"Danas ako glas mu čujete,
ne budite srca tvrda kao u Pobuni!"
Heb 3,7
Svršetak vremena je onaj trenutak u kojemu čovjek pada ničice pred Bogom, svojim Gospodarom u strahopoštovanju, traži i vrši Božju volju i ulazi u bezvremenost. Posljednja vremena se mogu shvatiti i intimno, a ne samo društveno. Čovjek je u vremenu, ali i vrijeme je u čovjeku.
Kada čovjek povjeruje Bogu, uzvjeruje Isusu, njegovo ljudsko vrijeme i vremenitost se ispunjavaju, njemu se vrijeme ispunilo. Posljednja vremena su mu započela kao i njegov rast prema punini.
Od trenutka kada je Isus uzašao na nebesa i sjeo s desne Ocu pa do Njegovoga ponovnoga dolaska događa se posebna, prijelazna vrsta vremena, događa se vrijeme Crkve kršćanske, vrijeme kaljenja i kušnje.
Obraćenje čovjeka na evanđelje Isusa Krista znači mu promjenu ere gdje Crkva Isusova omogućuje čovjekov prijelaz iz sadašnjega svijeta u svijet koji ima doći (Dufour, str. 1469), od starog vremena što se naglo bliži svojoj propasti u novo vrijeme Boga koje se uputilo za čovjeka prema svom punom razmahu. Važnost vremena Crkve dolazi odatle što omogućuje taj prijelaz. Ono je pravo vrijeme, dan spasenja. To je Božje danas kad je svatko pozvan na obraćenje i kad je važno pažljivo osluhnuti Božji glas:
2 Kor 6,1-2:
"1Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 2Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa."
One duše koje su se, uzvjerovavši, poklonile Bogu Trojstvenome i Jedinome čine narod Crkve Božje u kojoj se taj isti narod vjernika spašava u svršetku vremena. U Crkvi kršćanskoj i katoličkoj se to međuvrijeme posvećuje kako bi svatko doživio onaj svoj čas svršetka vremena. Svake vremenite nedjelje obnavlja se uskrnuće Isusovo i svake vremenite godine proživljava se Pashalno otajstvo Isusa Krista i vjernog naroda.
Vrijeme Crkve doseći će svoje posvemašnje preobraženje kad se pojave nova nebesa i nova zemlja (Dufour, str. 1471) gdje će ljudi ući u Božju vječnost.
U Crkvi svatko zna da je vrijeme kratko, da je noć poodmakla, da je dan blizu (1 Kor 7,29) jer Isus, Sin Čovječji dolazi kao noćni tat i nitko ne zna koji je čas odredio za dolazak u čovjekov svršetak vremena.
Taj svršetak vremena za klanjatelja se može uzaludno pokušavati označiti kao jedan trenutak ili kao nekoliko trenutaka, taj čas je čas svršetka i propasti vremenitosti, Isusov čas pobjede i uskrsnuća, čas suda (Dufour, str.141) i čas žetve; to je čas kada porođajni bolovi završavaju, a tada su najjači, najteži, najmračniji i to je čas života u vječnosti i čas vječnosti u životu; to je čas Isusa Krista i čas Božje slave jer volja je Isusa i Njegove Crkve volja Boga Oca; to je čas ljubavi što je dostigla vrhunac. 02. siječnja 2019. 07:29:13
Daj mi ljubiti Te, Isuse, najviše što mogu i daj mi najviše što Te mogu ljubiti.
