Kad je bilo da me nema
u blizini tvojih tragova?
Gdje se zbila neka trema,
a da ne vidi se pjesma nova?
Ovaj znak na mome dlanu
posinstvo je staro, isto,
molitva je svakom novom danu.
To je mjesto sasvim čisto,
to je mali tron za Svetinju,
mada ja sam duša nemarna.
Pokraj nova, bijela tinja
ova večer sad je nestvarna.
Nevjerica, to je uvijek bio
najbolji mi znak za moju vjeru.
Osmijeh, koji mi se nije skrio,
sad je popunio svoju mjeru.
I ta molitva za svećenike
ima sasvim novi značaj,
ali znak je ljubavi prevelike;
sigurno je u njoj raj.
Poslije pisma dolaze još blagoslovi,
odlazak u prohladne već noći
gdje i kaplja kiše na dlanu zaplovi;
o, kada ću ti bliže doći
samo da povučem pokajničke suze
jer sam tako silno malovjerna,
a ti svaku gestu kao svoju uze;
ova večer zaista je neizmjerna.
06. listopada 2018. 21:02:36