Bez Tebe, Isuse

Bez Tebe bi život bio
kratak,
brz i proklet.
Sve što čovjek ne bi htio,
samo atak,
nitko dobar, nitko svet.

Bez Tebe tad sve je smiješno,
nema svrhe, niti razloga, 
ni uzroka
pa je zgodno sve i griješno,
svatko ima svoga boga
i pati od uroka.

Bez Tebe je patnja grozna,
muka strašna
u pličini uma prazna
koji ne zna i ne spozna
da je ljubav jasna,
mada nije potražna.

Bez Tebe se ledenjaci ne otapaju,
bez Tebe ne prži sunca krug,
niti vjetrovi ne skidaju nam krova.
Bez Tebe se osobine stapaju
kao neka masa koja nema lug;
ribar punih mreža nema ulova.

Bez Tebe su ljudi razbijeni
kao neka glina koja tresne‎
pa se sva na zemlji rastavi.
Bez Tebe ni more se ne pjeni,
nema riječi, radnje svjesne,
samo crtaju se boje na zastavi.

I da nije Tebe, ne bi niti bezdana 
niz kojega se strovališe duše 
kao lopta koju dijete šutne.
I bez mraka noći, ne bi niti dana,
ne bi niti riječi Tvojih što se ruše,
a bez riječi, ne bi niti šutnje.

Dao si mi dugo od života,
Bože moj, Bože slatki,
da Te svijećom tražim
kako bih okusila divota,
da mi ne bi ni trenutak kratki,
da se Tobom vazda snažim.
‎20. ‎prosinca ‎2018. 23:21:11

Jedna duša

Ja sam nježnost, radost, 
žalost, krik i preklinjanje.

Ja sam roditeljica i hraniteljica. 
Ja sam tvoja ljubav: djevojka i 
zaručnica, žena i vjernica. 
Ja sam ratnica, mučenica, uznica 
i patnica: brojim korake po rubu 
i strepim da se ne polome niti 
izmedju biti i sniti. 
Izmedju opstati i nestati, jer ja sam 
java i san naše plovidbe što zori, 
i čeka da na pladanj jesenske 
gozbe padne jednom sve što se 
sijalo, nad čim se bdjelo i sve 
što se moglo i smjelo…

Ja sam to nagnuće. Nevidljiva 
slutnja, bljesak i visina. 
Tvoja misao i tvoja dubina. 
Sjećanje i pjesma koju ruka 
zapisuje dok me raspinju, 
dok ostavljam crveni trag 
ljubavi i krvi. Ja sam kruh, 
što se mrvi dok domahuješ, 
odmahuješ zivotu. Dok se 
žalostiš, raduješ. Dok boluješ. 
sumnjaš i samuješ.

Ja sam tvoj Ne i tvoj Da. 
Tvoj Kako, Gdje i Što. 
Tvoja blizina i onda kad 
misliš da me nema. Ja i tad 
lebdim između tebe i visina. 
Tebe i mraka. Tebe i dubina.

Sve sam tvoje: tvoja davnina. 
Tvoj krvotok, tok koji se 
ulijeva u Rijeku Neprolaza.

Ja sam tvoje jastvo. Ja sam 
ljudskost, bratstvo i tvoje 
hrvatstvo: korablja tvojih 
kraljeva i vila tvoga mora.

Ja sam neuništivi dio tebe 
satkan od niti koje povezuju: 
vezuju i obvezuju. Tvoja 
silina i tvoja milina. Tvoj 
mir i nemir. San i nesanica. 
Sapetost i propetost.

Ja sam tvoja zemlja, tvoje 
rijeke, tvoje nizine, tvoje 
more i tvoje gore: 
šum, žubor, huk i jauk.

Ja sam tvoj Kaj, Ča i Što. 
Tvoj jezik, tvoje tijelo, 
duh, grob i spomenik.

Ja sam Jedina 
Koju se ne zaboravlja: 
amanet, oporuka, znamen 
i Amen.

Ivan Tolj (Anima Croatorum – Duša Hrvata)

Žaruljice

Sretni ljudi,
ozarena lica,
noć se budi
od žaruljica.

Zrno tjeskobe,
sasvim blage,
da ne zarobe
ostatak snage.

Sjećanja vrve,
skrivene oči
od noći prve
koja svjedoči

da nije se smjelo
pokazati Boga.
I sada je sjelo:
još ima toga,

sada tek ne znam
gdje sam zašla,
da li u bezdan
ili Istinu našla.

Bježim od sjaja,
to nije štala
i nije iz raja
ta radost mala.

Istinska sreća
je ozbiljan obraz.
Radost još veća
miran je odraz

molitve svijeta.
Smijeh nepriličan
za Boga sveta,
grijehu je sličan,

varka u blještavilu
gdje Boga kriju,
duše u ništavilu.
Čemu se smiju?
‎18. ‎12. ‎2018. 19:50

Koledarica

Neka Te blagoslovi Gospodin Bog
po željama toplim, najsrdačnijim
što iz mog srca potekoše.
Neka preuzme molitvi mojih slog
i nek' i na stazama najmračnijim
pogleda sve što bilo je loše

da preuzme na sebe i odnese
u daleke prostrane zvijezde,
na poljane sjena u svojemu ognju.
Nek ti se pogledi tvoji urese,
nek ti se ljubav i mir ugnijezde
i neka se sve nevolje pognu.

Blagom neka obiluje tvoja duša
koje dijeliš i po krvi, i u duhu
da ti vječni život sladak bude.
Neka ti se srce u Bogu okuša
i po riječi, i po djelima i sluhu;
neka blagoslivlja sve druge ljude.

Neka Gospodin svrati pogled svoj na te
po milosti svojoj, po Tijelu svome
što dade Ga nama Majka Bogorodica
koja nek prostire zagovor blagi za te
da rodi se Spasitelj srcu tvome,
da vjera ti raste i ljubavna žica.

Neka te čuva anđeo Duha ti Sveta
ako ti ikada nevolja na te nasrne.
Neka ti kušnje duša dočekuje rado
da bio bi dostojan poslije svijeta
gledati slavu Boga sa strne,
da svijetliš sjajno nebeskim Gradom.
‎18. ‎prosinca ‎2018. 00:10:25

Kralj kraljeva

Nepregledno je more raznih sila,
jedna je pravda, jedan je zakon
pod kojime pravda se razlila,
jedan je ljudskome srcu zaklon.

I sve sile po zakonu djeluju tome,
zakonu pravde što Boga slijedi
koji je jedno u kraljevstvu svome
i čija riječ u svim srcima vrijedi.

Niti kamen na kamenu ne stoji,
niti je ptica blagoslovljeni let
bez riječi Boga koja sve kroji,
koja čini da čovjek svaki je svet.

Božja je riječ zakonitost svega
što srce ljudsko mjeriti može
i svaka duša gledat će Njega,
svi će Te slaviti, jedini Bože.

Sve živo bez Tebe ne može biti,
ni radosti bez Tvoje ljubavi nema,
ni zdravlja, ni poleta ne može kriti
srce što Tvoje riječi posprema.

U srcima našim Tvoji su stanovi,
na rukama ljudi Tvoja je slava
dok bregovi vječni Tvoji su dlanovi
u kojima milost pravedna spava.

I pravda Ti siđe, u jasle se stavi
da Ti se poklone sve sile strašne,
Ti, Riječi zakona što čovjeka slavi
jer dade mu govor i riječi strasne.

I sila se svijeta klanjati stala,
zemljom putuju radosni glasi:
slavna Riječ je čovjekom postala
da ga izvuče i da ga spasi.
‎17. ‎prosinca ‎2018. 06:30:30

Veselje ti navješćujem (tekst)

Molitva grešnika

"Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet", Iv 1,9

Blagovati Tvoje Tijelo,
navještaj mi spasenja;
riječi Tvoje gutati
kao rijetko i ukusno jelo,
kao hranu rastenja,
i znatiželju sputati

milje mi je svakim danom
koji predajem Ti rado. 
Iz mene se otimaju
željni sroci krivom stranom,
riječi bježe kao stado,
srca mi se ne primaju.

Voljeti Te grešno, ljudski
i svom svojom snagom
u svom krhkom biću
kao dati nalog sudski,
kao pobjeći netragom
vremenitome žiću. 

Svjetlošću me obasipaš bijelom,
anđeoskom slikom svih pastira.
Danas! Danas rodio se On,
najveći siromah gradu cijelom,
veća Riječ od svih satira,
rastjerao ljudsku riječ i ton.

Isus Bog je moj
iako sam gruba svima;
i On pozna, ljubi mene.
Ima riječi sveti roj
iako se stih moj klima.
Bog je moje sjene,

makar nespretna sam, zla.
I slabo Ga, slabo čujem,
i ne vidim ništa slično.
On me ljubi, On me zna
i Njemu sve vjerujem
mada nije mi idilično.

Kakva čast i otkrivenje!
Mene pita što bih.
Moliti za one, utažiti žeđ.
Zacijeli mi napuklo stijenje,
dođi mi u stih,
budi sa mnom sveđ.

Da Ti se proslavi Ime,
da se slava Tvoja razlegne po svijetu
pa da i ja jednom stignem; 
dođi k meni, postavi me
podno Krila svoga i u svoju dušu svetu
da se k Tebi ja uzdignem.
‎15. ‎prosinca ‎2018. 20:11:33