Ljubiti po Zapovijedi

"A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone (Mt 5,44)".

Ljubiti znači doći u rajsko stanje.
Ljubiš li neprijatelja, za tebe nema više fobija i strahova.
Zapovijed je da ljubiš Gospodina, Boga svoga, ali Njega ljubiš drugačije.
Ljubiti Boga po zapovijedi znači sve Mu vjerovati, ubaciti svoje pouzdanje potpuno u Njega, usuditi se. Zapovijed je za tvoje dobro i za tvoju korist. Ako ljubiš Boga tako da se uvijek oslanjaš na Njegove riječi i zapovijedi, Bog tada u tebi može slobodno djelovati, dobro djelovati, izvanredno djelovati.
Ljubiti bližnjega kao samoga sebe nije teško, bližnji su ti svi oni koji te trebaju, kojima je potrebna tvoja pomoć i koji su prema tebi blagonakloni.
Ali ako ljubiš neprijatelje svoje, činiš vrlo korisno djelo za sebe; činiš nemoguće, ali ne ljubiš ga zbog njega nego zbog sebe i svoje koristi.
Ljubiš li Gospodina, Boga svoga velikim pouzdanjem, ljubiš li svoju obitelj nježno i uzajamno, ljubiš li prijatelje iskrenošću, još uvijek te progone sumnje, strahovi, fobije i razne objede tvojih neprijatelja na koje ti reagiraš kao još gori neprijatelj pa je tako tvoj najveći neprijatelj u tebi samome. Ali kada svim svojim ljubavima pridodaš i ljubav prema neprijatelju, kako strancu, tako i sebi samome, izgubit će se razlog za sumnju u ispravnost tvoga života; izgubit će se razlog za ljutnju zbog nepravde jer ti si onaj koji hodi u svjetlosti vjere, a ta vjera ti nalaže da ljubiš neprijatelja, da načiniš taj skok, taj veliki salto i okret od prirodnoga načina života u natprirodno i tvoje zasluge su tada nevjerojatno velike; izgubit će se razlog za strahove i međusobne prijetnje; izgubit će se razlog za sumnjičavi oprez zbog mogućega napada neprijatelja na tebe. Jednostavno ljubi, ljubi od srca, ljubi svom dušom svojom, ljubi po savjetima, ljubi po zapovijedi jer ljubav po zapovijedi Boga tvoga nije isto što i beskrajna ljubav prema Bogu i prema tvojoj obitelji. Bog te ljubi više nego ti Njega, tvoja obitelj te voli, tvoji prijatelji te traže i lako je reći: i ja tebe volim. Ali neprijatelju, nekom zlobniku koji ti sudi, koji ti traži greške nije ni malo lako reći, onako u sebi, u svojoj nutrini: i tebe ljubim, po zapovijedi te ljubim, tvoji zlobni napadi oličenje su tvoje slabosti. Možeš li ljubiti neprijatelja kao što ja to mogu? Ne možeš, slab si, slabiji od mene, tvoji me napadi uopće ne uznemiravaju i ne bole. Ti si jedna izgubljena ovca, a ja vrijedim Bogu svome više nego moji grijesi pa ih neću niti počiniti jer Bog moj daje mi vidjeti nebeske pašnjake zato jer te ljubim po Njegovoj zapovijedi, neprijatelju moj.

Ubrzo razumijete da nemate neprijatelja osim onoga u sebi s kojim se morate tući čitava svoga života, ali ako ste tog neprijatelja pobijedili, zavoljeli, bolje ćete vjerovati Bogu i ljubiti svoga Boga, manje ćete upadati u grijehe, između ostaloga i zato što svi vaši zemaljski nemiri nestaju jer nestaju vaši neprijatelji. Mir Kristov!
‎07. ‎listopada ‎2018. 20:16:36

Mnogi dani

Sva će se zemlja hvaliti imenom Tvojim
i moja duša smilovanjem srca Tvoga;
zbog Tebe, Bože, i u nevolji stojim,
u plodnoj dolini pijem s izvora toga.

Svemu se nadam, Ti si mi baština,
Tvoje me ruke nose kroz dubine mraka,
Tvoja me desnica spasi iz tmina,
Tvoja me ljubav grije kao sunčana zraka.

Kada bila sam samo dio Ti plana,
Ti me već tada nacrta svojom,
učini me staricom mnogih dana,
pogled svoj svrnu dušom mojom.

Ti me dovede do nebeska svoda,
za sebe me učini u Tebe zaljubljenom,
Ti, Kapetanu mog malog broda,
Kriste moj koji živiš u srcu mi Stijenom.
‎07. ‎listopada ‎2018. 04:49

Prije blagoslova

Kad je bilo da me nema
u blizini tvojih tragova?
Gdje se zbila neka trema,
a da ne vidi se pjesma nova?

Ovaj znak na mome dlanu
posinstvo je staro, isto,
molitva je svakom novom danu.
To je mjesto sasvim čisto,

to je mali tron za Svetinju,
mada ja sam duša nemarna.
Pokraj nova, bijela tinja
ova večer sad je nestvarna.

Nevjerica, to je uvijek bio
najbolji mi znak za moju vjeru.
Osmijeh, koji mi se nije skrio,
sad je popunio svoju mjeru.

I ta molitva za svećenike
ima sasvim novi značaj,
ali znak je ljubavi prevelike;
sigurno je u njoj raj.

Poslije pisma dolaze još blagoslovi,
odlazak u prohladne već noći
gdje i kaplja kiše na dlanu zaplovi;
o, kada ću ti bliže doći

samo da povučem pokajničke suze
jer sam tako silno malovjerna, 
a ti svaku gestu kao svoju uze;
ova večer zaista je neizmjerna.
‎06. ‎listopada ‎2018. 21:02:36

Pad

"Nije vas zahvatila druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati (1 Kor 10,13)".

Ovaj post je meni dug i beskrajan,
ovisi o svakom trzaju na licu mome
i o svakoj mogućoj okolnosti.
Znam da prestaje ponekad, nije trajan,
ali moja iscrpljenost nije kraj u tome
već početak nove ornosti.

Sve to mislim osveta je Tvoja,
tko bi znao od kada, zbog čega,
tko će naći me bez grijeha.
Uvijek vidim samo vrata dvoja:
jedna su za propast ispod svega,
a na druga stiže grohot smijeha.

Niti jedan prolaz, niti jedna vrata
ne bih pogodila jer me sve to muči.
Čemu služi ova neobična kob
kojoj smisla ne vidim ni sata,
što ću takva u dolini žuči?
Da li slobodna sam ili rob?

Kada prilike me izazovu, padam;
prolazim kroz izobilja hrane,
ali ne pomažem svojoj nemoći.
Još se manje spasu tada nadam,
tada vidim da sam prebrojala dane,
da si nesvjesticu čekam svake noći.

Sada vidim da je sve to kušnja,
Ti, preblagi Bože, Gospodine moj;
sada vidim, što bi drugo bilo?
Sočnija mi molitva i prošnja zdušnja
jer oduvijek tražim neki pomak Tvoj;
sada stigla sigurno sam ja u Tvoje krilo.
‎06. ‎listopada ‎2018. 19:41:10

Kuća na Stijeni

"Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena (Lk 6,47-48)". 


Jer sve što imam, nemam zapravo, niti osjećam duboko, niti nalazim išta.
Jer sve što nosim sam ja. Koliko sam ljubila? Čini mi se prepuno, preponizno. A opet, nedovoljno. Ništa od toga ne zna se točno, niti će se ikada znati, sve dok ne ode svatko u svoj vječni mir. Pa ni tada znanje i svijest neće biti savršeni, potpuni jer beskrajno je velik Bog, a čovjek ostaje vjerojatno čovjek u biti makar dionik Božanske naravi. I žeđ za Bogom vječna kao da jest makar ispunjena. Nebeska dinamika, nebeska vrsta žeđi, utažene, ali žeđi.
Suze nesretnih sjećanja otrti će Bog Isus, Jaganjac. Nesretna sjećanja nisu ovdje zauvijek.
Ponizno prihvatiti patnju znači vidjeti da je ona manja od svijeta, iako veća i dublja od okoline; to znači vidjeti jasnije ljude i život. Naći razloga za zahvalnost jer kada patim, znam da živim više nego inače i javlja se zahvalnost života i zahvalnost za svaki dobar trenutak, i loš, za svaku beznačajnost.
Kažu mnogi sve je to isto, svatko tko potvrdi da vjeruje u Boga isti je kao i onaj koji Boga redovno blaguje, konzumira. Svojataju katoličku vjeru. Pa neka, tko nije protiv nas, taj je za nas. Ali nije sasvim jedno te isto. Bitno se razlikuje sadašnjost i budućnost onoga tko blaguje Krista. Razlikuje se njegovo danas i njegovo sutra od nemira i neizvjesnoti onih koji zataškavaju savjest jer da je ne zataškavaju čeznuli bi za sigurnoću i za sigurnom stvarnošću, tražili bi revno isitnu. A već sama tvrdnja da je sve to jedno te isto nije istinita i nije realna.
Jer neki tvrde jedno, neki vjeruju sasvim drugo, a sve u vjeri u Boga. Katolici imaju zakon, vjeru, Tijelo Kristovo i Krv Kristovu, imaju dogme. Dogme se donose u zajedništvu Predaje i Crkvenoga Učiteljstva, u življenju vjere i višestoljetnom proučavanju Svetoga pisma gdje se nikada ne dolazi do zaključka da ono što je vrijedilo sada više ne vrijedi. Dogmu proglašava Sveti otac, nezabludiv jer je u Milosti, jer je on Petar kojemu je Veliki Svećenik predao ključeve kraljevstva nebeskoga. Dogma je ono neopisivo i neobjašnjivo što se vjeruje i kontemplira u svjetlu katoličke vjere. Vjeruješ li u Boga i vjeruješ li da je sve to jedno te isto, tada vjeruješ proglašene dogme. Ne zato jer su ti neki "zakonodavci" tako rekli već zato jer nalaziš Isusa u svjetlu svoje vjere i vjeruješ Mu zato što se događa ono što je On rekao i zato što živiš ono što On živi. Dogma je smjernica i potvrda tvoje vjere, inače nije sve jedno te isto. Dogma je kako na nebu, tako i na zemlji. Dogma je trag kraljevstva nebeskoga. Po tom tragu prelaze tvoje molitve i kontemplacije i sve se međusobno poklapa i sve je logično, ali nije od ovoga svijeta, ne mora to svatko vjerovati, ali neka ne tvrdi da je katolik ili da je nešto nalik katoliku jer za njega sve je to isto i svi smo mi "iz iste kuće". 
Prva rođena braća, Kajin i Abel bijaše sinovi Prvih ljudi, Prvoga čovjeka, Adama i Eve. Bijahu iz iste kuće, ali ne bijahu jedno te isto. Abel dade Bogu najbolje od sebe, a Kajin zaboravi na to. Kajin ipak iz nepotrebne zavisti ubije pravednoga Abela, a bijahu "iz iste kuće." Koliko tek smo mi različiti kad nas ima toliko mnogo, što živih, što mrtvih?!
Dolaze te nagovarati da to ne vjeruješ, a kada im odgovoriš da samo to vjeruješ i ništa drugo ne prihvaćaš u svoju vjeroispovijest, tada kažu: "Ah, pa samo razgovaramo i, konačno, svi smo mi iz iste kuće" pa, ako jesmo, zašto propovijedaju ono što katolici u molitvi i kontemplaciji vide kao stranputicu? Zašto zavode mlade kreditima kad u katoličkoj vjeri ne moraš imati novac, još je bolje kad si siromah jer tvoje je imanje nebesko već tada i ovdje, na zemlji, neopisivo veće. Nikakva patnja zemaljska nije ravna bogatstvu nebeskome i nagradi nebeskoj.
Žele te privući kao glasačko tijelo jer su i sami, vele, katolici. Unose razdor i nemir jer gledaju politički na vjeru, bez molitvenoga života i kontemplacije, a blaguju Krista bez poštovanja, na svoju osudu. Žele te uvući u politiku jer sve je to jedno te isto pa političkim rječnikom govore o otajstvima vjere o kojima je Isus pripovijedao jednostavno i bez politike. Pišu da je Isus govorio ono što novinari napišu na portalima. I misle da su katolici, da vjeruju u Boga, da je to isto ono što katolički vjernici vjeruju. Ne. Prozirni su oni koji govore da je to isto, prozirni su katoličkim vjernicima. Ne mole srcem ako mole uopće Boga, ne žive dušom ako žive uopće Boga, Krista. Ne blaguju Živoga ako uopće dođu na Euharistijsko slavlje.

Postoje mnoge kuće, crkve za katolike; hramovi, vijećnice, banke, svečane dvorane, privatni domovi za one koji kažu da vjeruju u Boga. Katolička kuća je u srcu, a njena "glasnogovornica" je Crkva Katolička, jedina Kuća koja je izgrađena na sigurnoj Stijeni, na Kristu, Bogu i visoko seže do anđela, u nebesa koji su s katolicima zemaljcima, pozemljarima i podzemaljcima stanari i dionici te iste Kuće.
‎06. ‎listopada ‎2018. 13:23:34

Molitva na srcu

Rado za te molim i rado bih te čuti,
ali znam da ne ide to samo tako.
Tvoji su se odvojili svi od mene puti,
zaboravi padaju maleni, polako.

I zbog tebe pjevam, zbog tebe se sjećam
svega što me na te podsjetiti može.
I sa uspomenom svakom tiho vijećam
jer još uvijek prebivaš mi ispod kože.

Stiglo vrijeme jeseni, vrijeme rođendana
kada svatko malo zastane u hodu.
Duša mi je pospremljena, ovjenčana,
prisjeća se koliko je željela slobodu.

Al' slobode nema kad je briga oko vrata,
kad je netko drugi zarobljen i sam.
Zato sigurna sam da Bog spasi svakog svata,
čak i kada prekrije ga zaborava kam.
‎06. ‎listopada ‎2018. 10:22:31

Mlađak

Spavanju Te svome ja zatekoh
kako naglo budiš me od sna;
već u svome buđenju ja Tebe stekoh
tu, u duši gdje sam Te pohranila.

Dolaziš u moju svijest polako,
osjećaj da nekog imam tko je moj,
tko je meni blizu svakojako;
čujem otkucaje u daljini velikoj

i sve bliže odjek Tvojih koraka,
tihi govor Tvojih škrtih riječi.
Ispred Tebe glasnik, slutnja laka
koja noćne more odmah liječi.

U toj slutnji zakona Ti čujem glas,
preduvjete imam ja do zore;
znam da donosiš na rukama mi spas
što ga moram staviti na odore.

Iz dubine duše dolaziš mi jasno,
Tvojoj ljubavi za mene nema brane;
nikad nije prerano, ni kasno,
oproštenje Tvoje kao novi dan me gane.

Prije zore već Te tiho slavim,
mrkla mraka moja duša ne primijeti;
pokajanje ispred sebe stavim
da što prije do Tebe doleti

preko duše i te tanke mjesečine
koja caruje na svodu, tako mlada
kao ovo pokajanje za sve moje čine
koje pluta iznad uspavana grada.
‎05. ‎listopada ‎2018. 03:38:47