Iz dubine noći

Neću plakati sutra,
više volim sretan kraj.
Neću ovoga jutra
pobjeći u svoj raj,

sve bit će kao do sada,
uglavnom i naizgled.
U meni je zaspala nada,
ali nova već stiže na red.

Ostavljam i napuštam
svoje borbe, okrećem
vjetar i sidro spuštam.
Uvijek nekamo krećem.

Stresovi se grupiraju,
to kušnja je, znam.
Oni tek malo me diraju
jer duša je hram

gdje susrećem povjerenje.
Ona je u dubini, pri dnu,
a nisko je moje prosvijetljenje
jer se opirem zlu

kakvo rijetko na me navali.
Sve je to iznutra,
ne vidi se ni tračak mali.
I neću plakati sutra.

Čovjek pokuša sve
što mu je u moći
i tako negdje stigne
iz dubine noći.

‎14. ‎11. ‎2018. 20:21

Sreća

Slaviti Te, nije prazno,
puniti se dahom čistim;
drugo sve je prolazno.
Hoditi Ti slovom bistrim

sve je teže, sve je strmlje.
Nastaviti drugim stilom,
baciti se i u grmlje,
nije isto s Tvojim bilom.

Jedini si Bog moj
koji vazda žrtvu pruža,
a ja nisam sluga Tvoj.
Beskorisna ruža

koja je bez trnja
i sva izlomljena,
puna zrnja
k'o napukla stijena.

Pozlaćene ceste
sve su veće,
brojne su i česte,
nakladnice sreće.

Te se sreće bojim,
od nje dalje hrlim
ka njedrima Tvojim.
Da ih barem grlim.

U magli je put,
al' je nebo sjaj
i moj mali kut,
isti kao križić taj.
13.11.2018. 22:10

Post i šminka

"Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice 18da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Mt 6,17-18

Mjere nema koga potrebe tište,
niti glumi, niti zapomaže;
kad je bilo da se Krista s mjerom ište?
U dubini sve Mu duša kaže

jednom riječju ljubaznom i kratkom,
uzdahom si zdušnim istinu potkrijepi.
Boga uvijek ima, hoće doći svakom
tko to traži i tko se uz molitvu zalijepi.

Al' u svijetu drugačiji vjetri pušu,
malo čovjek daje, škrt je, štedljiv;
nemam dovoljno za svaku dušu,
ispričava se da nije uvredljiv.

Jadnik ima razumijevanja
za te ljude što se žale
jer im nije ni do pjevanja,
ni do lijepe riječi male.

U državi se racionalizira,
instituti trude se u humanosti,
ali ne zna onaj koga to ne dira
kako jadniku je bez sitosti

jer se zna da gladnom siti nema vjere.
Kada postiš, uredi se da se to ne vidi
pa će za te uvijek postojati neke mjere,
pa će drugi reći: ova se ne stidi.

Prosjak ima razumijevanja
za te ljude što se žale
jer im nije ni do pjevanja,
ni do lijepe riječi male.
‎13. ‎studenog ‎2018. 20:53

Posveta

Slušala sam pjesmu ptica,
anđeoske pjeve,
glazbu anđelica,
i baladu rajske Djeve,

al' me ništa ne dodirnu
kao da sam zarobljena.
Šutjela sam, mirisala smirnu,
sjećala se zatopljenja

što se javi kada sve propadne.
Kretala sam iz početka;
jedan čovjek-jedan dug mi padne,
slavila sam i bez svetka.

Jedan čovjek ispred Boga
pita se tu tko je prije,
kao da je razlika od svega toga
kad mi duša suze lije.

Biti dobar radi sebe sama,
veliko je milosrđe
prema onom kome padne tama
ili možda Božje srđe.

Biti milosrdan radi Boga,
to je plaća neizmjerna,
i, bez grča pregorkoga,
zaslužna je duša vjerna

jer dobiva krunu, bilo koju;
na nebesima se sjete
da joj svakog jutra poju,
kao ružinim je latima posvete.
‎13. ‎studenog ‎2018. 18:05:53

Sitna molba

"Jer Gospodin daje mudrost,
iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost."
Izr 2,6

Najslabiji tren mi životnoga puta
postoji u svakoj proživljenoj niti,
gdje god da mi staza pluta.
Ne može se život od života skriti.

Hvala, Kriste, Bože, kada mi pozajmiš
pamet svoju, pokćerku Ti mudrosti,
i kada me za svoje pute najmiš,
ovaj život malen, priprosti.

Prečista Ti duša moju dušu nosi
u velikoj i sasvim sitnoj slabosti;
Duh mi Sveti obranom zarosi
kad mi ovaj život od pameti posti.

Pusta li je pamet silna, svemoguća
koja se za neku glupost rabi;
slatka li je Žrtveniku hrpa pruća
koja mudrosti Ti Tvoje vabi.
‎13. ‎studenog ‎2018. 14:05:23

Tvrdovrati

Protekle su vode pod mostovima, 
mnoge rijeke, životi i riječi;
željela sam da nas uvijek ima,
da se starenje i nevolja spriječi.

Ni spoznala nisam svoje kvalitete,
ostala sam ista kakva sam i bila,
ratovala kao što bi razmaženo dijete.
Vječnu mladost nisam zadobila.

Grijeh nas nosi kao smrtna strast,
razmišljamo kao zločinci i starci,
kao listovi u jesen što ne smiju past';
sanjamo o sreći kao neuki malci.

I mnoge će vode još proteći,
a mi ostat ćemo tvrdovrati.
Ostvareni sni nam neće dobro leći,
reći ćemo da nam duša pati.

Robovi smo svega što se plaća,
što se skupo za življenje nudi,
a da nismo namirili daća,
a da nismo ni postali ljudi.

Nismo dali Kristu da nas vodi,
strah nas je za egzistenciju.
Čovjek raste umjesto da plodi,
i ne pita se za životnu esenciju.

Kada umrem, neću više znati
kako pomoći i sebi, i svijetu.
Čeznem li pred Krista stati,
moram zadobiti dušu svetu.
‎11. ‎studenog ‎2018. 04:48:26

Dvostruki život

Sunce zubato,
visoka toplina,
nebo kao zlato
i zapadna južina.

Pjesme stare,
a godina će nova
kad Krista ozare,
Kralja svih bogova.

Ja sam putnik
i prolaznik,
Krist mi suputnik,
ime Mu praznik

i blagdansko slavlje.
I sunca mi dade,
i duhovno zdravlje,
beskrajne nade.

A kad zaboravim
svoga dostojanstva,
crnilom se bavim
zemaljskoga prostranstva,

svijeta gdje sam bolesnica
u isti mah
i gdje sam grešnica,
smrtni prah.

Potom oživim
čim Ga se sjetim
i čim Ga doživim
riječima svetim.

‎10. ‎11. ‎2018. 15:44