Wednesday, September 26, 2018

Zov iz pepela i blata


Sastavnice zraka, vode, zemlje, vatre
nalaze u meni zakon živi, kretanje;
zemlja i voda u meni uzdišu i snatre,
iščekuju Tvoj dolazak, naše susretanje

jer bez vatre svoje što li sam i tko;
blatna duša moja, pepeo u blatu,
dahom Boga diše neostvarivo
sve dok se ne izgubi u zlatu

sjajne mjesečine što ne daje sna.
Suha čežnja ne da se probuditi,
ona ranim buđenjem nesretna je sva,
ništa ne može života joj pobuditi.

Kad na Tebe pomislim, molba cvate,
čekanje se pretvara u žarko iskanje,
makar crne sjene noći riječ mi blate;
duša samo osjeća u grlu stiskanje

jer bez Tvoje ljubavi kamo idem, gdje sam;
blatno srce moje muca, ne govori,
možda ispjevat ću Tebi neku pjesan
makar led me tu, na duši mori.

Vatra Tvoja, životna mi snaga i jačina
stižu s molitvama koje teško dišu,
zapinju na usnama poput izgorjela plina;
grijesi moji sjene zidovima rišu.

Hvala Ti, Gospodine, za sve što si mi dao,
možda moje stanje znači osluškivanje;
Ti ne koriš mene, Ti si me od prije znao
kada nisam ugledala još ni svjetlo danje.
‎26. ‎rujna ‎2018. 03:31:47

Tuesday, September 25, 2018

Zakon mučeništva



1. Svjedočanstvo krvi



Sveti Stjepan Prvomučenik
Dj 7,55-60
55Ali on, pun Duha Svetoga, uprije pogled u nebo i ugleda slavu Božju i Isusa gdje stoji zdesna Bogu 56pa reče: »Evo vidim nebesa otvorena i Sina Čovječjega gdje stoji zdesna Bogu.« 57Vičući iza glasa, oni zatisnuše uši i navališe jednodušno na njega. 58Izbaciše ga iz grada pa ga kamenovahu. Svjedoci odložiše haljine do nogu mladića koji se zvao Savao. 59I dok su ga kamenovali, Stjepan je zazivao: »Gospodine Isuse, primi duh moj!« 60Onda se baci na koljena i povika iza glasa: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!« Kada to reče, usnu.

Savao se kasnije po Stjepanovu svjedočanstvo obratio u Pavla
Dj 22,20
 20I dok se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvoga, i ja sam ondje stajao i odobravao te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’


Božja pohvala Crkvi u Pergamu
Otk 2,12-13
12
Crkvi u Pergamu: jasno opredjeljenje
I anđelu Crkve u Pergamu napiši: »Ovo govori Onaj u koga je mač dvosjek, oštar: 13Znam gdje prebivaš – ondje gdje je Sotonino prijestolje – a čvrsto se držiš moga imena te nisi zanijekao moje vjere ni u one dane kad je Antipa, moj svjedok, vjerni moj, ubijen kod vas – gdje Sotona prebiva. 


Mučenici u raju
Otk 6,9-11
9Kad Jaganjac otvori peti pečat, vidjeh pod žrtvenikom duše zaklanih zbog riječi Božje i zbog svjedočanstva što ga imahu. 10Vikahu iza glasa: »Ta dokle, Gospodaru sveti i istiniti! Zar nećeš suditi i osvetiti krv našu na pozemljarima?« 11I svakome je od njih dana bijela haljina i rečeno im je neka se strpe još malo vremena dok se ne ispuni broj njihovih sudrugova u službi i braće njihove koja imaju biti pobijena kao i oni.


*


2. Krist-Mučenik



U žrtvi na koju je dragovoljno pristao, daje najviše svjedočanstvo vjernosti poslanju što Mu ga je Otac povjerio.

Iv 10,17-18
17Zbog toga me i ljubi Otac
što polažem život svoj
da ga opet uzmem.
18Nitko mi ga ne oduzima,
nego ja ga sam od sebe polažem.
Vlast imam položiti ga,
vlast imam opet uzeti ga.
Tu zapovijed primih od Oca svoga.«


Iv 18,37
37Nato mu reče Pilat: »Ti si dakle kralj?« Isus odgovori: »Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas.« 


Otk 1,4-5
Milost vam i mir od Onoga koji jest i koji bijaše i koji dolazi i od sedam duhova što su pred Prijestoljem njegovim 5i od Isusa Krista, Svjedoka vjernoga, Prvorođenca od mrtvih, Vladara nad kraljevima zemaljskim. Njemu koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.


Otk 3,14
I anđelu Crkve u Laodiceji napiši: »Ovo govori Amen, Svjedok vjerni i istiniti, Početak Božjeg stvorenja.


*


3. Isusova Muka




U Isusovoj Muci evanđelist Sveti Luka ističe one crte koje će biti oznaka mučenika:

- okrepa Božje milosti u trenutku tjeskobe:
Lk 22,43
43A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. 


- šutnja i strpljivost pred optužbama i pogrdama:
Lk 23,9
 9Postavljao mu je mnoga pitanja, ali mu Isus uopće nije odgovarao.


- nedužnost koju poznaju i Pilat i Herod:
Lk 23,4.13-22
4Tada Pilat reče glavarima svećeničkim i svjetini: »Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku!«
A Pilat dade sazvati glavare svećeničke, vijećnike i narod 14te im reče: »Doveli ste mi ovoga čovjeka kao da buni narod. Ja ga evo ispitah pred vama pa ne nađoh na njemu ni jedne krivice za koju ga optužujete. 15A ni Herod jer ga posla natrag nama. Evo, on nije počinio ništa čime bi zaslužio smrt. 16Kaznit ću ga dakle i pustiti.«
18I povikaše svi uglas: »Smakni ovoga, a pusti nam Barabu!« 19A taj bijaše bačen u tamnicu zbog neke pobune u gradu i ubojstva. 20Pilat im stoga ponovno progovori hoteći osloboditi Isusa. 21Ali oni vikahu: »Raspni, raspni ga!« 22On im treći put reče: »Ta što je on zla učinio? Ne nađoh na njemu smrtne krivice. Kaznit ću ga dakle i pustiti.« 


- zaboravljanje vlastitih patnji:
Lk 23,28
28Isus se okrenu prema njima pa im reče: »Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. 


- prihvat raskajanog razbojnika:
Lk 23,43
43A on će mu: »Zaista ti kažem: danas ćeš biti sa mnom u raju!«


- oproštenje dano Petru:
Lk 22,61
61Gospodin se obazre i upre pogled u Petra, a Petar se spomenu riječi Gospodinove, kako mu ono reče: »Prije nego se danas pijetao oglasi, zatajit ćeš me tri puta.« 


- oproštenje dano progoniteljima:
Lk 22,51 i Lk 23,34
51Isus odgovori: »Pustite! Dosta!« Onda se dotače uha i zacijeli ga.

34A Isus je govorio: »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« I razdijeliše među se haljine njegove bacivši kocke.


*


a) Isus je Sluga patnik što Ga naviješta prorok Izaija gdje se Isusova Muka pokazuje kao srž Njegova poslanja jer kao što Sluga mora trpjeti i umrijeti da 'opravda mnoge', tako Isus mora proći kroza smrt "da dade svoj život kao otkup mjesto svih":

Iz 53,11 o Slugi patniku:
11Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost
i nasititi se spoznajom njezinom.
Sluga moj pravedni opravdat će mnoge
i krivicu njihovu na sebe uzeti.

Mt 20,28// o Isusu i Njegovoj Muci:
28»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«


b) Božji naum spasenja prolazi kroz patnju i smrt njegova svjedoka


Mt 26,54-56
54No kako bi se onda ispunila Pisma da tako mora biti?«
55U taj čas reče Isus svjetini: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice sjeđah u Hramu naučavajući i ne uhvatiste me.« 56A sve se to dogodilo da se ispune Pisma proročka.


Lk 17,25
No prije treba da on mnogo pretrpi i da ga ovaj naraštaj odbaci.«


Lk 22,37
37jer kažem vam, ono što je napisano treba se ispuniti na meni: Među zlikovce bi ubrojen. Uistinu, sve što se odnosi na mene ispunja se.«



Lk 24,44
44Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.«


c) U Božjem narodu sve su proroke progonili i ubijali:

Mt 5,11-12
11»Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! 12Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima! Ta progonili su tako proroke prije vas!«


Heb 11,36-38
36Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i tamnicu. 37Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – 38svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim.


d) U tim progonima Isus prepoznaje Božji nacrt koji u Njemu doživljava svoje izvršenje i dovršenje:

Lk 9,51
Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu. 

Lk 13,33
Ali danas, sutra i prekosutra moram nastaviti put jer ne priliči da prorok pogine izvan Jeruzalema.’«


e) Svojom Mukom Isus postaje pomirna žrtva koja nadomješta sve stare žrtvene prinose i vjernik u tome otkriva ZAKON MUČENIŠTVA: Bez prolijevanja krvi nema otkupljenja:


Heb 9,19-28
19Pošto je svemu narodu priopćio svaku zapovijed zakonsku, uze Mojsije krv junaca i jaraca s vodom i grimiznom vunom i izopom te samu Knjigu i sav narod poškropi 20govoreći: Ovo je krv Saveza koji vam odredi Bog; 21a onda krvlju slično poškropi i Šator i sve bogoslužno posuđe. 22I gotovo se sve po zakonu čisti krvlju i bez prolijevanja krvi nema oproštenja. 23Ako se dakle time čiste slike onoga što je na nebu, potrebno je da se sámo to nebesko čisti žrtvama od tih uspješnijima.
24
Ulazak u nebo
Krist doista ne uđe u rukotvorenu Svetinju, protulik one istinske, nego u sámo nebo: da se sada pojavi pred licem Božjim za nas. 25Ne da mnogo puta prinosi samoga sebe kao što veliki svećenik svake godine ulazi u Svetinju s tuđom krvlju; 26inače bi bilo trebalo da trpi mnogo puta od postanka svijeta. No sada se pojavio, jednom na svršetku vjekova, da grijeh dokine žrtvom svojom.
27I kao što je ljudima jednom umrijeti, a potom na sud, 28tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje.


*



4. Marija, Kraljica kršćanskih mučenika


Marija je tijesno pridružena Muci svoga Sina...
Iv 19,25
Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena.

Lk 2,35
5a i tebi će samoj mač probosti dušu – da se razotkriju namisli mnogih srdaca!«

...i Mariju kasnije pozdravljaju kao Kraljicu kršćanskih mučenika.





*


5. Kršćanski mučenik


Mučeništvo u kršćanskoj Crkvi dobiva nov smisao koji otkriva sam Isus: ono je potpuno nasljedovanje Krista, potpuno udioništvo u Njegovu svjedočenju i djelu spasenja: "Nije sluga veći od Gospodara! Ako su mene progonili, i vas će progoniti!" Iv 15,20



Uloga Isusovih svjedoka još je jasnije vidljiva kad moraju svjedočiti pred vlastima i sudištima. Svjedočenje tada poprima svečan izgled, ali često biva predigrom patnji. Vjernici su progonjeni upravo zbog Isusova svjedočanstva: Otk 1,9 :  Ja, Ivan, brat vaš i suzajedničar u nevolji, kraljevstvu i postojanosti, u Isusu: bijah na otoku zvanu Patmos radi riječi Božje i svjedočanstva Isusova.


Stjepan je prvi zapečatio svoje svjedočanstvo prolivši vlastitu krv, a ista sudbina čeka ovdje na zemlji svjedoke evanđelja. Isus najavljuje da će Ga slijediti u muci: Iv 21,18 :
18»Zaista, zaista, kažem ti:
Dok si bio mlađi,
sam si se opasivao
i hodio kamo si htio;
ali kad ostariš,
raširit ćeš ruke
i drugi će te opasivati
i voditi kamo nećeš.«


Iv 12,24
24Zaista, zaista, kažem vam:
ako pšenično zrno, pavši na zemlju,
ne umre,
ostaje samo;
ako li umre,
donosi obilat rod.



*



6. Mučeništvo je svjedočanstvo vjere potvrđeno svjedočanstvom krvi.


Otk 12,10-11
Jer zbačen je tužitelj braće naše koji ih je dan i noć optuživao pred Bogom našim. 11Ali oni ga pobijediše krvlju Jaganjčevom i riječju svojega svjedočanstva: nisu ljubili života svoga – sve do smrti. 




*



7. Parnica


Crkva nastavlja Isusovu parnicu koja se vodila za Njegova života na zemlji. Predmet te parnice je Isusovo Bogosinovstvo.
Sržna tema Pracrkve bila je najava Božje pobjede nad grešnicima i najava spasa što ga ta pobjeda donosi grešnicima. To je svjedočanstvo koje kršćanin donosi svijetu. Kao i apostolima u Jeruzalemu, i njemu je zadaća dokazati svijetu nepravednost parnice što je ovaj svijet neprestano vodi protiv Boga i Krista.
Svijet mrzi i progoni Kristove učenike, oni uvijek moraju biti spremni na odgovor svakomu tko im zatraži razlog nade koja je u njima (1 Pt 3,15). Ali to nije njihova već Kristova parnica koja se nastavlja i u kojoj oni moraju svjedočiti. Njihovo svjedočanstvo nije njihovo već svjedočanstvo Duha Svetoga (Mk 13,11). poput nepogrešiva Branitelja Paraklet će na njihova usta i njihovim životom "smesti svijet" dajući da pred očima vjernika bljesne nepravednost svijeta i pravednost Isusa Krista (Iv 16,8-11). (Dufour str 600).


Iv 16,8-11
8A kad on dođe,
pokazat će svijetu
što je grijeh,
što li pravednost,
a što osuda:
9grijeh je
što ne vjeruju u mene;
10pravednost –
što odlazim k Ocu
i više me ne vidite;
11a osuda –
što je knez ovoga svijeta osuđen.


‎25. ‎rujna ‎2018. 16:28:45


Život provalije



Sjeti se, dragi, kako smo sanjali,
kako su cvjetne bile livade naše;
u travi i cvijeću mi smo se klanjali
Životu koji nam zajedno srca opaše,

koji nas ispuni trešnjama zrelim,
puninom dugoga, toploga ljeta,
koji nas prožimaše danom bijelim
pod kapom neba koja bijaše sveta.

Po rubu strme provalije smo se kretali
i ništa nas nije moglo strmoglaviti;
bezbrižno, s osmijehom, tuda smo šetali,
a lahor nas je mogao posvud preplaviti.

Životu smo zahvalne dare prinosili,
a Život je puninom svojom uzimao sve
i uzvraćao nam ljubavlju svojom u sili;
livada nas je primala jer bili smo dio nje.

Ljetos načiniše most na toj livadi 
da ne bi tko stradao u strmoj provaliji
i kuće za ptice mnoga duša sad gradi 
koje odletješe dalje u nebeskoj galiji.

Ljetos tu livadu cvjetnu svu izrovaše
načiniše male vrtove i ružičnjake
a mene životni mirisi s livade dozvaše,
livadsko cvijeće od vrste svake,

a ja više nisam za takvu igrariju.
Života tu više nema, negdje se sakrio,
bogatstva je bacio sva u provaliju,
u mene je sve naše uspomene slio.
‎25. ‎rujna ‎2018. 07:07:59

Sunday, September 23, 2018

Tamo gdje umire nada


Posljednja umire nada,
vele na tlu zemaljskom,
misle da ona sva propada
području rajskom,

ali tamo gdje nada se sprži,
rodi se duhovni stvor
i ljubav ga drži
što ne zna je zlotvor

jer kad Pravednik pati,
bujaju ljiljani sneni
i sunce se zlati.
Lampaši rastepeni

dokazuju žal
i kazuju svi
da sve je kal,
mrtvaci zli.

Tamo gdje nada je mrtva,
rađa se vjera i povjerenje,
od Pravedna najveća žrtva.
Rađa se novo stvorenje.

‎23. ‎rujna ‎2018. 14:06

U mirisu mraza


Anđeli poje,
jesen je straža
i jutro moje
u mirisu mraza;

ledena svježina,
nebesko sivilo,
uspavana svjetina,
uspavano bilo

i budim se sretno,
nedjelja bajna,
osluškujem sjetno:
glazba je sjajna.

Duboki glasi
iz duša niču,
dižu se spasi,
Nebesima kliču.

Ne pamtim snove,
samo se sjećam
da dane nove
u sebi osjećam.

‎23. ‎rujna ‎2018.
06:34:48

Dar vjere


Jednom davno netko je rekao
da vidjeti ovdje Boga znači umrijeti
kao da vječni je život već bio stekao,
ali vjerom se može tu Boga unijeti.

Kad u sebe duša ponire, razmatra,
postojanje tada joj stane u Bogu;
tad joj se misli rasplamsaju kao vatra,
svaka se zaustavi u svome logu

jer nema ure koja bi je ometala.
Svijest se proširuje za sve važne stvari,
za pitanja koja bi u jednu riječ stala,
za koja čovjek inače puno ne mari.

Možda je mistika u životu ovome zastati
i dobro promisliti o svojoj sreći i bijedi
pa odmah u duši svojoj za Boga saznati
ako nosiš vjeru što sva blaga ti vrijedi.

Imati vjere Božji je dar, snaga mu mistična
jer ti raskida zemaljskoga ropstva okove
koje ti namriješe zlodusi i bića sva slična,
oni ne mogu pratiti tvoje vjerske skokove.
‎23. ‎rujna ‎2018. 00:09:09

Saturday, September 22, 2018

Izdanak


Drugoga dana mjeseca zgodna,
godine ove milosne Gospodnje,
duša je pronašla malo krša rodna
i odmah krenula u ophodnje

kao što trubljama sravniše Jerihon.
Molitvom je naporno radila,
vjerom je opremila jedini ešalon
kako bi maslinov izdanak sadila

koji već sav bijaše skvrčen i suh,
kao željan pijeska, a ne vode;
i kao da je za vapaje gluh,
a dodiri kao da mu samo škode.

Duša ostavi izdanak u zavjetrini
i on poprimi boju okoline,
samo ostade svijetliti u nutrini 
kao da sunce iz njega sine.

I tako se duša naokolo vrzla
dok sjena ne postade sasvim tanka
jer već je padala noć ona mrzla.
I duša se stisnu podno izdanka.

Povijena sva u jednom smjeru,
sjena je izdanka nekako skakutala.
Duša osjeti toplinu i vjeru,
a u blizini je ptica zacvrkutala,

tiho i nježno kao dijete nerotkinje.
Potom je rosa na dušu stala,
a duši se laki uzdah otkine
jer izdanak živi, Bože, hvala.
19.03.2015. 14:59


Popular posts