svojom zvati.

Ne puštam te nikom drugom
jer je Bog u tebi kao Gospod moj
što me ovjenčava sjetnom tugom
kada god pošalje te u vrli boj

kako duša saznala bi da te ljubi
i da bez tebe bi bila izgubljena,
da bi nosila na srcu oklop grubi
i da nikad ne bi bila zaljubljena.

Pođimo sve tako, zagrljeni,
zajedno u nove dane
i u Bogu, i u tebi, i u meni
jer tek tada zora svane

svakom biću, svakoj samotnici,
duši koja ne zna nikog prožimati,
koja živi tugu kao da je u tamnici,
koja neće đavlu srce svoje otimati.

Tako dobit ćemo sve te bitke,
a još više neki zaljubljeni par;
pojit ćemo kapljama ih vode pitke
što izvire s neba kao ljubavi nam žar.

Nećeš nikad više odlaziti
ni od mene, ni u bijedu;
ne moraš se tugom poraziti.
Nosi sunce u tu kaplju blijedu.
‎28. ‎siječnja ‎2019. 15:58:53

Ljudsko srce kao planina

"Zaista, kažem vam, ako imadnete vjere koliko je zrno gorušičino te reknete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde onamo!’, premjestit će se i ništa vam neće biti nemoguće.« (Mt 17,20b)."

"On će biti sudac narodima,
mnogim će sudit plemenima
koji će mačeve prekovati u plugove,
a koplja u srpove (Iz 2,2-5)."


Sud je Tvoj, Bože, strašan, najstrašniji jer Tvoja je ljubav kao kiša milosrđa koja se izlijeva po pustinji; jer Tvoje opraštanje je bol duše koja se utapa u kajanju zbog svoje nevjere i zlih misli. 
Sve ono, što nisam prihvatila kao vjerodostojno u riječima ljudi, obrušit će se na mene; svaka suza, za koju nisam imala suosjećanja, zaustavit će srce moje; svaka molba, koju sam hladno odbila, odzvanjat će u mojim ušima kao moja progoniteljica; svaka gruba riječ, koju sam dobacila ljudima u svom strahu i neznanju i kao samoobranu, vratit će se na mene kao bumerang; svaka zlobna i srdita pomisao na nepravdu i zloću ljudsku ražalostit će me zbog toga što sam gubila dragocjeno vrijeme koje mi dade.
Pretvorit ću hladno srce svoje u srce ispunjeno povjerenjem; svaku dušu, koja se požali i koja je tužna, utješit ću slavom Tvojom; svaku molbu i potrebu ljudi ću preduhitriti; svaka moja riječ postat će nježna i blaga; svaka pomisao na druge duše bit će riječ blagoslova.



"8Ako doista izvršujete kraljevski zakon po Pismu: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga, dobro činite; 9ako li ste pristrani, grijeh činite i Zakon vas osuđuje kao prijestupnike. 10Ta tko sav Zakon uščuva, a u jednome samo posrne, postao je krivac svega. 11Jer tko reče: Ne čini preljuba, reče i: Ne ubij. Ako dakle i ne činiš preljuba, a ubiješ, postao si prijestupnik Zakona. 12Tako govòrite i tako činite kao oni koji imaju biti suđeni po zakonu slobode. 13Jer nemilosrdan je sud onomu tko ne čini milosrđa; a milosrđe likuje nad sudom.
14
Vjera i djela
Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? 15Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje 16pa im tkogod od vas rekne: »Hajdete u miru, grijte se i sitite«, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? 17Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi.
18Inače, mogao bi tko reći: »Ti imaš vjeru, a ja imam djelâ. Pokaži mi svoju vjeru bez djelâ, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru. 19Ti vjeruješ da je jedan Bog? Dobro činiš! I đavli vjeruju, i dršću.«
20Hoćeš li spoznati, šuplja glavo, da je vjera bez djelâ jalova? 21Zar se Abraham, otac naš, ne opravda djelima, kad na žrtvenik prinese Izaka, sina svoga? 22Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima se vjera usavršila 23te se ispunilo Pismo koje veli: Povjerova Abraham Bogu i uračuna mu se u pravednost pa prijatelj Božji posta. 24Gledajte: čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. 25Ne opravda li se slično, djelima, i Rahaba bludnica kad primi glasnike i drugim ih putom izvede? 26Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djelâ mrtva (Jak 2,8-26)."

Zakon je Tvoj, Gospodine, uputa za djelovanje u ljubavi, on je uputstvo za upotrebu srca.
Ljubav je pokret volje. Ljubiti Te, Isuse, želja je života moga. Kada Te zamolim, pokaži mi kako da Te ljubim, kako da sprovedem u djelo želje svoje.
Lako je reći da treba ljubiti, da treba imati povjerenja, da treba imati razumijevanja, ali kako da iziđem iz svoje uske sebičnosti? Ljudi govore da su gladni, da ništa nemaju, da ne mogu dati, da ne mogu oni učiniti ništa ni po kojem pitanju; misle da su bespomoćni, neprimjetni, slabi i sažaljevaju sebe i svoje slabosti, traže pravdu i pravednost, a sude svima kao da su bolji od drugih. Kako prebroditi tu laž i kontradikciju?
Ljudi su stalno na sudu: za sebe uvijek imaju opravdanja, a za druge imaju optužbe.
Ti mi kažeš: vjera te tvoja spašava. 
Ali ja mislim da sam slaba i da moja vjera znači samo neku blijedu nadu. Moja djela su čin u vjeri vrlo, vrlo rijetko, samo povremeno. Ja ustajem s vjerom u to da je preda mnom težak dan; ja se budim s vjerom da je vrijeme loše i da su vremena teška; ja obavljam svoje svakodnevne obaveze kao da sam na križnom putu, teškom mukom; neprekidno se žalim i jadikujem nad svojom sudbinom. Sve mi je teško, teško mi je hodati, teško mi je raditi, teško mi je kupovati jer nemam dovoljno novaca...utješim se samo kad naiđem na sličnu dušu pa raspredam o životnim poteškoćama. Slušam vijesti, čitam novine i padam u depresiju i bezvoljnost. I tada se pitam zašto mi je sve tako tužno i teško pa sudim čak i Tebi jer Te se sjetim kao Spasitelja koji je "zaspao".

Žalim se da me nitko ne voli, a ne znam što je ljubav; žalim se da me nitko ne razumije, a nemam razumijevanja ni za koga.
A Ti mi govoriš da je samo malo vjere potrebno, malo kao što je sitno zrno gorušice, i pomakla bih ne brda i planine već svoje srce koje je teže od najteže planine.
Budila bih se s Tobom, s molitvom na usnama; sve bih činila u svijesti da mi Ti pomažeš, da si me Ti odabrao i predodredio za najvažnije poslove na svijetu; ponizila bih se u malim poslovima i sitnim nevoljama, istjerala bih zle misli jer bih se pokajala što sam tako sebična; spoznala bih da ne živim više ja nego da Ti živiš u meni, a Tebi je sve moguće. Tada bi me uzela vrućica i groznica vršiti volju Tvoju, činiti djela i veća od onih koja si Ti činio jer najveće dobro djelo je omekšati vlastito srce, jer Ti si Ljubav sama, Tebi je najteže gledati me sebičnu i nesretnu, a lako Ti je činiti čuda. No, Ti želiš moje srce otopiti, a ne možeš ako ja sama nisam svjesna svoje sebičnosti koju moram zanemariti, ako ne shvatim i ne spoznam u vjeri da je moja sebičnost moj najteži križ, da je uzrok svim grijesima i da je prepreka ljubavi mojoj.

Ako si mi rekao da ne ubijem, to znači da dajem život.
Ako si mi rekao da ne kradem, to znači da darujem od sebe.
Ako si mi rekao da ne dajem lažna svjedočanstva, to znači da se suočavam sa svojim srcem i da svjedočim da si Ti Gospodin Bog u meni.
Ako si mi rekao da ne bludim, to znači da Te ne mogu prevariti i da ne smijem varati sama sebe.
Ako si mi rekao da ne poželim ništa tuđe, to znači da ne poželim ništa jer ništa nije moje, sve si Ti dao i stvorio.
Ako si mi rekao da poštujem oca i majku kako bi mi dobro bilo, to znači da moram otkriti, kada mi je loše, u čemu sam pogriješila.

A tada se Ti otkrivaš i daješ mojoj duši, vodiš me u svoje kraljevstvo, otireš mi suze i poništavaš moje žalopojke. Kako su lijepi stanovi Tvoji, Gospodine!
I to je Tvoj sud, to je zakon Tvoje ljubavi, pravilo vjere moje jer kad jednom, s onim zrnom vjere, krenem k Tebi, tada ću naučiti ljubiti; u problemima, patnji i mukama, naučit ću Te slušati; na stazama vjere i ljubavi Tvoje znat ću da me grijeh ne može samo tako dotaći. Ti ćeš mi dati pouzdanje i moći ću svjedočiti Ljubav, slobodna od sebičnosti.
‎27. ‎siječnja ‎2019. 23:38:27